Odnos prema “Privremenim vladama”

Salmedin Mesihović
Autor 12.3.2015. u 18:37

Odnos prema “Privremenim vladama”

Traži se sloboda, traži se odgovornost, traži se pravo na sudjelovanje, traži se pravo na svoje mišljenje, traži se pravo na svoj stav, traži se pravda, traži se pravo na rad, traži se pravo na svoje, odbacuje se tiranija, odbacuje se samovolja.

Piše: Salmedin Mesihović- Sdp.ba

U zadnje vrijeme u SDP BiH se među članovima otvorila značajna rasprava odnosa prema procesu uspostave nove vlasti koji se uobičajeno po bosanskohercegovačke prilike (posebno one u federalnom entitetu) prilično razvukao. Prije nego što započnem sa iznošenjem pregleda situacije i prijedloga kako se odrediti prema datim okolnostima, neophodno je da ukažem na određene pokazatelje. Nakon izbornog poraza u oktobru 2014. godine. Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine je proživjela i još uvijek proživljava dramatične promjene, koje imaju u pojedinim segmentima čak i neke oblike revolucionarnog unutarnjeg stanja. SDP je prvi politički subjekt u Bosni i Hercegovini koji je prihvatio demokratiju kao temeljni obrazac struktura, djelovanja i funkcioniranja. Ono što uvijek moram naglašavati jeste da je helensko – rimsko izvorno načelo neposredne/direktne demokratije jedan član – jedan glas jedina prava demokratija, delegatski sustav koji primjenjuju ostale stranke jednostavno rečeno nije demokratski sustav. U SDP BiH se oslobodila golema unutarnja energija (potiskivana u jednom dugom periodu) i potencijal među i običnim članovima i onima uključenim u institucije SDP BiH : organi, savjeti, forumi. Partija se otvorila javnosti, kao i svima zainteresiranim da iznesu ideje, tako da kroz i institucije SDP BiH, ali i njegove oficijelne i neoficijelne medije kao i u običnim razgovorima cirkuliraju nove ideje, nova viđenja, nova stremljenja, nove vizije. I ono što je posebno bitno, u tome učestvuje sve veći broj ljudi, sve veći broj drugova i drugarica, građana i građanki. Od kada SDP BiH postoji (već 106 godina) nikada nije više bilo izneseno novih ideja, prijedloga, kreacija nego u ovom kratkom periodu od decembarskog kongresa do danas. Upravo sve ove rasprave (koje znaju biti i žučne i energične) na oficijelnim ili neoficijelnim partijskim FB stranicama i grupama, u forumima, odborima, sastancima, započete kampanje za unutarnje demokratske izbore, medijski nastupi otkrivaju da se u Partiji ipak desila neka vrsta unutarnje revolucije, što je odlična stvar koju treba dalje nastaviti još žešće i energičnije produbiti i razvijati. Cilj je uključiti sve one koji žele da žive za SDP prilikom reevidencije uključiti u aktivni sustav Partije. Uz to, SDP BiH se ponovo etablira kao stožer okupljanja ljevice i lijevog centra, što je vrijednost nesumnjive kvalitete.

Pomalo se počinju oblikovati i stvarati i prvi obrisi idejnih i praktičnih stremljena koja više nisu vezana samo za karijerističke pobude, nego imaju i snažan ideološki prizvuk. Tako se npr. već uočavaju i različite tendencije od onih umjerenijih, sklonijih Third way pozicijama pa do onih koji su za klasičnu socijaldemokratiju, pa do onih koji su za ljevičarskije pozicije i demokratski socijalizam pa i otvorenost prema tradicionalnim vrijednostima komunističkih pokreta. Imamo i one koji su za revolucionarnije pristupe djelovanju i one koji nisu za to. To je sve dobro, prvo jer se SDP BiH polako profilira kao složena ljevičarska stranka pluralnih idejnih identiteta, a zatim bolje je i da se članovi spajaju i diskutiraju po idejnim i praktično – funkcionalnim osnovama djelovanja Partije i Bosne i Hercegovine i kao države i kao društva, nego da se sukobljavaju i svadjaju po personalnim i kadrovskim pitanjima. SDP BiH se ubrzano, ali sigurno uči razmjeni mišljenja, diskusija, ne upadanja u vatru i uvažavanja drugačijeg, a oslobađa taloga zakulisnih igara, podmetanja, kulta ličnosti, versajskog ili sanktpetersburškog apsolutizma i mentaliteta dvorjanstva.

Naravno, kao u svakoj zajednici naglo oslobođenoj stega, a koja ima ogroman intelektualni, kreativni i stvaralački potencijal normalno je očekivati da se ti procesi odvijaju na prvi pogled anarhično i nekontrolirano. Ustvari, oni i trebaju da budu takvi, kako bi se ljudi oslobodili. Uostalom, SDP BiH u odnosu na sve ostale političke subjekte u BiH ima najveću koncentraciju “sive mase”, pa bi bilo nelogično i potpuno kontraproduktivno pokušavati sada nešto zaustavljati i kontrolirati. Historijski procesi su takve prirode da ih se ne smije obuzdavati, a ko to bude pokušao učiniti napraviti će veliku glupost i doživjeti će veliki poraz jer prošlost se ne može vratiti. Samo idemo dalje u nove datume….Uostalom, vremenom će se situacija stabilizirati i amortizirati, pa i zbog toga ne treba praviti preveliku paniku. Ali inače je i sa historiografskog i sa sociološkog stanovništva vrlo zanimljivo da se u jednom tako kratkom periodu od samo četiri mjeseca desila vrlo radikalna transformacija jedne političke partije, što dovoljno govori o snazi njenih temeljnih vrijednosti i tradicija ali i vitalnosti struktura. Socijaldemokratska partija BiH je kao najstariji bosanskohercegovački politički subjekt prošla u toku svoga postojanja kroz scile i haridbe, ali i sudbinski dijelila povijest sa Bosnom i Hercegovinom. Zbog te povezanosti, logično je da zbivanja u Partiji imaju značajne refleksije i na Bosnu i Hercegovinu, posebno u sredinama gdje su utjecaj i značenje SDP tradicionalno značajniji.

Zato i ne treba da čudi da se demokratska i ideološka “revolucija” počela brzo i naglo širiti na sve strane, i to čak i van okvira stranačkog života. I mnoge druge institucije odzvanjaju od nove bosanskohercegovačke kovanice o ljudskim i građanskim pravima→ “jedan član – jedan glas”. Traži se sloboda, traži se odgovornost, traži se pravo na sudjelovanje, traži se pravo na svoje mišljenje, traži se pravo na svoj stav, traži se pravda, traži se pravo na rad, traži se pravo na svoje, odbacuje se tiranija, odbacuje se samovolja. Bosanci i Hercegovci više ne žele da budu podanici, niti sluge niti poslušnici, hoće svoju državu i svoje društvo i njihove institucije u svojim rukama. Od sada pa nadalje će svako morati imati na umu taj novi zamah, jedno novo mišljenje. Taj proces se odvija od javnih Univerziteta do javnih sportskih klubova. Npr. Fudbalski klub Željezničar je usvojio nacrt statuta sa pravilom “jedan član – jedan glas”, to traže i navijači Čelika. Može se reći da nastaje novi bosanskohercegovački građanin sa političkom sviješću i javnom odgovornosti.

Oni koji se budu tome suprotstavljali ili pokušavali ovaj proces usporiti su obična retrogradna kontrarevolucija. Stare strukture su definitivno mrtve, zastarjele, dotrajale i trebaju ili biti nadograđene ili zamijenjene novima. Nažalost, pojedini politički subjekti nisu svjesni novonastale konstalacije odnosa, ili je jednostavno ne razumiju i nastoje produžiti sadašnji sustav sa programiranom uspostavom vlasti na stari, izlizani i već odavno dokazano bezproduktivni i beskorisni način. Umjesto da se stane na loptu, dobro zamisli šta se dešava i ponude nova radikalna rješenja koja čak i ne moraju dirati u osjetljivu dejtonsku ustavnu konstrukciju (novi izborni zakon, uvođenje neposredne demokratije gdje god se može, jačanje sloboda, zaštita domaćih resursa, proces javne industrijalizacije i zapošljavanja, bankarsko – financijska suverenost…itd…itd…), pokušaj uspostave nove vlasti se već sedam mjeseci i dalje koprca u besmislu ovoga sustava.

I kada se razmišlja o tome da li treba ulaziti u vlast ili podržati uspostavu vlasti na bilo koji način potrebno je imati u vidu već navedene konstatacije i to novonastalo, neko protorevolucionarno stanje u našem društvu. Kako god se uspostavila i sa bilo kim se uspostavila, nova vlast će djelovati u okvirima staroga 25godina staroga, tiranskog sustava domaćeg strančarenja i liderstva i stranoga patroniziranja i protektorata. Te nove vlade neće izvršiti suštinske i sistemske reforme. Ako se i bude nešto dešavalo to će biti samo površinski ili make – up (šminkerski) potezi ili određeni populizam i demagogija. Tiranski sistem će ostati netaknut i nastaviti sa svojim daljim postojanjem. Čak i u najboljem slučaju, pod valom pritisaka javnosti za demokratizacijom društva i države (u okviru svih njenih sastavnica) i traženja suštinskih reformi u svim sferama života, sadašnje političke elite, uključujući i dobar dio (bar onaj mainstream i najbogatiji) NGO sektora najdalje mogu doseći do nekog tipa žirondinstva ili kerenštine, naravno u bosanskohercegovačkom kontekstu. A javnost, građani i narodi zahtijevaju znatno strukturalnije promjene nego ostajanje na pola puta. Totalna neposredna demokratija u svim institucijama od javnih Univerziteta do javnih sportskih društava, industrijalizacija, zaštita domaće proizvodnje i domaćih resursa (energija, voda, hrana, šume), revizija privatizacije, izmjene izbornog zakona, obračun sa kriminalom i korupcijom u svim njihovim aspektima i pojavnim oblicima, jačanje sigurnosti građana su samo neki od onih urgentnih stvari koje je potrebno učiniti.

Sa obzirom na raspoloženje mnogih mojih drugova i drugarica, pretpostavljam da nije samo za mene osobno, nego i za dobar dio drugih članova, simpatizera i pristalica SDPa sadašnji sustav nelegitiman i nedemokratski, oktroiran i tiranski, te da je cilj našeg političkog angažmana stvaranje novoga sustava baziranog na izgradnji moderne socijalističke, demokratske bosanskohercegovačke Republike. To samim tim podrazumijeva rušenje sadašnje tiranije, koja možda ima silom i na prevaru izvedeni i od stranaca aminovani legalitet “na papiru”, ali nema niti historijski niti demokratski legitimitet. A stvarni državni legalitet može proizaći samo iz historijskog i demokratskog legitimiteta, sve ostalo je relativno i podložno promjeni.  Pošto je krajnje vrijeme da se ovaj sustav sruši, a da SDP bude avangarda socijalističke i demokratske preobrazbe, po meni SDP ni u kome pogledu ne bi trebao učestvovati ni u jednoj varijanti pomaganja ili davanja podrške uspostavi nove vlasti, izuzev ako to nije u svrhu rušenja postojećeg režima i sustava. Ako se uspostava i djelovanje vlasti radi toga blokira, onda neka se blokira jer se tako najslikovitije pokazuje sva nefunkcionalnost sustava. SDP BiH ne bi trebao da bude zakrpa na lošim cijevima ove tiranije koje pucaju po svim šavovima. Zato na nove vlade u okvirima staroga sustava treba gledati kao provizorij, neku vrstu privremenih vlada slično onima uvođenim nakon februarske revolucije u Rusiji. One neće zaživjeti jer je poredak i sustav u kojem djeluju na izdisaju i mi mu ne treba da dajemo vještačko disanje, nego mu samo moramo odaslati katul ferman.

Salmedin Mesihović
Autor 12.3.2015. u 18:37