Nacrtaj mi državu

Dino Prohić
Autor/ica 6.9.2018. u 11:18

Izdvajamo

  • Rezultati nedavnog istraživanja o stavu prema miješanim brakovima je vrlo dobar argument u prilog tezi. Bez obzira na ratove, pokolje i nezaustavljivu propagandu protiv miješanja nacija (a izmiješanost vjerskih i etničkih grupa je jedna od glavnih odlika državnosti BiH), svega oko polovice ispitanika su protiv miješanih brakova. Dakle, sve te godine urušavanja bosanskog načina života dovele su do toga da je jedva pola Bosanaca i Hercegovaca podleglo propagandi. A od pola do konsenzusa je dug put koji po svemu sudeći još zadugo neće biti pređen.

Povezani članci

Nacrtaj mi državu

Sve više je govora o novom crtanju mapa na Balkanu. Podsjećanja radi, to su i ranije pokušavali Tuđman i Milošević (a sa njima i Izetbegović), Pavelić i Stojadinović, prije njih razni Pravaši i Načertanija. I nije im uspjelo. Zašto bi to sada završilo drugačije?

Kada su krajem 19. vijeka velike sile među sobom dijelile kolonije i crtale nove mape, i neke male sile su dobile slične apetite. Za nas su posebnog značaja imale velikodržavne ideje Srbije i Hrvatske. Jasno, od toga do današnjeg dana nije bilo ništa.

Uspješni ljudi, za razliku od neuspješnih, su u stanju loše projekte jednostavno arhivirati i nastaviti dalje. Susjedne zemlje BiH su u posljednjih 200 godina imale izražene teritorijalne pretenzije prema BiH, ali ih nikada nisu uspjeli ostvariti. Osnovni razlog za to leži vjerovatno u nedostatku konsenzusa oko tog pitanja. Jednostavno postoji interno neslaganje sa tim idejama. Jasno, postoji i jak otpor tome unutar BiH i unutar sva tri etnička korupusa.

Istoričari i sociolozi su se ovim pitanjem bavili u toku zadnjih 200 godina, i objašnjenja su dostupna svakome ko želi da se bavi tim pitanjem. Ali ima tu i još nešto.

Da su Srbija i Hrvatska uspjele na današnjoj teritoriji bilo kada u toku istorije napraviti uspješne države, možda BiH u današnjem obliku ne bi ni postojala. Međutim, nisu. Ekonomski, obje zemlje su u ogromnim problemima, i to je glavni razlog za neuspjeh ideja o teritorijalnom proširenju. Ono što se Bosancima i Hercegovcima nudi su emocije, zastave i mitovi, ali nema opipljivog interesa. Promjena granica, jednostavno, ne bi donijela (najvećoj većini stanovništva) nikakvu korist.

Drugi a možda i najveći problem velikodržavnih ideja je strategija stvaranja tih država. To se radi otprilike po receptu korištenom u privatizaciji, gdje se firma prvo oslabi, pa onda preuzme za male pare. BiH je zato već godinama na čekanju. Jasno, to onima koji žive u BiH nije u interesu, ali im se to prodaje kao mala muka na putu ka velikom cilju. A vrijeme prolazi i ljudi odlaze.

Strateški interes građana BiH se sistematski urušava, a istovremeno se to dešava i sa interesima građana u Srbiji i Hrvatskoj. Srbija još od početka devedesetih nije u stanju da napravi bilo kakav bitniji pomak, u velikoj mjeri zbog toga što joj kao kamen oko vrata vise Kosovo i RS. Hrvatska ima ogroman uticaj u Zapadnoj Hercegovini, ali joj je isto tako i ogromno opterećenje za vlasti i narod Hrvatske.

Rezultati nedavnog istraživanja o stavu prema miješanim brakovima je vrlo dobar argument u prilog tezi. Bez obzira na ratove, pokolje i nezaustavljivu propagandu protiv miješanja nacija (a izmiješanost vjerskih i etničkih grupa je jedna od glavnih odlika državnosti BiH), svega oko polovice ispitanika su protiv miješanih brakova. Dakle, sve te godine urušavanja bosanskog načina života dovele su do toga da je jedva pola Bosanaca i Hercegovaca podleglo propagandi. A od pola do konsenzusa je dug put koji po svemu sudeći još zadugo neće biti pređen.

Ako čovjek pogleda malo na mikro plan, ono što stvara uslove za rast i razvoj nije veličina, nego mir. Tek u mirnom okruženju moguće je biti kreativan, stvarati i nalaziti dobra rješenja za svakodnevne izazove. Znajući to, logičan je zaključak da insistiranje na mijenjanju granica nije strateški interes bilo koga. Nije li vrijeme da se te nikada ostvarene velikodržavne ambicije napokon stave ad acta i da narodi BiH dobiju mogućnost da konačno mirno žive?

Traženje kvalitetnih rješenja i građenje na onome što postoji- je jedini istinski interes naroda bivše SFRJ. A da bi se stvorili uslovi za to moraju se čim prije pokopati duhovi 19. vijeka. I onako su odavno mrtvi samo im to niko nije javio.

Dino Prohić
Autor/ica 6.9.2018. u 11:18