Mostar glavni grad Federacije

Povezani članci

• A istorijski moral?
• Konstanta lažnog domoljublja
• Svađa Hebranga i Drmića pred novinarima
• Goran Simić: Iza zatvorenih prozora
• Bilježnica Robija K.: Špiro i Frane
• Pakao siromaštva

Potius sero quam nunqam/Bolje ikad nego nikada

Piše: Ena Šarić

Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine dr. Dragan Čović nedavno je razgovarao sa ambasadoricom SAD-a u BiH Maureen E. Cormack. U razgovoru je, kao jedan od izazova, izdvojena reforma izbornog zakonodavstva koja, uz implementaciju presude Sejdić/Finci kao  i implementaciju lokalnih izbora u Gradu Mostaru, čiji građani već duži niz godina nisu u mogućnosti izabrati svoje predstavnike. U tom smislu Čović je izrazio spremnost da se u najskorije vrijeme definišu kompromisna rješenja, koja će predstavljati primjeren odgovor na sva navedena pitanja.

Pa da podsjetimo, da…. HDZ i SDA kao vladajuće stranke traže potpuno različite načine izbornog glasanja u Mostaru. Hrvati, tražeći svoj grad i svoj dio BIH, upakovano u celofan… traže svoje i u krajnoj liniji demokratsko i izborno pravo svih građana i naroda, jedan čovjek, jedan glas….“zaboravljajući“ pri tom da su zbog realizacije ovog demokratskog prava protjerali desetine hiljada Bošnjaka i Srba, a u njihove stanove i kuće doveli Hrvate mahom iz Srednje Bosne pa i šire Hercegovine…. i tako bi naravno na mala vrata u dugoročnom projektu Mostar, postao dugo željeni glavni grad bh Hrvata….. Bošnjaci se zgražaju nad tom činjenicim… jer je to nagrada za učinjeno ratno zlodjelo, pogotovo kada je poznata činjenica da se porodice prognanih Bošnjaka koji su se vratili u Mostar mogu prebrojati na prste ruka i noga. Zato traže da se Statut grada Mostara koji je daleke 96. godine donio Aeshdaun… poštuje do kraja, šest opština i  distrikt i glasanje građana koji žive u njima kako bi svaka opština imala svoje predstavnike u Gradskom vijeću, ne shvaćajući da tako derogiraju građanska prava drugih naroda, bez obzira što to za mostarske Bošnjake nije pravedno al’ je zakonski…. Ovo su činjenice poznate svima ali i činjenice koje su proizvele višegodišnji zastoj u radu organa vlasti u Mostaru. Zato, nešto se ozbiljno mora raditi!

I dok ljubav između SDA i HDZ-a cvjeta na federalnom i državnom nivou, njihovi vječni neuspješni dogovori vezani za Mostara rezultirali su prije 20-tak godina u naslovu  predloženim statusom Mostar, koji nikad nije dobio zeleno svijetlo iz Sarajeva… i tada kao i sada mislim… i zašto bi? Zašto bi ne samo vladajuća SDA nego i grad Sarajevo, iz ruku ispustilo toliko novca, toliku važnost i zašto bi  u krajnoj liniji omogućio,  Hercegovini neku vrstu samostalnosti, bez obzira što bi prepuštanje Mostaru titule glavnog grada Federacije riješilo većinu mostarskih političkih problema… a pogotovo one Biblijske, Kur’anske, premoć jednog naroda nad drugim….

Zato  će boljeti i trebaće hrabrosti  da ne kažem m.d., za ovaj stav mostarskog  SDA. Ali uzimajući u obzir da neke od stranaka poput mostarskog SDU-a u svom programu već  imaju ovaj prijedlog, a Hrvatska Republikanska stranka uz prijedlog rješenja ustroja Federacije, između ostalog kao distrikte uz Brčko, predlaže kao zajedničko suvlasništvo  (kondominij) Županije PHB i Kantona BPK, Distrikt Travnik, Distrikt Uskoplje-Gornji Vakuf i Distrikt Mostar. Posao bi mogao biti lakši uz podršku građana i stranaka, koje su i u Tomićevo vrijeme čekale da se Sarajevo smiluje. Mislim da bi ovo bilo dugoročno rješenje mostarskog Gordijevog čvora na zadovoljstvo svih nas.

Mostar je oduvijek bio najvažniji, a u običajnom pravu i glavama građana glavni grad Hercegovine, kako po veličini tako i po položaju i resursima i svemu ostalom što mu je davalo značaj u privrednom, društvenom, socijalnom i kulturnom smislu. Zašto to ne bi bio i sada, sada kada je prošlo 20 i kusur godina od rješenja sa kojima niko nije bio zadovoljan. Jer, Mostar je još od početka posljednjeg rata, moneta za potkusurivanje stranačkih nacionalnih i inih interesa političara i političkih  stranaka u FBiH. U njemu se ispoljavaju i sukobi.. interesi, strahovi, fantazije… vladajućih elita. Mostaru nije dobro u ovoj koži ma koliko se vladajući trudili da stvari prikažu boljim nego što jesu, osjetimo to svaki dan jer uz grad i mi živimo loše… džaba nam silne pohvale i uvrštavanje, te ovakav, te onakav najljepši mali grad u svijetu… Evropi ili… ne znam šta….. Džaba nam dvije visokoškolske ustanove… kad kadar koji proizvodimo nemamo gdje zaposliti, jer još niko nije napravio sistem po kojem prepoznao taj kadar. U Mostaru još niko nije izgradio fabriku, pa makar čačkalica ili papirnih vrećica kako ih u Mostaru zovu „fišek“ da se otarasimo plastičnih kesa koji nam truju zemlju, vodu i okoliš uopće… nemamo  zaposlenih  ljudi u proizvodnji… nemamo ni fabriku prerade voća i povrća…. a ležimo na njemu? Mostarskim strankama na vlasti potpuno nevažno, a Sarajevu…  kao i uvijek, Mostar lijep grad, sunčano, divna klima, da možeš svratiti na kafu… taman na pola puta do mora i to je sve.

To, to bešćutno „Sarajevo“ uvijek griješi, kada je u pitanju Mostar još od rata pa naovamo.. pokazalo je samo stranačko sdaovsko lice odnosno lice koje nudi Mostar u političkim i  svim drugim igrama, za zamjenu za svoje političke ciljeve, kad ne može ministarska fotelja… može Mostar… Nikad pružena ruka da se Mostar napravi po mjeri odnosno želji njegovih građana… Neoprostivo… a imali su toliko prilika…. Za Sarajevo uvijek smo ostali tas na vagi u igri mačke i miša federalnih partnera.

I onda ne mogu da se sa nostalgijom ne sjetim Nevena Tomića i njegovog prijedloga o Mostaru glavnom gradu Federacije… u kojem bi sjedila federalna vlast i sva njena ministarstva. Dobili smo zeleno svijetlo ali ne 5 kako smo tražili nego 3 ministarstva, i na to je jedva pristalo Sarajevo u svojoj bezrezervnoj želji da Federaciju ima pod kontrolom i nacionalno i finansijski… U Sarajevu se slila sva moć BiH  države /glavni grad BiH,  Federacije/glavni grad Federacije, glavni grad Kantona Sarajevo…. u Sarajevu je sva moć, sav novac i „sva pamet“ što me zlosutno podsjeća na centralističku moć Beograda, koja je bila jedan od povoda za rat.

Kad prođe ljeto, i opet se ukaže ružno, staro lice Mostara i bukvalno i figurativno, i etički i politički,…… sanjam  da se ostvari ideja  bivšeg gradonačelnika Nevena Tomića, Mostarca par exselance,  jer već odavno ne  opraštam“ Sarajevu“… štošta u ratnom i posljeratnom periodu a naročito sebičnost i odnos prema  mom gradu koji je u svojoj duši bio i ostao veliki grad a kojeg su sarajevski sdaaovski minderluci potpomognuti HDZ-om survali  u smetljište  i bukvalno i istorijski, ne ostavljajući nam da dišemo punim plućima, da raširimo krila i da krenemo tamo gdje su nas zaustavili  prije 25 godina.