Nermin Bise: Predrag Lucić je ustaša koliko je Srđan Aleksić četnik

Povezani članci

• SNJEŽANA KORDIĆ: JEZIČNI PURIZAM I NACIONALISTIČKA IDEOLOGIJA
• Nenad Čanak: Suditi ideologu zla, nacisti Dobrici Ćosiću
• PRVENSTVO POLITIKE
• Kako spriječiti da se virus Čavoglave ne proširi Hrvatskom?
• Komunistički manifest danas
• Kurspahić: Zloslutno o Dobrovoljačkoj

Nazvati Lucića fašistom, ustašom i mrziteljem, provokatorom koji se ismijava nad zločinom, bilo bi ravno gluposti da se Srđana Aleksića proglasi četnikom koji je svog sugrađanina Glavovića u Trebinju spasio od sigurne smrti, da bi njemu pao šaka, da on s njim završi.

Piše: Nermin Bise

Kada mi je iz Amerike prije nekolike večeri prijatelj poslao poruku s pitanjem šta ja mislim o pjesmi Predraga Lucića i uz to poslao nekakav isječak s Youtube-a, pomislio sam da se radi o nekoj zajebanciji i skroz sam ignorisao upućenu poruku. Bilo je kasno i već sam odlučio ugasiti se s neta i otići da spavam.

Kad ono narednog dana, zor-sabahile, pojedini portali i pojedini profili s društvenih mreža začepljeni. Kliknem da pročitam. Hrvatski novinar ismijava zločin nad Bošnjacima Ahmića. Hrvatski novinar i ”ustaša” Predrag Lucić grubo uvrijedio žrtve zločina iz Ahmića. Čitam, a ne vjerujem očima šta mi serviraju umu. Gledam u onaj donji desni ugao monitora, provjeravam je li se možda 1.april rastegnuo ili je nekome još ostalo linkova od prvoaprilskih šala. Ma, kakvi, Džeko primio šestoaprilsku nagradu. Nema šanse.

Na um mi pade munjevitom brzinom onaj prijatelj i sugrađanin koji je u Americi. Tamo je završio živ i zdrav poslije preživljene torture i golgote u kazamatima HVO-a u Dretelju. Njega, kao i desetine hiljada Bošnjaka Stoca, Čapljine, Mostara iz sigurne smrti u konc.logorima Herceg-Bosne izvukao je Crveni križ.

Pitanje je bi li ikada taj isti Križ i saznao za te desetine hiljada ljudi, da u logor nisu ušli novinari splitskog Ferala, i ne samo ušli nego i pisali kakve su strahote i traume doživjeli u tim kazamatima Bošnjaci. Predrag Lucić je uz Borisa Dežulovića i Viktora Ivančića Feralov trio Viva Ludež koji je osudio i presudio režimu Franje Tuđmana i fašističkom režimu Herceg-Bosne, Tuđmanove i Šuškove fantom fašističke tvorevine.

A, osim Dretelja, Feralovci su opominjali i podsjećali i na stravični zločin iste bagre i bande koja je to počinila i u Ahmićima.

Teško je doista dokučiti čovjekovu ograničenost. Ne kažem da sve razumijem, a posebno da se u sve razumijem, ali opet, to mi ne daje za pravo da namećem kao svršen čin svoje mišljenje koje nije utemeljeno na razumijevanju.

A, upravo je u takvoj formulaciji i nastao cijeli slučaj Predraga Lucića, ”ustaškog fašista i neprijatelja Bošnjaka koji ismijava žrtve zločina u Ahmićima”.

Nije problem ne razumjeti umjetnika, ne shvatiti poruku koju on pošalje. Pa, koliko je takvih slučajeva ostalo zapisano u povijesti, da su tek neke poruke i djela velikih umjetnika postala shvaćena i prokužena tek onda kada od umjetnika nije ostao ni prah u grobu, tek samo kosti.

Kosti pobijenih Bošnjaka, mučenih i likvidiranih u hangarima smrti fašističke tvorevine Herceg-Bosne, kao i ostala stratišta među kojima i ona u Ahmićima, su činjenica koju su hrvatskoj i svjetskoj javnosti prvi otkrili Lucić i Feral.

U njegovom performansu odaje se pijetet i najdublja sućut istim tim kostima, a prst odgovornosti upire se i u tom performansu, kao i nekada u Feralu, na duh Franje Tuđmana i Gojka Šuška koji još uvijek žive kao duhovi u monstruoznim zamislima političke tekovine koju su ostavili poslije svoje smrti.

Duboko svjestan da ću i sam navući gnjev onih koji ne razumiju, a pričaju, siguran sam ustvrditi da bi se kosti i svih pobijenih mi sunarodnika pobunile da mogu osjetiti kakva se glupost kači uz ime Predraga Lucića, čovjeka koji je svoj radni vijek proveo i provodi s namjerom i ciljem da se ničije kosti nigdje i nikada ne ponove. I da se ne zaborave.

Nazvati Lucića fašistom, ustašom i mrziteljem, provokatorom koji se ismijava nad zločinom, bilo bi ravno gluposti da se Srđana Aleksića proglasi četnikom koji je svog sugrađanina Glavovića u Trebinju spasio od sigurne smrti, da bi njemu pao šaka, da on s njim završi.

Zato, dežurni bošnjački higijeničari, drugi put dobro razmislite jeste li dobro razumjeli prije nego krenete u histeriji da namećete svoje stajalište na osnovu nečega što niste baš dobro razumjeli.