Moga tela gospodar

 Petar Fehir
Autor/ica 16.4.2017. u 11:56

Moga tela gospodar

Samo Roža, iz kultne pripovjetke Slavka Kolara, po kojoj je, sjećate se, 1957. snimljen film, je bila veća mazohistica od hrvatskog puka. Ili bar onog njegovog dijela što uporno glasa za one što ga lažu, varaju i na sve druge načine zlostavljaju.

Što prije braka obećaju bolji život, veće mirovine, tisuću eura po novorođenom djetetu, mostove, smanjenje poreza, niže plaće sabornicima, kresanje javne uprave, standard ravan najbogatijim zemljama svijeta.

A onda, čim ”mladu” prenesu preko praga slijedi otrežnjenje. Nova zaduženja, povećanje poreza, uvođenje novih nameta.

Sve ono za što su, uz svesrdnu pomoć crkve i šatoraša, ”jučer” optuživali bivšu vlast (porez na nekretnine) sada promoviraju kao vlastite ideje.

A njihovi sljedbenici, kao i Roža, trpe udarce, jer znaju da ih šamara njihova Vlada. A ne nekakvih orijunaša, jugosrboikojekakvih.

Za svaki dobar rezultat potreban je tim. Kad s Timom nije prošlo pokušalo se s ”jakim ” pojedincima. Ali ovakakv spoj nekompetencije, nesnalaženja, nadmenosti bez ikakvog pokrića i kukavičluka još nije viđen.  Sve je usmjereno isključivo na očuvanje kakve takve vlasti. I pripreme za lokalne izbore.

Za koje se zagrijava i notorni zagrebački gradonačelnik. Koji je ideju za svoje velebne projekte valjda dobio u Rimu, gdje Karitas, samo iz jedne fontane (Fontana di Trevi), godišnje izvuče deset milijuna kuna. Ali su mu se popišali na posao.

Plenkijevih najntin su jahali na trendu koji je započeo netko prije njih. Uzdali se u okruženje i opću klimu. Blagonaklono žmirili na neoustaške nestašluke. Sve vjerujući kako će im okolnosti ići u prilog bez obzira na njihov ”aktivizam”.

Ali nije prošlo. Kadrovski promašaji, skandali i afere su njihovu slabašnu kulu uzdrmali iz temelja. Tuga je samo što u Hrvatskoj nema nekakve naročite alternative. Osim ako se ne složimo da od ovih gorih nema.

Jedna se lampica ipak upalila. U nedostatku ideja i kreativnosti počeli su brisati prašinu s pametnih knjiga iz jednog bivšeg sistema. Kao npr. u slučaju ”Lex Agrokor”. Možda im se prosvijetli pa otvore još koju.

Roža će im oprostiti. Rožina je ljubav bezgranična. Do groba.

Kao što onomad, na svadbi mlade hrvatske države, a u povodu rasprave oko prvog Ustava reče, tada najstariji zastupnik, gospodin Sulimanec: Kakav je takav je – naš je.

Pa ti sam nastavi! Vudri! Da bar po tvojim udarcima znam da si moga tela gospodar.

 

 Petar Fehir
Autor/ica 16.4.2017. u 11:56