Mimohod u liftu
Povezani članci
- Ozren Blagovčanin: Pobjedit ćemo nasljednike udruženog zločinačkog poduhvata
- Pupovac odgovorio na predsjednikovu paljbu
- Nakon hapšenja zbog kritike Pape: Da li je Hrvatska Europski Iran?
- BORIS DEŽULOVIĆ: Cijela počasna satnija HV-a se za bolju plaću postrojila pred katarskim emirom
- Svetislav Basara: Ugrožena je nacionalna supstanca
- Anketa: Građani Sarajeva poručuju – Ovo je najveća pobjeda u zadnjih 17 godina
Milanović i Karamarko su se i ovoga vikenda uspješno mimoilazili, čak i kada bi se zatekli na stotinjak metara udaljenosti, kao na sinjskoj Pijaci. Nema sumnje da bi, takvi kakvi jesu, uspjeli izbjeći jedan drugoga i u zaglavljenom liftu…
Piše: Predrag Lucić, novilist.hr
Motali su se ovih dana po srednjoj Dalmaciji i Zoran Milanović i Tomislav Karamarko. I unatoč tome što su se znali zateći na pljucomet jedan od drugoga, kao naprimjer na sinjskoj Pijaci ove subote, opet im je pošlo za rukom, nogom i protokolom da se ne susretnu i da si međusobno ne saspu u lice sve ono što jedan drugome poručuju preko medija.
Ali njima bi, takvima kakvi jesu, uspjelo da zajedno provedu i čitav vikend u zaglavljenom liftu, a da im se ni u jednom trenutku ne susretnu pogledi. O zapodijevanju razgovora da i ne govorimo…
– Sram te bilo, raspikućo i bezumniče! Hrvatska grca u siromaštvu, a ti bi spiskao pet milijuna kuna na nepotrebni mimohod u Zagrebu! Vjerujem da ti i Milan Martić iz zatvora aplaudira na takvom uništavanju Hrvatske… – hrabro bi zaustio Karamarko, ali samo ako bi bio siguran da taj u liftu nije Milanović.
– Tebe sram bilo, stipso i škrtice! Hrvatska slavi dvadesetu obljetnicu najveličanstvenije vojne pobjede u svojoj povijesti, a ti bi štedio na dnevnicama vojnika koji će sudjelovati u mimohodu! – odbrusio bi Milanović, ali tako da ga čuju svi u liftu osim Karamarka.
– I ti se usuđuješ spominjati hrvatske vojnike i njihove dnevnice?! Dobro su ti napisali u novinama da je to »licemjerno do bola«, jer je baš tvoja Vlada – evo ti Večernjak pa čitaj – »ukinula gotovo sve dodatke vojnicima pa im ne daju više ni pošten obrok, nego moraju doplatiti da se najedu«.
– Čitao sam ja to još jutros… A jesi li ti pročitao ono što slijedi odmah potom: »Možda bi, naprotiv, HDZ trebao inzistirati da mimohod bude još jači. Da u njemu sudjeluju zrakoplovi i neke jedinice partnerskih i susjednih država iz NATO-a. Zar se nitko ne sjeća kako je prošle godine izgledala vojna parada u Beogradu? Pa zajednička srpsko-ruska vježba na istočnim granicama RH?«
– Vidim ja da bi ti bio najsretniji da u Zagrebu organiziraš srpsko-ruski mimohod…
– To ti podvaljuj nekome drugom! Lijepo ti Davor Ivanković kaže: »Vojni mimohod, osim što treba u ovom trenutku imidžu RH, treba naciji, a najviše treba našim vojnicima. Da osjete opet ponos, da osjete da su potrebni. Da u ovakvoj nevolji i razgradnji vrijednosti države osokole sebe, pa onda i nas.«
– Pa ima li većeg apsurda od toga da baš ti, koji si razgradio vrijednosti države, organiziraš vojni mimohod, tobože u obranu baš tih vrijednosti?
– Vidi se tko razgrađuje vrijednosti: onaj tko je protiv mimohoda i buđenja ponosa u našim vojnicima.
– Preskočio si, vidim, onu rečenicu: »Zašto stoga pustiti Milanovićevu taktiku ‘i ćorava kokoš pogodi zrno’, i to u trenutku kad on ismijava branitelje u Savskoj?« A i onaj zaključak da ti »ni mimohod neće pomoći«, jer te »zvižduci mogu stići i u Zagrebu«, pa ih se nećeš riješiti »ako pobjegneš iz Knina«…
– Ja ću veličanstveni mimohod u čast veličanstvene pobjede u Domovinskom ratu organizirati u glavnom gradu Hrvatske, a ti dođi pa zviždi! Naravno, ako iz Knina uopće stigneš u Zagreb, ako ne zaglaviš u Čavoglavama…
– Nije tebi ni do Oluje ni do Hrvatske ni do njezina glavnoga grada! Tebi je samo do ponižavanja Knina i svega što simbolizira hrvatsko jedinstvo! Pa nije predsjednik Tuđman nakon Oluje ljubio hrvatsku zastavu u Zagrebu nego na kninskoj tvrđavi…
– Našao se tko će se pozivati na predsjednika Tuđmana! Ovi tvoji u Kninu nisu u stanju ni da mu podignu spomenik do Dana pobjede i domovinske zahvalnosti! Eto koliko ste mu zahvalni…
– Nije kninska gradska vlast kriva što nijedno rješenje od svih pristiglih na javni natječaj nije zadovoljilo osnovne parametre: da spomenik očitava prepoznatljivost lika i djela prvog hrvatskog predsjednika, da umjetnički valorizira njegovu povijesnu važnost, da pokaže snagu njegova duha i energije, da simbolizira zasluge dr. Franje Tuđmana u stvaranju hrvatske države… Stručni žiri je procijenio da se na tim radovima ne prepoznaju ni fizionomija ni pokreti predsjednika Tuđmana, da su pokreti prenaglašeni ili nenaglašeni, te da u nekim slučajevima nije dosegnuta čak ni anatomska korektnost. Zato će se natječaj ponoviti, pa će Knin do proslave Dana pobjede dobiti spomenik Franji Tuđmanu kakav zavrjeđuje.
– Znači: imat ćemo ružičastog Tuđmana?
– Jesi li ti to dokraja obolio? Zašto bi spomenik našem prvom predsjedniku bio ružičast?
– Pa zato što će kninske vlasti poslati pozivno pismo nekim uglednim kiparima koji se nisu javili na prvi natječaj, uključujući i onog Ivana Fijolića koji je napravio ružičastog Brucea Leeja i repliku Augustinčićevog Tita s Jovankinom glavom… Već vidim da će Knin dobiti Tuđmana s Kolindinom punđom…
Na svu sreću, ovako izravnog razgovora između Karamarka i Milanovića još nije bilo niti će ga ikada biti, čak ni u zaglavljenom liftu… Jer bi na spomen predsjedničine punđe navrh predsjednikove glave vjerojatno progovorili zatomljeni kiparski instinkti, pa bi se aktualni premijer i šef HDZ-a pograbili za uši, grkljane, nosove i čeljusti, mijeseći jedan drugome fizionomije kao da su od gline… I taj bi skulptorski duel doveo do toga da se Dan pobjede ne obilježi ni mimohodom u Zagrebu ni uobičajenom proslavom u Kninu.
Umjesto svega toga bi za dvadesetu obljetnicu Oluje – negdje na pola puta, recimo na vojnom poligonu kod Slunja – bili priređeni veličanstveni manevri na kojima bi Milanovićevi crveni i Karamarkovi plavi demonstrirali visoki stupanj pripravnosti za vođenje građanskoga rata kao da je sveti Domovinski.