Nedžad Bašić: Nepodnošljiva lakoća našeg siromaštva

Izdvajamo

• Sa političkom platformom pravičnog riješavanja nejednakosti, riješavanje problema korupcije, neznanja i zaostajanja u ekonomskom razvoju, nove generacije postupno se uključuju u globalni politički pokret obrazovanih mladih generacija koje se ne mire sa mizernim životom čovjeka na početku 21. stoljeća. Velike migracije i pokret mladih generacije svih vjera, kultura i tradicija i njihovo međusobno povezivanje u nekom drugom prostoru i u kreativnijem okruženju, prvi su vjesnici velikih političkih promjena koji uskor slijede i ovdje u ovoj zemlji beznađa. Nove generacije mladih ljudi traže nove perspektive, traže nove mogućnosti i nove izazove. Njima treba novi sistem obrazovanja, novi i širi medijski prostor, njima treba podrška i ohrabrenje sviju nas. „NIŠTA JAČE OD IDEJE KAD JOJ VRIJEME DOĐE“ (Derdj Lukač).

Povezani članci

• Roko Markovina: GRADU, UZ ČESTITKU ZA NJEGOV PRAZNIK
• Ono što je čitavu svijetu jasno, nama samima još uvijek nije
• Mandarine iz Opuzena
• ‘Psihogenealogija’, zanimljiva i korisna knjiga
• Lešinarenje
• GOSTOVANJE PREDSTAVE “BRAŠNO U VENAMA” NA FESTIVALU U BURSI

Foto: oneyoungworld.com

Bosna je najsiromašnija i najkorumpiranija zemlja na Balkanu i u Evropi, sa najvišim procentom nezaposlenosti, sa najrazvijenijim crnim tržištem, sa najbolje plaćenim i najmanje učinkovitijim političarima, sa najvišim stupnjem impregnacije sistema vlasti i organiziranog kriminala, sa najbrže rastućim gapom između bogatih i siromašnih, zemlja bez seljaštva, bez radništva, bez inteligencije. Zemlja koja nema ni jednu političku stranku sa jasnim programom borbe protiv korupcije, nepotizma, gladi i siromaštva. 

Kriza koju po pravilu prati radikalizacija i netrpeljivost između rasnih, nacionalnih i vjerskih grupa zahvatila je i bogatu i razvijenu Evropu i cijeli svijet.  Danas svaki treći stanovnik ili 29% stanovništva EU živi u siromaštvu, dok svaki deseti živi u ekstremnom siromaštvu. 19% djece u EU živi u zoni siromaštva. Svako deseto dijete živi u porodici u kojoj niko ne radi. Uz to Evropa je ušla u opasnu zonu  nacionalnih, kulturnnih, rasnih i vjerskih segregacija i tenzija što aktivno kreiraju brojni desničarski društveni pokreti, grupe, desničarske političke stranke kao i desno orjentirani intelektualci. Francuski pisac Michel Houellebecq sa svojom novelom  POKORAVANJE upozorit će Francuze da će islam krajem 2022. biti vladajuća religija u Francuskoj, kojoj će biti nametnuti islamski običaji i religija, raspaljujući rasnu i vjersku mržnju prema imigrantima iz islamskih zemalja. Njemu se pridružuje krajnje desničarska partija Nacionalni front Marine Le Pen, te  Nezavisna partija Vel. Britanije  za koje su imigranti  i Islam ništa drugo nego “peta kolona” u EU.  Sličnu platform zauzima i holandska desničarska stranka “Dutch Party for Freedom” kao i italijanska desničarska partija “Italian Lega Nord”. Na antiimigrantskim i antiislamskim pozicijama stoji i desničarska stranka “Švedskih demokrata”, kao i brzo rastući neonacistički pokret “Pegida” u Njemačkoj, koji organizira velike antiimigrantske i anti-islamske demonstracije šireći duh mržnje i netrpeljivosti prema imigrantima iz islamskih zemalja.

Rame uz rame njima se pridružuju brojni vjerski fanatici i ludaci koji dolaze na čelo islamskih zemalja, vjerskih pokreta i terorističke grupa koje ponovo zagovaraju podjelu svijeta na  Dār Al-Harb i Dār Al-Islām. Savezništvo ekstremne desnice i globalne elite hedž fond menadžera, špekulanata nekretninama, kleptokrata, naftnih šeika i prevaranata…kreće se ka savršenstvu na globalnoj sceni.

Na drugoj strani raste širok protest ljevice protiv siromaštva, nezaposlenosti, korupcije, širenja mržnje, nasilja i netolerancije. Krajnje oštre mjere štednje uz drastično smanjenje plaća, penzija, masovno otpuštanje radnika sa posla, vodi dramatičnom snižavanju životnog standarda najsiromašnijim slojevima stanovništva, što otvara mogućnosti za globalnu manipulaciju sa nemoćnima i siromašnim. Visok stepen nezaposlenosti i sve dramatičnije osiromašenje nižih slojeva stanovništva praćeno velikim korupcionaškim aferama u samoj vlasti, dovest će do širenja i jačanja radikalnih ljevičarskih partija, što će imati snažne refleksije na političke i socijalne promjene u narednoj dekadi razvoja čovječanstva.

U Grčkoj je stvorena koalicija radikalne ljevice pod imenom SIRIZA (Syriza) koja uključuje brojne lijevo orjentirane političke partije, grupe i pojedince, koji 2013. stvaraju zajedničku jedinstvenu partiju pod nazivom  “Ujedinjeni socijalni front”  koja moćno pobjeđuje na grčkim parlamentarnim izborima sa programom socijalne jednakosti i borbe protiv korumpiranih političkih elita. Sličan proces se odvija i u Španiji gdje lijevo orjentirani politički pokret pod imenom PODEMOS sve moćnije izrasta u političku platformu nove ljevice u Španiji.  „Podemos“ izrasta na platformi pokreta protiv nejednakosti i korupcije i koji traži riješavanje problema nejednakosti, nezaposlenosti i ekonomske mizerije u kojoj žive najniži slojevi španskog društva. Sa političkom platformom pravičnog riješavanja dužničke krize, riješavanje problema korupcije i zaostajanja u ekonomskom razvoju, SIRIZA i PODEMOS izrastaju u globalnu političku organizaciju obrazovanih i pretežno mladih generacija koje se ne mire sa mizernim životom čovjeka na početku 21. stoljeća. Nove generacije mladih traže novu perspektivu, traže nove mogućnosti i nove izazove.

I dok se u Evropi i cijelom svijetu ulazi u vrtlog turbulentne pobune protiv siromaštva i dužničkog ropstva, protiv korupcije, nepotizma  i samovolje moćnih i bogatih koji vladaju svijetom, u Bosni i Hercegovini  nema ni na vidiku naznaka nekog općeg protesta protiv gladi, korupcije, siromaštva, laži i mržnje. Premda u toj zemlji  75% stanovništva živi u siromaštvu, od toga 35% živi u ekstremnoj neimaštini, dok sa jednim obrokom iz narodne kuhinje danas preživljava preko 25.000 ljudi,  još uvijek nema alarma političke uzbune.

Vjerska i nacionalna netrpeljivost i isključivost sve više gura bosanskohercegovačko društvo u kohabitaciju ekstremno desničarske političke opcije sa sa lijevom političkom opcijom, tako da više i ne postoji razlika između  ekstremno desne i ekstremno lijeve političke opcije. U borbi za opstanak na vlasti nacionalne političke elite potpuno su izbrisale socijalnu orijentaciju u svojim političkim programima. Umjesto razvojnog i socijalnog programa inauguriran je program nacionalne i vjerske glorifikacije, međunacionalnog optuživanja i sukobljavanja, što političkim elitama otvara prostor za manipulaciju sa strahom od dominacije jednih nad drugima. Stvoreno je društvo anksioznosti (straha) i ukočenosti u kojem jedino organizirani kriminal vladajući nacionalnih krugova proizvodi vibracije u društvu. Na političkoj sceni jedino iz dana u dan jača borba za opstanak na vlasti  nacionalnih korumpiranih i bogatih političkih vođa koji su spremni na sve samo ne da napuste vlast. Tom cilju ogavno je  podređeno cijelo drštvo: i sredstva javnog informiranja, i policija, i tužilaštvo i sudstvo, i školstvo. Njihovo bogatstvo stečeno krađama i prevarama, njihove korupcionaške i nepotističke veze i utjecaji, njihova moć da unište nemoćnog seljaka, radnika ili penzinera, izrasta u oreol njihove slave i moći.

U ovoj zemlji, u kojoj stoluju nesposobni i bogati političari, podmitljivi suci i neodgovorni  policajci, korumpirani doktori i profesori…svaki sistem, svaka zdrava logika nevidljivo se lome sami u sebi obezbjedjujući tako avetinjsko preživljavanje puka, koje je praćeno sa strahom i utjehom da može biti još gore. A gore teško da može biti, bar ne za one koji su gurnuti na marginu života, na preživljavanje na ivici kontejnera ili u boljem slučaju na vratima narodne kuhinje. Ovdje se sve razgrađuje svjesno i sa planom i samovoljno. Nema pobune, nema želje da se nešto promjeni, nema motiva ni snage da se odmakne od ivice ambisa i propadanja. Siromaštvo, bijeda, korupcija i nevolja proviruje na sve strane. Sve otpada i nestaje a da niko ne vidi ko drži i brani ovu zemlju.

Međutim, za svakoga ko pažljivije posmatra sve ono što se dešava u svijetu, iza ovih velikih socijalnih i političkih turbulencija, velikih migracija stanovništva, vidljive su sve snažnija vibracija nove četvrte tehnološke digitalne revolucije koja zahvata cijeli svijet, mijenjajući ga u takvom obimu, brzini i kompleksnosti koju čovječanstvo nije do sada iskusilo. Danas su milijarde i milijarde ljudi povezani mobilnim telefonima, internetom, skajpom, face-book-om… što im daje neograničenu mogućnost pristupa novim saznanjima, novim informacijama o tome kako ljudi žive u raznim dijelovima svijeta, o njihovim pravima i slobodama, o tome kako koriste nove tehnologije kako stiču i koriste nove vještine, Robustan razvoj u polju umjetne inteligencije, robotike, internet-stvari, autonomnih vozila, 3D printing, nanotehnologije, biotehnologije, novih materijala i kvantne matematike, gdje inženjeri, dizajneri i arhitekti kombiniraju kompjuterski dizajn, proizvodnju aditiva, inženjerstvo materijala i sintetičku biologiju… kako bi pionirirali simbiozu između mikroorganizama i naših tijela, inspiriraju i motiviraju milione i milione mladih obrazovanih ljudi u njihovom praganju za novim vizijama čovječanstva. Ta nova generacija,  taj globalni pokret novih inspiracija i motivacija objektivno  i nepovratno odmiču svijet od slike koja nam se danas podastire kao crni zastor budućnosti čovječanstva.

Pažljivom posmatraču ne izmiče iz vida da eho ove četvrte digitalne revolucije počinje da se osjeća i na ovim našim prostorima. Hiljade i hiljade mladih obrazovanih ljudi sve snažnije osjećaju objektivnu potrebu za međusobnim povezivanjem bez obzira na nacionalne, kulturne, rasne ili vjerske barijere, postupno kreirajući novi prostor u kojem će se stvarati novi obrasci vlasništva i potrošnje, novi modeli privatnosti i karijera,  nove sadržine komunikacija i respekta među  ljudima, što će definitivno dovesti do ukidanja tzv. Skupštinske aritmetike. Sve otvorenije se stvara novi identitet zajednice u kojoj pojedinac više neće biti opterećen i sputan paranoidnim i iracionalnim ponašanjima političkih i nacionalnih lidera, koji će ultimativno morati odstupiti sa vlasti pred naletom novih promjena i novih vrijednosti.

Sa političkom platformom pravičnog riješavanja nejednakosti, riješavanje problema korupcije, neznanja i zaostajanja u ekonomskom razvoju, nove generacije postupno se uključuju  u globalni politički pokret obrazovanih mladih generacija koje se ne mire sa mizernim životom čovjeka na početku 21. stoljeća. Velike migracije i pokret mladih generacije svih vjera, kultura i tradicija i njihovo međusobno povezivanje u nekom drugom prostoru i u kreativnijem okruženju, prvi su vjesnici velikih političkih promjena koji uskor slijede i ovdje u ovoj zemlji beznađa.

Nove generacije mladih ljudi  traže nove perspektive, traže nove mogućnosti i nove izazove.  Njima treba novi sistem obrazovanja, novi i širi medijski prostor, njima treba podrška i ohrabrenje sviju nas. „NIŠTA JAČE OD IDEJE KAD JOJ VRIJEME DOĐE“ (Derdj Lukač).