Nada Zdravič: U Misiji BiH u Bruxellesu bisage pune francuskog

Autor/ica 👤tačno.net 5.4.2014. u 10:06

Povezani članci

Autorica izložbe sa veleposlanikom Michelom, koji ponosno drži knjige Ive Andrića i Igora Stiksa, koje je dobio na dar za sjećanje

Otkrivam: Izložba knjiga bh. autora u centru Europe – Izet Sarajlić i Jovan Dučić, i ne samo oni

Misija BiH pri EU u Bruxellesu je u svojim prostorima organizirala izložbu pod nazivom ‘Od vremena prvog francuskog konzula u Bosni’. Održana je u okviru svečanosti Međunarodnog dana frankofonije koji se obilježava u barem 77 zemalja članica i posmatrača Međunarodne organizacije za frankofoniju (OIF), od kojih je 28 sa europskog kontinenta.

Na pozivnici za izložbu je uz logo Stalnog predstavništva OIF pri Eu je bio grb BiH, a uz ime šefa Misije OIF – koja predstavlja malo više od 900 milijuna ljudi – ime i prezime šefa Misije BiH pri EU veleposlanika Igora Davidovića.

Generalni tajnik ove organizacije je Abdou Diouf, nekadašnji predsjednik Senegala. BiH za sada ima status posmatrača, koji pretendujem – nije odgovarajući. BiH je jedina zemlja od 77 predstavljenih u glavnom gradu Europske unije koja je organizirala kulturnu manifestaciju ovim povodom.

OIF ima svoju stalnu misiju pri EU, kao i BiH. Kad sam imenovana za savjetnicu u Misiji BiH pri EU u Bruxellesu jedan stariji, iskusniji i svakako utjecajniji kolega mi je rekao da je francuski jezik uvela biljka u Bruxellesu.

A studirala sam francuski, između ostalog, i željela sam da dam do znanja ovdje u Bruxellesu da nisam jedina, i da je plejada profesora sa Odsjeka za francuski jezik i književnost u Sarajevu, pa i na drugim sveučilištima u zemlji koji su nikli nakon sarajevskog kao gljive, odgojila i obrazovala ljude koji u svijetu mogu osvjetlati obraz Bosni i Hercegovini. I ne samo to, mnogi su zahvaljujući izuzetnim bh. profesorima naučili kako pravilno komunicirati sa svijetom i, što je još važnije u ovom kontekstu –upoznati svijet sa ‘boljom Bosnom i Hercegovinom’. Izložba je bila posvećena njegovanju francuskog jezika i kulture u našoj zemlji kroz pisanu bh. riječ, neizbrisivi trag u prijevodu na francuski jezik. Potražili smo knjige bh. autora prevedene na jezik diplomacije, ljudskih sloboda i umjetnosti. Neki autori su blagonaklono pomogli i ustupili svoje knjige Misiji BiH – bez reversa. Do knjiga Predraga Matvejevića smo došli zahvaljujući autoru i uz ljubazno posredovanje Veleposlanstva BiH u Zagrebu. Iz Banjaluke su knjige stigle u šefovoj otežaloj torbi.

Korice knjige ZLATIN DNEVNIK

Čudnim stjecajem okolnosti na izložbi je izložena i jedna knjiga – moje vlasništvo: ’Zlatin dnevnik’, djevojčice Zlate Filipović, koja je poput Anne Frank bilježila svoje doživljaje iz vremena opsade Sarajeva 1992-1993. Njen prvi izdavač u svijetu je čuvena francuska kuća ‘Robert Laffont’. Zahvaljujući njihovoj rizičnoj, po život opasnoj akciji i uz poseban angažman francuske Vlade, Zlata Filipović je decembra 1993. evakuirana iz okupiranog Sarajeva. Izgleda da je francuska izdavačka kuća ‘Laffont’ dobro znala šta radi, jer je knjiga do sada prevedena na 36 jezika, a Zlata je postala pisac i živi u Americi.

Izložene knjige

Izložbi sam dala zvučno ime ‘Od vremena prvog francuskog konzula u Bosni’. S razlogom – to je reminiscencija na prvog generalnog francuskog konzula Pierrea Davida, Napoleonovog izaslanika koji je službovao u Travniku od 1807. do 1814. (Francuska je imala svoju konzularni ured u Travniku još 1793.) David je kao središnji lik opisan u Andrićevoj ‘Travničkoj kronici’ pod imenom Jean Daville. Faksimile o njegovom službovanju sam potražila u Zavičajnom muzeju Travnik, a predusretljivi kustos Enes Škrgo ih je dostavio mailom. Posjetitelji izložbe su se zadržali sa puno znatiželje pred ovim dokumentima, gdje sve piše, krasnopisom generalnog konzula Davida, Napoleonovog emisara, koliko je npr. 28. februara 1811. ‘po sjećanju’ potrošio za redovne (8420), a koliko za vanredne (5800) troškove, za velike i male darove Paši, i za odjeću za ‘Bayram’. Na jednom faksimilu je dokumentovano kako se prvi Napoleonov diplomata bavio poslom kojeg sada obavljaju sateliti: nacrtao je u razmjeri 1 : 2400 Plivsko jezero i njegovu okolinu. Davida je Napoleon poslao na mandat u Travnik 1807. u namjeri da uspostavi dobrosusjedske odnose – između naše dvije zemlje. Bosna je tada bila prva susjeda Francuske, jer je Napoleon bio okupirao Dalmaciju. Drugi Davidov zadatak je bio unaprijeđenje trgovačkih veza između Dalmacije i Bosne na putu za Levant i ilirske provincije. «Povjerenu mu dužnost David je obavljao savjesno i ‘sa žarom’. Njegovom zalaganju odao je priznanje i sam Napoleon» – vojskovođa, ratnik i osvajač, da se ne zaboravi.

Faksimile prvog generalnog francuskog konzula Pierrea Davida, Napoleonovog izaslanika koji je službovao u Travniku od 1807. do 1814.

Izgleda da je i onda davno, bilo kristalno jasno, kao što je i sada, da je Bosna i lijepa i poželjna i važna. Svi okupatori i ratovi na njenim vrletima potvrđuju tu istu činjenicu. Ali bez obzira, kako je rekao šef Stalnog predstavnštva OIF pri EU, veleposlanik Xavier Michel, na otvorenju izložbe u Misiji BiH, ovi dokumenti iz Travnika, i naziv izložbe ‘Od vremena prvog francuskog konzula u Bosni’, “svjedoče o bliskim vezama između francuskog jezika, diplomacije, pisane riječi i književnosti”.

A Ivo Andrić ovom prigodom nije mogao biti zanemaren: Misija BiH je na otvorenju izložbe prikazala kratki originalni film vlasništvo ‘The Nobel Foundation’ sa dodjele Nobelove nagrade Ivi Andriću. Ne samo zbog nagrade, nego i zato što je književnik u svom obraćanju Kralju i eminentnom skupu, 10. decembra 1961. u Stockholmu govorio – na francuskom. Možemo mirno reći da je to i zato – što je bio i diplomata. Film je kratak, pa se možda nekome učini da nije što jeste: Misija je napravila plakat veličine A3 na kojem je predstavljen govor Nobelovca Ive Andriža u cjelini. Mnogi su ga čitali i iščitavali. Pažnju najviših zvanica je posebno privukao veliki plakat se mnoštvom riječi francuskog porijekla u upotrebi u službenim jezicima BiH, od riječi Bošnjak, preko šarma pa sve do klošara.

I da se zna: šef Misije BiH pri EU Igor Davidović izložbu je otvorio na francuskom jeziku.

Kad sam objasnila cilj (Bolja BiH), povod (Međunarodni dan frankofonije) i način privlačenja pozornosti ka BiH (prvi francuski konzul!), sad je na red došlo sredstvo, smisao i nepobitni dokaz, a to su knjige bh. autora na francuskom jeziku. E tu nam niko ne može pera odbiti: u godinama iza nas na francuski jezik su prevedeni brojni, oni zaboravljeni, oni znani i oni čuveni autori iz naše zemlje. Daleko od toga da ih poznajem sve, i još dalje od toga da je Misija BiH u skučenim i skromnim uvjetima koje ima mogla pribaviti sve knjige kojima bi se svaka zemlja dičila na sav glas. U Misiji su izložene knjige i prikazani dvojezični, na francuskom i b/h/s jeziku, (na latinici i ćirilici) posteri sa isječcima iz djela Ive Andrića, Izeta Sarajlića, Jovana Dučića, Mirka Kovača, Predraga Matvejevića (samo ‘Mediteranski brevijar’ je osim na francuski preveden na 23 jezika, a 1985. je u izdanju francuskog ‘Fayard’-a proglašen najboljom stranom knjigom), Kolje Mićevića, Miljenka Jergovića, Igora Štiksa (‘Elijahova stolica’ prevedena na 14 jezika, a još uvijek nije na engleski), Jasne Šamić, Zlatka Dizdarevića (za ‘Sarajevske portrete’ je još u vrijeme rata predgovor napisao čuveni francuski filozof André Glucksma), Abdulaha Sidrana i Alme Lazarevske. Čudnovatim putevima sudbine jedna pored druge su se našle knjiga književnice Jasne Šamić, ‘Portret Baltazara’ i knjiga njenog oca, pokojnog profesora sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu, Midhata Šamića. Njegova knjiga pod nazivom ‘Francuski izvještaji o Bosni početkom XIX vijeka’, izdata je u Sarajevu 1961. Na ovom nadasve dragocjenom izdanju nalaze se pečati ‘Biblioteke Petar Kočić’ i ‘Narodne biblioteke Banja Luka’. Tu su predstavljeni i ‘Neobjavljeni dokumenti o hercegovačkom ustanku 1875-1879’ autora Derviša M. Korkuta. Da li je potrebno napomenuti da je Derviš M. Korkut Travničanin, orjentalista, knjižničar, kustos Zemaljskog muzeja u Sarajevu koji je sačuvao Hagadu – i bio prvi počasni konzul Francuske u Sarajevu za Kraljevinu Jugoslaviju i Kraljevinu Rumuniju? Zahvaljujući izdavačkoj kuci MEO iz Bruxellesa Misija je dobila i izložila njena izdanja – knjige na francuskom Alme Lazarevske, Admirala Mahića, Zilhada Ključanina i Tomislava Dretara. Među posjetiteljima na otvorenju izložbe je bio i vlasnik izdavačke kuce MEO, Dr Gérard Adam, po zanimanju pukovnik, koji je u vrijeme posljednjeg rata sa plavim kacigama boravio na području Visokog i Maglaja. Više nego očito je kakve je utiske u našoj domovini stekao ovaj vojni liječnik, jer se nakon svega što je vidio u ratu u Bosni posvetio forsiranju istine rječnikom umjetnosti, a ne oružja. Zahvaljujući umjetnosti, a ne povijesti, postaćemo bolji ljudi, tvrdim ja. A o povijesti, računici i interesima rekao je što je imao još francuski konzul David, kad je bio u Bosni.

Među knjigama koje su stigle u šefovoj teškoj torbi bile su one koje je Misiji BiH ljubazno stavila na raspolaganje Narodna sveučilišna knjižnica Republike Srpske, i nad njima smo sve vrijeme budno pazili – da ne dobiju noge. Izloženi primjerci na francuskom jeziku su ‘Emir Kusturica i No Smoking Orchestra’, ‘Ornamentika Vrbaske banovine’, ‘Kuća predaka’ Nikole Vukolića, ‘Skriveni svijet Vladimira Ćorovića’ Borivoja Marinkovića, ‘Vijek ljubavi’ Stevke Kozić Preradović, ‘Bibliografija srpske književnosti u Francuskoj’ Milivoja Srebre, ‘Hrvatska poezija’ Slavka Mihalića i Ivana Kušana te ‘Antologija srpske suvremene poezije’ Borisa Lazića. Misija BiH je u knjižari uspjela nabaviti i nekoliko knjiga suvremenih bh. autora, kao što su ‘Ljubav i prepreke’ Aleksandra Hemona i ‘California Dream’ mladog autora Ismeta Prcića, objavljena u Americi. Knjige obojice ovih autora su sa engleskog prevedene na francuski. Visokim zvanicama Misija je sa ponosom podarila neke odabrane prijevode.

Na njih je za nezaborav utisnut pečat ‘DAR MISIJE BOSNE I HERCEGOVINE PRI EU U BRUXELLESU’.

Da bi Misija BiH, smještena u samom srcu europske četvrti Bruxellesa, skrenula pozornost na sebe, tj. na izložbu i kod prolaznika, a ne samo kod onih koje pozivamo po službenoj dužnosti, na ulazu smo, kao pravi profesionalci, na ulazu u Misiju smo istakli afišu. Na taj plakat, koji sam uradila skupa sa kolegom u Misiji, diplomatom Ivicom Pranjićem, i uz pomoć kolegice iz sjedišta, također diplomate Emire Kordić, posebno smo ponosni: na Vjećnicu pada kiša latiničnih i ćirilicnih slova i tipičnih francuskih grafija. Kiša pada i gasi vatru Vjećnice, simbola svih knjižnica Bosne i Hercegovine, i simbola svih knjižnica svijeta. Da li ste znali da je Ivo Andrić 95 posto svoje Nobelove nagrade u novcu poklonio knjižnicama Bosne i Hercegovine?

Nekoliko primjeraka ovog plakata je na traženje OIFa postavljeno u njihovo sjedište u Bruxellesu.

plakat najava izložbe

Na plakatu Miljenka Jergovića, koji smo i u prijevodu na francuski istakli na vidno mjesto na izložbi, piše: „U svijetu, ovakvom kakav jest, postoji jedno osnovno pravilo, ono što ga je Zuko Džumhur izgovorio misleći na Bosnu, a svodi se na dvije uvijek spakirane torbe. U njih mora stati sva tvoja imovina i sve uspomene. Sve izvan je već izgubljeno. Razloge, smisao i opravdanja uzaludno je tražiti. Oni opterećuju, kao i uspomene. Ne preostaje ti drugo nego da posuđene knjige uredno vraćaš, poklonjene pokušavaš izbjeći ili izgubiti, a napisane šalješ prijateljima koji žive udaljeni jedni od drugih, tako da ih plamen može progutati tek onoga dana kada se zemljina kugla vrati u stanje u kojem je bila prije nekoliko milijuna godina. Sve zapaljene kućne biblioteke grada Sarajeva ne mogu biti popisane niti upamćene. A nemaju ni zbog koga. No kao plamen svih plamenova i oganj svih ognjeva, kao konačni mitski pepeo i prah pamti se sudbina sarajevske sveučilišne knjižnice, slavne Vjećnice, čije su knjige gorjele cijeli dan i noć. To se dogodilo, nakon fijuka i eksplozije, točno prije godinu dana. Možda baš istog datuma kada ti ovo čitaš. Pomiluj nježno svoje knjige, stranče, i sjeti se da su prah“ (isječak iz knjige ‘Sarajevski marlboro’, prijevodu na francuski ‘Le jardinier de Sarajevo’).

Misija BiH pri EU je ovom prigodom u Bruxellesu učinila sve što je bilo moguće, svima razumljivim miroljubivim jezikom javne kulturne diplomacije, da BiH ne postane prah, da ostavi trag i utre svoj put ka boljem sutra naše zemlje.

Rječnikom politike rečeno to je zvučalo ovako: „U trenutku kada obilježavamo stotinu godina od Prvog svjetskog rata, u trenutku kada događaji u Ukrajini preispituju Europu i međunarodnu zajednicu, u trenutku kada nas povišene napetosti u svijetu podsjećaju na zalog i neophodnost dijaloga kultura i religija, uvjereni smo da Bosna i Hercegovina može dati svoj vrlo značajan doprinos u sporazumijevanju i frankofonskom angažmanu. Srećna inicijativa koju ste poduzeli večeras, o tome svjedoči na vrlo konkretan nacin. Želim Vam još jedanput najiskrenije zahvaliti i čestitati u ime Međunarodne organizacije za frankofoniju, i u ime njenog generalnog tajnika predsjednika Abdou Dioufa“. – rekao je šef Stalnog predstavništva OIF pri EU veleposlanik Michel, rame uz rame sa veleposlanikom Igorom Davidovićem.