Nedžad Bašić: Novo lice globalnog terorizma

tačno.net
Autor/ica 23.12.2016. u 09:17

Izdvajamo

  • Danas, u eri globalizacije, više nego ikad do sada svijet je bukvalno podjeljen na tri civilizacije: civilizaciju motike (siromašni), civilizaciju industrijske trake (manje siromašni) i civilizaciju kompjutera (bogati), kako je to definirao jedan poznati futurolog. Između te tri civilizacije odvija se dramatično brza fluktuacija potrošnih dobara, usluga, informacija ali ne i ljudi, koji ostaju zarobljeni u granicama svojih lokalnih enklava u kojima žive i u kojima se razvija novi oblik globalnih odnosa iz kojih sve izraženije izrastaju odnosi brutalnih sukoba između „kulture dominacije i arogancije“, s jedne strane, i „kulture marginalizacije i pobune“, s druge strane.

Povezani članci

Nedžad Bašić: Novo lice globalnog terorizma

foto: slideshare.net

Globalni koncept pobune protiv „kulture dominacije i arogancije“ nužno mora naći izlaz iz koncepta konspiracije (terorizma) i „zatvorenog kruga nasilja“. Traži se politička legalnost  i pravna (izborna) legitimnost. Ovakav koncept pobune protiv „kulture dominacije i arogancije“ mogao bi biti efektno oružje protiv populističkog konzervatizma, koji prijeti da unese novi nemir i razdor u „kulturu marginalizacije, straha i pobune“ i da je prikaže u svijetlu „kulture terorizma i brutalnosti“, što ona danas, nažalost, najvećim dijelom i jeste. Otvaranje dijaloga između „kulture marginalizacije, straha i pobune“ i koncepta konspiracije (globalnog terorizma) otvara šire mogućnost riješavanja „zatvorenog kruga nasilja“ koji se teško može riješiti implementacijom „kulture dominacije i arogancije“. U ovom matriksu koncept konspiracije (globalnog terorizma) pojavljuje se kao značajan induktor dijaloga između „kulture dominacije i arogancije“, s jedne strane, i „kulture marginalizacije, straha i pobune“, s druge strane, sa čime se otvaraju novi vedriji horizonti budućnosti čovječanstva.       

Piše: Nedžad Bašić

Izrasta li terorizam u novu integracionu silu koja će približiti i ujediniti pravoslavno  kršćanstvo (Rusija), Shii-a Islam (Iran)  i Sunna Islam (Turska), što je bilo nezamislivo samo nekoliko godina ranije. Može li terorizam biti nova poticajna snaga za stvaranje novog pravednijeg ili surovijeg odnosa izmedju bogatih i siromašnih, između arogantnih i buntovnih, između civilizacija „motike“ i „kompjutera“. Može li terorizam podstaći novi oblik klasne borbe u globalnim razmjerama?

Rat u Siriji doveo je u istu liniju interese Rusije, Turske i Irana, koji su ne tako davno slovili za najveće protivnike u novom preslagavanju političkih kockica na Bliskom Istoku i u novom konceptu odnosa između islama i kršćanstva. Istini za volju neki historičari su mnogo ranije nalazili mnoge sličnosti između islama i komunizma naglašavajući njima imanentnu crtu kolektivnog mišljenja  i bezpogovorne poslušnosti prema bogu odnosno političkom lideru. Sa raspadom Sovjetskog Saveza konfrontacije između boga i svetovne vlasti (islama i pravoslavne Rusije, kao nasljednice komunističkog SS), stalno su se kretale uzlaznom liniijom. Prekretnicu u ovaj trend unosi slom pokreta Occupy Wall Street, neuspjeh arapskog proljeća, izlazak Vel. Britanije iz EU, te nepredviđena pobjeda Donalda Trampa na američkim predsjedničkim izborima, što unosi strah i neizvjesnost kao nove pokretačke sile što će sve izraženije voditi jačanju desničarskih ultranacionalističkih snaga u EU i radikalnih pokreta u Islamu, što će sve snažnije gurati čovječanstvo ka novom konceptu globalnog „demokratskog konflikta“, sukoba između države (birokratsko/političkog i vjerskog establišmenta) i društva (biračkog tijela ili umma zajednice u islamu).

Radi li se ovdje o slučajnom približavanju nekada tri velike svjetske imperije (Persije, Otomanske imperije i carske Rusije) koje, mada su davno utonule u tamu historijskih reminiscencija, još uvjek žive u memoriji kako vladara tako i naroda,  ili se pak radi o kreiranju i prestrojavanju novih globalnih interesa i strahova pred kojima se našlo čovječanstvo? Da li smo na pragu raspada ili reorganizacije NATO-a, kako je to najavio novoizabrani predsjednik USA? Da li izlaskom Velike Britanije iz EU, velika zajednica evropskih porodica definitivno kreće ka sopstvenom nestajanju ili samo ka strukturalnoj unutarnjoj rekonfiguraciji? Da li smo na pragu nove globalne komercijalne koalicije između USA i Rusije, koja će pokušati istisnuti Kinu sa globalnog tržišta, na kojem se ova mnogoljudna zemlja pojavljuje kao opasan takmac velikim multinacionalnim korporacijama i komercijalnim bankama? Šta će se dešavati sa drugim značajnim zemljama kao što je Japan, Brazil, Indija…? Može li se danas uopće govoriti o nekom novom preustroju međunarodne zajednice bez kalkulacija moći novog tehnološkog razvoja, bez utjecaja velikih multinacionalnih korporacija, moćnih  komercijalnih banaka, bez kalkulacije financijske moći globalnog financijskog tržišta, bez moćnog utjecaja javnih medija, velikih društvenih i vjerskih pokreta, bez utjecaja organiziranog kriminala?  Šta će se u ovoj velikoj turbulenciji čovječanstva dešavati sa pojedincem, sa mogućnošću njegovog preživljavanja i njegovog utjecaja na sve ove procese koji su danas sasvim vidljivi na globalnim horizontima, ostaje  za sada najveća enigma koja se nameće pred čovječanstvo. Slijedi li novi koncept međunarodnog prava koji će otvoriti nove stranice istorije prava i sloboda čovjeka?

Teško je napraviti bilo kakav improvizirani odgovor na ova i brojna druga pitanja od kojih će ovisiti u kojem pravcu će se kretati čovječanstvu u narednoj dekadi u kojoj će pojedinac pred svim  neizvjesnostima i strahovima za sopstveno preživljavanje postajati sve obrazovaniji, informisaniji, buntovniji i sve agresivniji, što će opet izazivati sve brutalnije reakciju države, sa čime se otvara nova spirala nasilja u kojoj pojedinac (društvo) otvoreno ustaje u pobunu protiv svemoći države. Taj veliki konflikt između države i društva, koji se sve vidljivije uobličava kako na ekonomskim tako i na političkim i kulturnim horizontima globalne zajednice, izrasta u novi fenomen 21 stoljeća, stoljeća novih inspiracija i kreacija ali isto tako i stoljeća novih brutalnosti, neizvjesnosti i nespokoja.

Ubistvo ruskog ambasadora u Ankari pred kamerama, grozan teroristički akt gaženja ljudi na šetalištu u Berlinu, sve češći upadi u bogomolje i nemilosrdna egzekucija vjernika u molitvi, bombardovanje gradova u kojem civilno stanovništvo biva nemilosrdno istrebljivano, likvidacija čitavih porodica da bi se egzekutirao samo osumnjičeni…, surovi su akti brutalnog nasilja nad pojedincem, što danas stvara psihozu novog globalnog rata u kojem se ne pravi razlika između ratnika i civila, između djece i odraslih, ranjenika i borca, lječnika i komandosa, između teroriste i naučnika. Sva pravila i propisi, sva ograničenja i zabrane, svi moralni kodeksi i kodeksi običaja ratovanja bivaju poništeni. Brutalno ubiti što više nevinih i nemoćnih, razoriti što više gradova, sela i infrastruktura, pravilo je sa kojim se demonstrira  moć i snaga sukobljenih strana, a da se pri tome ne nazire kraj ovom ludilu koje je zahvatilo svijet u 21 stoljeću, stoljeću novih tehnologija, novih saznanja, stoljeću prava i sloboda čovjeka, stoljeću novih nadahnuća, ali i stoljeću nejednakosti, jezivog siromaštva i nemilosrdnog gaženja ljudskih prava i sloboda.

Danas, u eri globalizacije, više nego ikad do sada svijet je bukvalno podjeljen na tri civilizacije: civilizaciju motike (siromašni), civilizaciju industrijske trake (manje siromašni) i civilizaciju kompjutera (bogati), kako je to definirao jedan poznati futurolog. Između te tri civilizacije odvija se dramatično brza fluktuacija potrošnih dobara, usluga,  informacija ali ne i ljudi, koji ostaju zarobljeni u granicama svojih lokalnih enklava u kojima žive i u kojima se razvija novi oblik globalnih odnosa iz kojih sve izraženije izrastaju odnosi brutalnih sukoba između „kulture dominacije i arogancije“, s jedne strane, i „kulture marginalizacije i pobune“, s druge strane.

Susretanje globalne „kulture dominacije i arogancije“,  i globalne „kulture marginalizacije i pobune“, na nivou lokalnih zajednica izaziva velike kontraverze. Samo 85 najbogatiji ljudi na svijetu kontrolira više bogatstva nego 3.5 milijarde siromašnih. 25% svjetske populacije koristi 86% svjetskog blagostanja. Pet najbogatiji zemalja na svijetu uživa preko 82% svih beneficija od svjetske trgovine. 50 miliona ljudi na svijetu zarađuje više nego 2.5 milijarde siromašnih, dok se 90% od ukupnih svjetskih investicija investira u područja gdje živi svega 25% svjetske populacije. Na drugoj strani više od 3 milijarde ljudi preživljava sa manje od $2 na dan. 2 milijarde ljudi nema pristup električnoj energiji, dok je milijarda ljudi ušla nepismena u 21 stoljeće. Svake godine umre 13.2 miliona djece starosti do 5 god. usljed loših uslova življenja i nedostatka vakcijacije. Godišnje 50 miliona ljudi umre usljed HIV infekcije i izgladnjivanja, dok 80% svjetske populacije živi u nerazvijenim regijama svijeta.

Tehnološki napredak, rapidno širenje komunikacija, dostupna upotreba radija, televizije, mobilnog telefona, interneta, dostupnost osnovnog obrazovanja i za siromašne…omogućilo je marginaliziranim klasama da bolje shvate proces sopstvene marginalizacije i alijenacije, što je poticalo njihov resentiment i pobunu protiv bogatih, koji traže novu i efektniju vojnu, političku i pravnu zaštitu svoga statusa i svojih interesa. Stalno jačanje osjećanja nemoći marginaliziranih i jačanje zaštitne represije bogatih vodi stvaranju globalne kulture straha, mržnje i pobune, što današnji svijet čini tako nesigurnim i turobnim. Suočeni sa mogućnošću doživotnog nezaposlenja, nerazvijenosti ili niskih zarada nedovoljnih za puko preživljavanje, suočeni sa siromaštvom koje ubija, socijalnom nejednakošću, sa korumpiranim vladama,  a svijedoci raskošnog i korumpiranog života vladajućih elita, vodi sve izraženijoj radikalizaciji straha i pobune marginaliziranih masa. Velika diskrapanca između sistema vrijednosti bogatih i siromašnih vodi u kolektivno nezadovoljstvo koje se ne može efektno manifestirati usljed narasle represije „kulture dominacije i arogancije“. U ovakvim socijalnim i političkim okolnostima iz kolektivnog nezadovoljstva i frustracija „kulture marginalizacije, straha i pobune“ izrasta agresivno ponašanje pojedinaca ili socijalnih grupa što vodi stvaranju „kulture netolerancije i mržnje“.

„Kultura marginalizacije, straha i pobune“ sve izraženije traži širu podršku socijalnih, etničkih i vjerskih marginaliziranih skupina, slijedeći koncept „network pobune“ koji se nerijetko oslanja na „vjerski i kulturni identitet“ koji se u novom globalnom okruženju neminovno transformira u „zatvoren krug nasilja i brutalnosti“, sa čime kulturni identitet marginaliziranih biva drastično oslabljen i delegitimiziran. Ovaj koncept „network pobune vjerskog i kulturnog identiteta“ danas je teško  prikazati u formi odbrane egzistencijalnih prava siromašnih i nemoćnih.

Globalni koncept pobune protiv „kulture dominacije i arogancije“ nužno mora naći izlaz iz koncepta konspiracije (terorizma) i „zatvorenog kruga nasilja“. Traži se politička legalnost  i pravna (izborna) legitimnost. Ovakav koncept pobune protiv „kulture dominacije i arogancije“ mogao bi biti efektno oružje protiv populističkog konzervatizma, koji prijeti da unese novi nemir i razdor u „kulturu marginalizacije, straha i pobune“ i da je prikaže u svijetlu „kulture terorizma i brutalnosti“, što ona danas, nažalost, najvećim dijelom i jeste. Otvaranje dijaloga između „kulture marginalizacije, straha i pobune“ i koncepta konspiracije (globalnog terorizma) otvara šire mogućnost riješavanja „zatvorenog kruga nasilja“ koji se teško može riješiti implementacijom „kulture dominacije i arogancije“. U ovom matriksu koncept konspiracije (globalnog terorizma) pojavljuje se kao značajan induktor dijaloga između „kulture dominacije i arogancije“, s jedne strane, i „kulture marginalizacije, straha i pobune“, s druge strane, sa čime se otvaraju novi vedriji horizonti budućnosti čovječanstva.

tačno.net
Autor/ica 23.12.2016. u 09:17