Mesić: Karamarko je opasni fašista

Povezani članci

• Ivan Brodić o najmračnijem liku mračnog Tuđmanovog režima: Pašalić želi pilatovski oprati ruke
• Budi kao Isus
• Povijesni kompromis
• Ladislav Babić: Dragi Peđa
• BH novinari poručuju: Sramota je živjeti u istoj zemlji sa Dodikom
• Život bez Covid-a

 Stjepan Mesić doživotni bivši hrvatski predsjednik dao je intervju  Glasu Slavonije , prenosimo vam dijelove intervjua

Kako ocjenjujete političku scenu u Hrvatskoj nakon izbora Tomislava Karamarka za predsjednika HDZ-a?

– Kao i Nikolić u Srbiji, tako je i Karamarko u Hrvatskoj nova politička realnost s kojom treba računati. Obje će se političke scene do određene mjere radikalizirati, u to ne sumnjam. I jedan i drugi moraju opravdati očekivanja onih koji su ih birali, a obojicu nisu birali berači cvijeća na livadi. To će potrajati neko vrijeme, no bitno je da se u tom vremenu ne ponište pozitivni rezultati dosadašnje normalizacije odnosa. Nakon početne euforije nacionalizma i desničarenja, ili privida takve euforije, volio bih vjerovati da će na obje strane prevladati realno sagledavanje stvari.
Kosenzus SDP-a i HDZ-a

U prvoj reakciji na izbor Karamarka, rekli ste da se nadate da će nastaviti europski put Hrvatske te da “ničim neće dovesti u pitanje demokratski i antifašistički temelj Hrvatske”. Znači li to da se bojite da bi mogao to učiniti?

– Ako uzmete dosadašnje Karamarkove izjave, ali i neke poteze koje je vukao kao ministar unutarnjih poslova, onda takvo strahovanje nije nimalo nerealno. Zaista se nadam da će shvatiti da Europa koja, doduše, pokazuje bolećivo suosjećanje sa svime što je zaodjenuto u ruho antikomunizma, ipak neće trpjeti stranku, a jednoga dana možda i vlast, koje bi bile zadojene neofašizmom ili u najmanju ruku nedopustivom dozom tolerancije prema manifestacijama neofašizma, uključujući antisemitizam, rasizam te nacionalnu i vjersku netoleranciju.

Kako komentirate ideju o konsenzusu SDP-a i HDZ-a o nekim političkim pitanjima?

– Podsjetit ću vas na to da sam, kao predsjednik Republike, uporno ali bezuspješno, zagovarao postizanje nacionalnoga konsenzusa o nekim strateški bitnim pitanjima. I danas mislim da bez toga ne možemo naprijed, odnosno da je to nužni preduvjet za formuliranje i realiziranje dugoročnog koncepta razvoja zemlje. Pri tome govorim doista o nacionalnom konsenzusu, a ne o konsenzusu samo dviju velikih stranaka.