Mostarski sajam u oronulom i propalom gradu

Povezani članci

• ‘Vajmarska’ neodlučnost Zorana Milanovića
• Snežana Čongradin: Pohvaljena je dvoličnost
• Građani Sarajeva digli glas protiv krvoprolića u Siriji: Spasite nedužne civile
• TAKO JE POČELO: Zapisano u povodu posljednjeg istupa patrijarha srpskog Irineja
• Palma i balvani
• IK, BMV, DU

Kada čovjek dođe sa strane u jedan grad, kakav je primjerice Mostar, i čuje da se u njemu baš ovog trenutka održava Međunarodni sajam privrede, prva misao s kojom sebi stvara predodžbu o tom gradu, strancu je ta da se nalazi u prosperitetnom i procvjetalom gradu.

Piše: Nermin Bise

Apsurd je u tome što je Mostar ustvari ovog trenutka ogromno groblje sahranjenih iluzija o prosperitetnom i procvjetalom gradu. Mostar je, štaviše, propao i oronuli grad u kojem nema ni minimuma osnovnog egzistencijalnog nukleusa. Grad bez vlasti, bez gradonačelnika, grad bez izbora, bez budžeta. Izmožden i pojeden iznutra, Mostar je tek ostao ljuštura i skelet koji se gotovo više ne može ni identificirati.

Do preciznog i tačnog podatka o tome na kolikom je gubitku Mostar i koliki su gubitci njegovih građana, jednostavno nije moguće doći. Za izračunavanje tog iznosa nije dovoljno u razmatranje uzeti samo period od posljednjih pola godine otkada je u Mostaru nastao vakuum svake vrste, zbog činjenice da u tom gradu nisu održani izbori. Taj period bi trebao poduhvatiti i ono vrijeme kada su se izbori održavali, kada je postojalo Gradsko vijeće, i kada se, bar samo deklarativno znalo gdje je u ovom gradu rep, a gdje glava.

Ako ćemo pošteno i realno, baš tada su i nastajale najveće dubioze i ogromni gubitci, jer, recimo, samo zbog činjenice da nikada Grad Mostar nije usvojio regulacioni plan Neretvom su već u more otplovile stotine miliona bačenih i prosutih maraka. U takvim okolnostima, čovjek kao pojedinac u Mostaru nije imao osjećaj da gubi, jer bitno je bilo da budžet postoji, da je usvojen i da crkavica dolazi na kapaljku do usne šupljine.

Danas je problem otišao dublje, kroz šupljinu duboko u tkivo i organizam grada Mostara i njegovih građana, jer nema budžeta i nema ni onog dotoka kap po kap koji održava na životu. Danas potpuno slobodno i bez straha da će ih neko sankcionisati svako u Mostaru može sebi ograditi pedesetak kvadrata javnog prostora. Potrebno je samo ispred ograđenog prostora ispisati naziv i vrstu djelatnosti: bilo da je to parking, radnja za brijanje i šišanje, štand za prodaju konzervi i mladog krompira ili prostor za parkiranje desetak kamp prikolica u kojem se može prijaviti i slobodno odvijati djelatnost prostitucije.

Nikome se ne moraju polagati računi, nikome nećete odgovarati, niti vam bilo ko može zabraniti. Tako je to u sredinama bez vlasti, s anarhijom, u sredinama gdje jači tlači, gdje glas na izborima i da ih je bilo ne predstavlja ama baš ništa.

Sada već kultna i pomalo medijski do spektakla nategnuta priča o mostarskim vatrogascima dobiva ustvari svoj potpuni smisao. Ni oni nemaju žute pare, a protiv ovakve vrste požara koji hara Mostarom ne mogu ništa. Jer, voda mostarski požar ne može ugasiti. Požar u Mostaru ne gori plamenom, prije bi se reklo nekom nevidljivom stihijom, možda onom plinskom. Grad umire, Grad se guši. I Grad skapava od gladi.

Sve je to sadržaj one ljušture Grada ispod skeleta. A skelet i ljuštura Mostara zaogrnuti su ogromnim džambo posterom o Međunarodnom sajmu privrede. Toliko je Sajam pogodan i dobrodošao Mostaru koliko bi svakodnevno Louvre u Parisu pohodili slijepci i Bečku filharmoniju gluhi.