Milenko Perović: Ravnodušna ciničnost

Povezani članci

• Evakuacija iz dijelova Sarajeva i Mostara pogođenih poplavama
• Konferencija o Zapadnom Balkanu: Sve zemlje regije će ući u EU kada ispune uvjete
• Novi izljevi fašizma u Priboju: “Božić je, pucaj u džamije”
• MONEYFEST KONZUMISTIČKE BRATIJE
• Senja Perunović: Na sunčanoj strani puta
• Dobro jutro u zamjenici MI

Za potonju deceniju i malo više u Novom Sadu desila su se četiri velika požara s ljudskim žrtvama. Prvo je izgorjela zgrada Radničkog univerziteta koja je dominirala širim centrom grada. U liftu je nastradala jedna osoba. Narod je to primio hladnokrvno kao banalni nastavak strave koju je doživljavao tokom NATO bombardovanja. Zatim je izgorio hotel u strogom centru grada. U požaru su poginule tri osobe. Predstavnici zvaničnih državnih organa prigodno su frazirali o požaru, bezbjednosti i budnosti. Bilo je očigledno da ih ne dotiče niti zanima zašto se desio požar. Mediji su ponešto piskarali. Iznosili su malo „tehničkih“ detalja o tome kako je moglo planuti zdanje koje je renovirano ne tako davno i bilo protivpožarno obezbijeđeno itd. No, pošto se ta stvar nije desila u Beogradu, kao da se nije ni desila! Tzv. javnost u Srbiji istrenirana je još od devedesetih godina prošlog vijeka da „apstrahuje“ od svih ratnih strahota koje se dešavaju u okolini i da ne mari za bilo šta što joj ne tutnji nad glavom. Čak se taj refleks emocionalne otupjelosti i moralnog idiotizma suzio isključivo na Beograd. Srbija se događa samo u Beogradu. Čak i uže. Srbija je beogradski „krug dvojke“. Sve ostalo je neka amorfna i nebitna „unutrašnjost“. Zato je ova novosadska tragedija bila samo povod da se javnost kraće vrijeme zabavlja „šuškanjem“ o nerasvijetljenim okolnostima pod kojima je izgorio hotel. I sve se brzo zaboravilo.

Prije četiri godine, i opet u Novom Sadu, dogodila se još veća tragedija. U centru grada u nekakvom tobožnjem kafiću u požaru je izgorelo osmoro, a teže povrijeđeno nekoliko mladih osoba. Reakcije na ovu tragediju još jednom su razotkrile bitne strane ravnodušne ciničnosti u kojoj srpsko društvo živi. Ogoljeno su pokazale da je cinična ravnodušnost glavni vrijednosni obrazac koji vlada sprskim društvom od vremena propasti tzv. socijalizma. Novinari koji su izvještavali s mjesta nesreće držali su se kao da s neke od gradskih pijaca javljaju o cijenama povrća. Policajci koji su šnjuvali po „mjestu događaja“ izgledali su kao obezbjeđenje na fudbalskoj utakmici. Ljekari u bolnici davali su izjave o stanju povrijeđenih kao da govore na trećerazrednom ljekarskom kongresu. Lokalni političari nijesu dolazili na mjesto nesreće, čak ni da se „slikaju“ ni da pokažu svoju „brigu za narod“. Strahovali su valjda da ih neko ne upita kako je bilo moguće da neuslovni ćumezi dobivaju dozvole za rad i šta misle učiniti da se u mnoštvu sličnih ćumeza u gradu i okolini ne ponovi ta tragedija. „Državnici“ u Beogradu nijesu se ni osvrnuli na događaj u Novom Sadu. Konkretni ljudi i njihove životne sudbine njih ne zanimaju. Samo velike apstrakcije, kao što su narod, srpstvo, srpske zemlje, srpski interesi i srpska sudbina, njih zanimaju. Ne sprdajmo se. Njih zanimaju samo oni sami!

Prošlog vikenda, i opet u Novom Sadu, desila se nova tragedija. Diskoteka je izgorjela u požaru. Od dima se ugušilo šest mlađih osoba. I tu se ponavlja ista životinjska bezdušnost koju pokazuju oni koji su čak i plaćeni da pomalo budu ljudi. Mediji izvještavaju o pogibiji mladih ljudi s hladnokrvnošću kao da prepričavaju filmove Čaka Norisa. Čelni lokalni političar izbrbljao je vreću nesuvislosti, do nepodnošljivosti neprimjerenu tzv. trenutku. Glavni državni policajac istrtljao je besmislicu: Neko mora odgovarati, jer neko tu mora biti odgovoran. Ministar policije, pristigao iz Beograda u ranu zoru, odmah na neviđeno zaprijetio je hapšenjima. I najavio vanrednu inspekciju „svih lokala“ u državi Srbiji. Kao da ministar ne zna da cijeli sistem počiva na ogromnom broju ispreplijetanih hobotnica korupcije. Kada bi zbog ove tragedije počeo ozbiljno da odmorava to klupko, malo ko bi u državi ostao na slobodi.

Poslije dva dana ispostavilo se da diskoteka nije imala ni protivpožarne dozvole ni dozvolu za rad. Jedno službeno lice na Televiziji Novi Sad izjavilo je da lokal ne samo da nije imao te dozvole, nego i da su državni propisi oko dozvola za rad poprilično haotični. Toliko su haotični da se može raditi i bez dozvole za rad?! S obzirom na to da je u vrijeme požara u diskoteci bilo oko 350 ljudi, prava je sreća, uvjeravaju „zvanična lica“, da je poginulo „samo“ šest ljudi?!

Naravno, niko od „samo“ tih šest nije im ni rod ni pomoz bog.