Omar Karavdić: Počeo je da kašlje
Povezani članci
- Karikature Poslanika Muhameda: Wildersovo “piškiću – kakiću”
- Čega je ime Nikolić
- Šta nam zapravo donosi dualno obrazovanje?
- Schmidt pozvao Narodnu skupštinu RS-a da ne rizikuje živote i dobrobit svih građana BiH
- SDP BiH zvanično zatražio administrativne akte pravnog statusa Gradonačelnika Mostara
- Nismo svi jednaki
Krajem osamdesetih prošlog veka, u mojim beogradskom društvu, bio je ustaljen izraz “Počeo je da kašlje”‚ (u žargonu, trokira, samo što nije prolupao).
Koristio se za ono stanje kad vam se do juče normalan dojučerašnji prijatelj, drug, žena, brat, sestra, roditelj, zajapuri, počne da udara šakom o sto i spominje zlatni escajg, piramide, pet stotina godina nabijanja na kolac, tamnicu naroda, tajni “Londonski ugovor”, objašnjava čije su ovce, a čije su livade, uplati zajam ili nepovratno pokloni koju hiljadarku dema za preporod Srbije i svima pokazuje svoju sliku u “Politici”,…….
Tada je to bio akutni “Veliki kašalj” i Miloševićev režim ga je proizvodio svim sredstvima, nameštenim dogadjajima, udvorničkim medijima, da bi što više ljudi uvukao u ratove, opravdao ih, poraze pretvorio u pobede, pljačku enormnih razmera u vrlinu, a sve ostalo u materijalnu, intelektualnu i kulturnu bedu.
Sada je to već postalo hronično stanje “Tuberkuloze” rezistentne na sve poznate lekove, koju deca dobijajuu još u osnovnoj školi preko predrasudama inficiranog programa, u kući i populističke, mainstream, kulture.
Sem par internet portala vi nemate nijedan ozbiljan klasični medij koji diže glas protiv štete koju je “Veliki kašalj” napravio i koju dalje pravi. Ovde, ni manjak od pola miliona stanovnika nije nikakvo upozorenje. Bitka za lebensraum (životni prostor) i dalje se nastavlja.