OTVORENO PISMO BAKIRU IZETBEGOVIĆU, DRAGANU ČOVIĆU I MILORADU DODIKU

Edin Husković
Autor 27.2.2015. u 01:10

Izdvajamo

  • Eto do čega nas je dovelo Sveto nacionalno-vjersko trojstvo, jer sam siguran da nisam i ne mogu biti jedini borac za elementarna ljudska prava koja nam se prelamaju preko vlastitih kostiju.

Povezani članci

OTVORENO PISMO BAKIRU IZETBEGOVIĆU, DRAGANU ČOVIĆU I MILORADU DODIKU

Gonite se do vraga i poreska uprava, i zavod za zdravstvenu zaštitu, i porezi na dohodak i doprinosi na platu, doprinosi za nezaposlene, opšta naknada za vode, naknade za elementarne nepogode, doprinosi za invalide i osobe pod rehabilitacijom, fond solidarnosti, i troglavo predsjedništvo i SDP, HDZ, SNSD, SDA, SDS, SBiH! Neka se goni i Kemal Kozarić sa svojom Centralnom bankom Bosne i Hercegovine iz koje su pare iznosili kao iz prčvarnice! Sve i svi se gonite do sto vragova!!!

Piše: Edin Husković

Prvo što želim gospodo jeste da vam – čestitam!

Naravno, ne od srca. Ali maheri ste u više stvari. Napravit ćemo jasan  spisak, čitljiv, precizan, bolno egzaktan i, naravno, poražavajući. Ne za vas, ali za nas običan plebs itekako poražavajući i apokaliptičan. Kad bolje razmislim, svoju paklenu vladavinu ste doveli do savršenstva u jednostavnosti i taj spisak ne mora biti naročito dugačak da bi opisao svu njenu frigidnost i beskrupuloznost i, samim tim, destrukciju koja nas neumitno čeka.

  1. Vješto manipulirate nacionalnim i vjerskim osjećajima naroda koje predstavljate u cilju postizanja tačno određenog nivoa nacionalnih i vjerskih napetosti koji su dovoljni da sistem funkcioniše na stalnom rubu građanskog rata. Strah koji tako proizvodite paralizira organizovanje masa u svakoj potrebitoj angažovanoj, društvenoj akciji koja bi imala za cilj izvršiti pritisak na vas lično i kriminalne strukture u vlasti koje ste svjesno i sa predumišljajem formirali.
  2. Državni, poreski, sudski i policijski aparati koje ste angažovali svrha su samima sebi i ne ispunjavaju funkcije zbog kojih bi trebali postojati – a to je zaštita građana i stvaranje opšte pravne i ekonomske atmosfere koja će pogodovati povećanju investicija, otvaranju proizvodnih pogona (jer vlastita proizvodnja jednu državu čini državom) i konačnom i produktivnom usaglašavanju brojnosti, vrste i svrhovitosti administrativnih struktura.
  3. Državni, poreski, sudski i policijski aparati u Bosni i Hercegovini služe isključivo za uhljebljene inertnog i sve više bezobraznog birokratskog aparata kojeg čine stranački poslušnici i njihova rodbina, kao takvi, prilično nesposobni, nestručni i bazno bezvoljni da rade posao za koji su plaćeni.
  4. Državni, poreski, sudski i policijski aparati u Bosni i Hercegovini su leglo ne samo inertne birokratije, već i krimogenih elemenata koji svoja doticajna sredstva, naravno nelegalne prirode, pružaju ka organizovanju i zaštiti državnog kriminala koji se odnosi na sistematsko uništavanje i pljačku javnih preduzeća i dobara što je osnova finansiranja državno-kriminalne hobotnice pod pokroviteljstvom Dodika, Izetbegovića i Čovića – i ne samo njih.
  5. Uspješno mobiliziranje narodnih masa u nacionalnoj i vjerskoj netrpeljivosti uz pomoć medija poslušnika, jer samo u takvom društvenom ozračju moguće se baviti sveopštom pljačkom društvene i privatne imovine bez pravnih konsekvenci.
  6. Izazivanje letargije kod narodne mase koju je onda, kao depresivnu i beznadežnu silu, lakše mobilizirati u novi bratoubilački rat nego u demonstrativnu, pravnu, legalnu i legitimnu snagu koja će se osloboditi stvarnih uzroka dubokih životnih problema.
  7. Preko dijela tužilaštva, sudskih i policijskih struktura uspješno kanaliziranje i kontroliranje proizvodnje i prometa droga i opojnih sredstava, kao i mobilan nadzor nad lojalnom auto-mafijom.
  8. Svjesno i namjerno gušenje malih i srednjih privrednika na čija su se pleća natovarile kompletne parazitske birokratske strukture. Kako je birokratski aparat uhljupa sve veći i beskorisniji (čast časnim izuzecima koji izvrsno obavljaju svoj posao, a naše je lično iskustvo pokazalo da ih zaista ima među sudskim, policijskim, poreskim i ostalim državnim službenicima), a broj malih i srednjih preduzeća kao jedinog zdravog izvora punjenja budžetskih kasa (u kakve spada i moje malo preduzeće koje je, kao i sva ostala, pod reketarskim pritiskom nefunkcionalne države) sve manji – onda je vrlo izvjestan scenarij po kojem će se sistem urušiti, a dežurni krivci, u ovom trenutku personificirani kroz lik i djelo Čovića, Izetbegovića i Dodika, učinit će sve da se ostvari naša slutnja iz tačke broj 6. ovog pisma i tako na jedan maestralno-pakleni način kroz novi nacionalno-vjerski rat, svako unutar svoga naroda, opere ruke od zla za kojeg su moralno i pravno potpuno odgovorni. Jer, zapamtite: „Umazane ruke, brzo se peru!“

Na pisanje ovog otvorenog pisma Svetom stranačkom trojstvu navelo me djelovanje njihove birokratske mašinerije koja se bukvalno obrušila na moj životni integritet kao i integritet moje familije.

A ja sam vrlo osjetljiv na položaj i stanje vlastite familije.

Kao što rekoh, mi nikad nismo bili od „sretnika“ koje je mazila stranačka ruka, pa smo svoj hljeb i svoje mjesto pod našim uglavnom zubatim suncem tražili sami. I tako smo pokrenuli malu proizvodno-trgovačko-uslužnu firmu koja posluje već od 2004. godine. Nikad to nije bila naročito profitabilna firma, ali smo se borili i gurali kroz tvrdi tržišni prostor i, naravno, plaćali svoje obaveze prema državi. Tako smo, za razliku od mnogih državnih i privatnih preduzeća pod kontrolom stranačkih tajkuna, sve samih štićenika Svetog stranačkog trojstva, koji po javno objavljenim službenim podacima iz PUFBiH ovoj državi (šta god taj pojam značio) na osnovu neuplaćenih obaveza po osnovi poreza, doprinosa, taksi i drugih naknada duguju 1.441.493.063,47 KM (slovima: jedna milijarda četiristo četrdeset jedan milion četiristo devedeset tri hiljade šezdeset tri KM i četrdeset sedam f), u prilici i prema trenutnim mogućnostima i stanju na tržištu prilično uspijevali da stižemo ionako previsoke namete, pa smo po nekim proizvoljnim proračunima za 11 godina poslovanja u državnu kasu po raznim osnovama uplatili blizu 300.000,00 KM. Zašto se gospoda poreski inspektori ne dokazuju pred svojim pretpostavljenima utjerujući milijunske dugove od stranačkih tajkuna a ne da treniraju strogoću nad malim firmama koje ionako jedva opstaju na tržištu, a plus uopšte svjesno ne duguju toliki novac? Jednostavno jer su kukavice i poslušnici. Naravno, ima izuzetaka. Ali ne naletite uvijek na te časne izuzetke.

Kao što rekoh, naša trojna svetost na vlasti ipak nije uspjela da političkom mudrošću stvori preduslove za bolje životne uslove, a domaći i strani investitori bježe od BiH kao đavo od krsta. Posljedično takvom pristupu krucijalnim državotvornim pitanjima, a stalnim insistiranjem na nacionalnoj i vjerskoj međusobnoj ugroženosti kao paravanom za sveopštu pljačku i unazađivanje društva, imamo prisutan stalni pad životnog standarda. Prvi koji na svojoj koži osjete taj pad su mala i srednja preduzeća koja nastoje da legalnim i zakonskim putem opstaju na tržištu. Naravno, taj eksponencijalni pad životnog standarda koji se događa iz godine u godinu osjetilo je i moje društvo ograničene odgovornosti i zbog drastičnog pada prometa, a u cilju konsolidacije i opstanka, bili smo prisiljeni otpustiti dvoje radnika i tokom teških zimskih mjeseci zakasniti sa uplatama za doprinose na plaću i zdravstvo tri mjeseca. U međuvremenu, a tako to uvijek bude kad su u pitanju nestranačka mala privredna društva, odmah smo imali vrlo nekorektan i grub poziv telefonom da se javimo u mostarski odjel Porezne uprave FBiH – ili kako se već zovu. Nismo se dali isprovocirati inače vrlo provocirajućim i iritantnim nastupom državne službenice, i otišli smo do njene kancelarije u dogovoreno vrijeme. I tamo smo nastojali da „smekšamo“ atmosferu. I, vidite, uspjeli smo. Mi nismo imali izbora. Oni jesu. Međutim, za razliku od očekivanja koje smo imali nakon vrlo neugodnog poziva preko telefona, ipak smo napravili veoma korektan dogovor da zaostatak i pripadajuću kamatu uplatimo u nekom razumnom roku. Pristali smo, usrdno se zahvalili i potpisali zapisnik. Dva mjeseca zaostatka, na uštrb proizvodnje i kupovine nove robe koju je bukvalno neophodno stalno obnavljati želite li uopšte nastaviti poslovati, uplatili smo i prije usmeno dogovorenog roka, a onda, kada smo se krajnjim finansijskim i duševnim naporom organizirali da uplatimo obaveze za još jedan mjesec, nenadano smo ponovo imali telefonski poziv od iste poreske službenice koja nas je neočekivano i bez valjanog obrazloženja iritantno i prijeteći obavijestila da će nas ipak i novčano kazniti sa dodatnih 1000,00 KM. A onda je meni puknulo pred očima i u nimalo ugodnom tonu sam izrekao sve ono što sam malo opširnije i prikladnije napisao u gornjih 8 tačaka. Baš sam bio presvrnuo, izludio, pobjesnio, zaurlao. Bio je to, potpuno sam siguran, pravednički bijes. 25 godina, dakle, nakupljenog pravedničkog bijesa prourlalo je iz mene.

I, evo, zaurlat ću opet: Gonite se do vraga i poreska uprava, i zavod za zdravstvenu zaštitu, i porezi na dohodak i doprinosi na platu, doprinosi za nezaposlene, opšta naknada za vode, naknade za elementarne nepogode, doprinosi za invalide i osobe pod rehabilitacijom, fond solidarnosti, i troglavo predsjedništvo i SDP, HDZ, SNSD, SDA, SDS, SBiH! Neka se goni i Kemal Kozarić sa svojom Centralnom bankom Bosne i Hercegovine iz koje su pare iznosili kao iz prčvarnice! Sve i svi se gonite do sto vragova!!!

Ali mene ćete ostaviti na miru. To je jamačno! Ovim li onim sredstvima ću se izboriti za to, jer je u pitanju integritet moje familije. Čovjek bez dosjea, nikad kažnjavan, miran kao buba, poslušan, neprimjetan, kulturan u ophođenju, odgojen, duhovan i obrazovan prisiljen je da se bori za integritet vlastite familije. Ovo je mafijska država, s tim što sam se jako davno uspio osloboditi mafije sa ulice, sad je vrijeme za borbu sa državnom mafijom. Eto do čega nas je dovelo Sveto nacionalno-vjersko trojstvo, jer sam siguran da nisam i ne mogu biti jedini borac za elementarna ljudska prava koja nam se prelamaju preko vlastitih kostiju.

Jedino mi je žao mojih 300.000 KM. Trebao sam se i ja uhljebiti u neko stranačko leglo, pljačkati državu i njena dobra, istovremeno urlati kako sam nacionalno i vjerski ugrožen, a onda neka na nekom jebenom spisku dužnika Poreske uprave stoji neko nepersonalno ime preduzeća za koje niko ne bi znao da je bilo moje. Spisak kojeg na kraju možete okačiti mačku o rep. Narod ionako ne pravi nikakvu hampu oko toga, i, ako već nema za koga glasati, a nema, može sasvim neometano bojkotirati svake tobože demokratske izbore. Ali to ne radi i tako stalno ubrizgava dozu novog legitimiteta vlastitim pljačkašima.

Mogao bih da zapjevam i onu Zosterovu: „Hej ljudi jeste li ludi, vi ili ja?!“

Međutim, za razliku od Bakirove Halide, Draganove Mare i Miloradove Mire, moja majka Fikreta me nije tako odgajala.

Edin Husković
Autor 27.2.2015. u 01:10