Njima ne treba naš mir

Zlatko Dizdarević
Autor 30.6.2017. u 12:58

Izdvajamo

  • Ma samo neka se kaplari igraju. Marshalla svakako više nema. Planovi »plus i minus«, svejedno, neće promijeniti situaciju. Današnji odnosi između Hrvatske, Srbije, BiH, Kosova, Makedonije...uz još i Crnu Goru, Albaniju itd., neće riješiti priču »razvoja Balkana«. Pameti EU ovakav Balkan je nerješiva zagonetka. Problem su im samo njihova sigurnost kroz islamizam kao terorizam, invazija ruskog utjecaja i potencijalna nova invazija emigranata sa Istoka. Današnji »lideri« na Balkanu partneri su EU pred tim ciljevima, ne zato što im je zadatak bolji život tamo gdje vladaju. Uz bolji i normalniji život ni njih tamo ne bi bilo.

Povezani članci

Njima ne treba naš mir

Eto smisla potrebe za opstrukcijama. I kršenja svega što kobajagi donosi mir. Njima ne treba naš mir, već onaj drugi, njihov, koji nas gura u muku. Jebo ih on. Nikada »veliki« sa kaplarima na čelu nisu ni mislili da te dvije sreće mogu zajedno. Marshalli su bili druga priča. Mir nije služio za nemir.

Kako vrijeme prolazi, a raznih bjelosvjetskih planova o našoj budućoj sreći i rahatluku sve je više, češće mi pada na pamet jedna stara sjajna, kratka i – ko bi onda rekao – politički dalekosežna pjesma Sarajlije Avde Sidrana.

Pjesma »Primirje« veli:

– Je li potpisano?
– Jeste, jaštaradi.
– A krši li se?
– Krši, jaštaradi.
– Pa šta ćemo onda?
– Potpisaćemo opet, ako Bog da.
– Pa da ga kršimo?
– Nego šta nego da ga kršimo.
– Pa dokle tako, jebo ga ti?
– Dok ga ne skršimo, jebo te on.

Reklo bi se, kakve veze ima ova pjesma sada sa nama, sa novim potpisivanjima, kršenjima i politikama kojima su nam o glavi radili. Mnogi će kazati da nema. A opet, kao da se neko doista ponovo šprda sa svime, i sa ovim prostorima i sudbinama miliona na njima. Odavno se zna kako to ide, a opet kao nekad. I nikome ne pada na pamet, ni »njima« ni nama, da je to zajebancija, što bi kazao Avdo, onda. Njih sa nama, ali i njih sa samima sobom. Razlika je što je to za njih interes pa ako upali, dobro je. Nama, ako ne upali, opet krvavi pir. I tako svakih nekoliko decenija. Nije nelogično. Dok su odlučivali mudri i veliki, »marshalli«, mir je trajao. Kad tuđom mukom i vlastitim lopovlucima kalkuliraju kaplari, evo nas gdje smo. Još ližemo rane od jučer, a već se navlače novi oblaci. Sve pod kišobranom NATO i evropeizacije.

Dvije decenije prošle su od rata. Jedni su tada masovno ginuli, a danas se još otkopavaju i zakopavaju, drugi su bježali gdje bilo, daleko od kuća, treći se usput očešali o dramu i žao mi što nisu još. Četvrti k’o oni beduini iz Zaljeva, preko noći postali milijarderi. Saldo u skladu sa »pravcima civilizacije«.

Piše danas kako su zemlje zapadnog Balkana siromašnije nego prije trideset godina. I ukupno jadnije, frustrirane, da je nezaposlenost veća (iako »lideri« petljaju o više radnih mjesta svakog dana) da u kolonama odlaze mladi i obrazovani, da unaokolo vladaju mračne slutnje… Zna se i da je mržnje više pa se valja dijeliti i protjerivati dalje. Ideje o novim sukobima su sve glasnije, i svetinje i sveci se otvoreno uprežu u te zaprege. Mnogo je novih, razornih »ideologija« ali se i stare bude iz privremenog sna…

Veliki su 1919. bili ubjeđeni da se mogla održati na okupu zajednica Južnih Slavena. Veliki rat protiv fašizma, naravno, nije bio zbog toga. Potom su neki mali, kaplari, osamdesetih našli interes u rasturanju svake zajednice tih Slavena. Kobajagi logika krvi. U temeljima te prevare onda je došlo kapitalno otkriće da nisu svi Slaveni. Zapravo, jesu ali na silu. Teško je danas i nabrojati ko smo sve mi što se ni u putu nismo sreli sa tim Slavenima. Sad znamo, nema više zablude kao prije trideset godina i baš nam nešto lakše.

Evo, otud, i najnovijeg plana da se, navodno, nama pomogne. Zove se »Berlin plus«. Znači, bio je Berlin minus, pa Berlin sa Britancima, pa Britanci pobjegli od svih nas, i evo ovaj »plus«. Zove se i »mini Marshallov plan«. Valja prekriti činjenicu da još nismo za Evropu. A njima Evropa ugrožena. Unija je 2014. to i ozvaničila i krenula u potragu za formulom – na Balkanu mir, na Zapadu sigurnost i mirne granice. Preko njih će tamo samo mladi, sposobni i jeftini. Samo da nismo unutra. Nekako kao sa Turskom prije, pa sad svi iznenađeni brutalnim Erdoganom. Posustali Nijemci i EU misle da je ovo varijanta koja će »smiriti« islamiste i teroriste (?!), odgurnuti Ruse od Balkana, odobrovoljiti Tursku da zaboravi »Zelenu transferzalu« podobro trasiranu uz pomoć Amerike, ispotiha…

Vjeruje gospodin Johannes Hann, povjerenik Evropske komisije za proširenje (zanimljiv zadatak u procesu neproširenja) da bi se polupraznim auto-putem između BiH, Srbije i Albanije preko Kosova, riješili problemi frustriranog Balkana na sporednom kolosjeku. Dirljivo.

Ove prostore već je zaboljela glava od raznih dobrohotnih »ideja« čiji je smisao – destabilizacija. Nije slučajno što je tako i što takve ideje dolaze od onih kojima je cilj da omeđe svoj zabran naspram blokovskog protivnika koji se to tako sada ne zove. Kada se Washington kočoperio sam svojom silom po svijetu, mogle su zaigrati i sofisticiranije ideje što se nisu iscrpljivale samo na auto-putu i nečem sličnom. Svojevremeno je Tim Judah iz »The Ekonomista« podsjetio na široku lepezu komparativnih prednosti projekta koji se zvao »Jugosfera«. Stabilnost, nepotrebna državna zajednica, a tržište od 22 miliona stanovništva, tradicija, jezik, poznavanje, umreženost. Rezultat, spomenuti danas »sferu« da se o »Jugo« i ne govori, isto je kao pomenuti najstrašnijeg monstruma iz svemira koji će gutati jedno po jedno živo biće na zemlji, do zadnjeg. Hitler i Kaligula su ličnosti iz sapunice u slutnjama o »onome«.

Laboratorije rješenja za Balkan i okolicu bavile su se u međuvremenu neumorno i inovativno raznim povijesnim nestašlucima kako bi se zadovoljio vječiti cilj – kako ih uzeti, deidentificirati i zauzeti busiju na tom prostoru na kojem će se kopati novi rovovi za stare zone utjecaja. Pa se javljao veleposlanik Dugin kao promotor novog geostrateškog interesa Rusije, pa evo Erdogana sa »transferzalom« i silnom ideološko-mentalno-vjerskim građevinskim radovima na trasi, pa kao s neba, odjednom (naravno, ništa nije »djednom« Timoty Less u »Foreign Affairs« temeljem teorije – ništa i nikad više multi-kulti, to je gotova priča. Sve treba ugurati u Veliku Srbiju, Veliku Hrvatsku i Veliku Albaniju…Ostali, neka se snađu kao manjine o kojima će brinuti nebrojeni NGO-i, instituti, humanitarne organizacije i – u konkretnom slučaju ozbiljnije većine »ostalih« koje je Timoty nekako zaboravio – islamisti! Oni kojima se planirano puhnulo i jedra, naoružalo, i istreniralo da zagorčavaju život unaokolo. To je izvor nove enregije i vječitog profiterstva. Dosadno je više to ponavljati.

U sve ovo će se uklopiti i razni drugi inovatori nedaća za zapadni Balkan, poput »nekog« Stevena Meyera, bivšeg zamjenika šefa CIA za Balkan za kojeg su postojeće granice tek ‘nako i sve se može slobodno svesti na smisao Avdine pjesme sa početka… I na poznate posljedice te filozofije do danas podržavane.

Ma samo neka se kaplari igraju. Marshalla svakako više nema. Planovi »plus i minus«, svejedno, neće promijeniti situaciju. Današnji odnosi između Hrvatske, Srbije, BiH, Kosova, Makedonije…uz još i Crnu Goru, Albaniju itd., neće riješiti priču »razvoja Balkana«. Pameti EU ovakav Balkan je nerješiva zagonetka. Problem su im samo njihova sigurnost kroz islamizam kao terorizam, invazija ruskog utjecaja i potencijalna nova invazija emigranata sa Istoka. Današnji »lideri« na Balkanu partneri su EU pred tim ciljevima, ne zato što im je zadatak bolji život tamo gdje vladaju. Uz bolji i normalniji život ni njih tamo ne bi bilo.

Eto smisla potrebe za opstrukcijama. I kršenja svega što kobajagi donosi mir. Njima ne treba naš mir, već onaj drugi, njihov, koji nas gura u muku. Jebo ih on. Nikada »veliki« sa kaplarima na čelu nisu ni mislili da te dvije sreće mogu zajedno. Marshalli su bili druga priča. Mir nije služio za nemir.

Novi list

Zlatko Dizdarević
Autor 30.6.2017. u 12:58