ENG
Pamet da ti u glavu došla
Autor/ica 👤Haris Hrustemović
Povezani članci
20 godina Dejtonijade ili splet naših narodnih igara i običaja u kratkim ogovaranjima
DEMO(N)KRATIJA UBI(H)
Sjedim, i nešto te gledam. Znam od kojih si. Znam od kakve si, dragi moj, pure odskočio. Otac i mati da su ti živi, fasov’o bi poštenog degeneka. Dobri ljudi od poštene kuće. Samo te nešto gledam. Šutim i gledam. Lijepo si spario odijelo sa košuljom i kravatom. Kada si bio na razgovoru za ovaj posao, prvi sam poletio staviti križić – kružić pored tvog imena. Ruku bih sada odsjekao sa kojom sam za tebe glasao, kada bi to nešto promijenilo na bolje. Velika ti glava, a tanka pamet. Tebi kad je vruće, upališ klimu na turbo. Ostaviš je ponekad cijelu noći da radi. Ujutro da te dočeka fino, svježe. Tebe se je…, znaš već šta, ja ću platiti. Kada ti je hladno, nahajcaš skoro na trideset da se možeš komodati samo u košulji. Može ti se, ne plaćaš ti grijanje. Nemaš cipela za kišu, ni za snijeg. A, Bosna je ovo, bude dobre kiše i dobrog snijega. Ne trebaju ti. Čujem te kada prođeš, ispred ili iza policija zavija i pijuće, letite k’o da idete nekome kuću gasiti od vatre. Sebi si zatamnio stakla, a nama pred očima. Vidiš li šta kroz ta stakla? Slabo, čini mi se. Ne tresu rupetine i šahtovi, jel’? Dobro amortizuju amortizeri na toj limuzinčini, a da ih i polomiš, opet, tebe se, znaš već šta. Nećeš ti hodati po prodavnicama i tražiti koji pasuju, a koji ne, te gdje su jeftiniji. Kupio sam ti ovo auto, pa ću i drugo. Ti kada ogladniš, kupiš mesine. Misliš da može svako. Mogu i ja, al’ znam mnoge koji ne mogu. Poznajem ti jednog zemljaka koji je nedavno, kada se ženio, posudio pare da kupi vreću brašna. Veli, prvih dana braka, makar da imamo taze hljeba. Radio bi on za male pare, ali nema šta. Možda ti je i rođo, roćko, iz tvojh je krajeva. Neću reći ko je, hoće čeljade u zemlju propasti od stida. A, jeli tebe stid svoje pameti što ne umiješ nakurikati da svako sebi može kupiti mesa. Koliko vidim, nije. Prije nego što ti dadosmo ovaj posao, obećao si da neće biti gladnih. Ispravićeš nepravdu, futuristo moj, sve ti je samo u budućem vremenu. Ja ću …, mi ćemo …, biće samo da … Isti si kao onaj što mu dadosmo otkaz. Zasjeo si na njegovo mjesto i goniš li goniš po istom. Gledam vas, k’o da ste u jednoj igri što se igrala u vrijeme tvog djeda i njegova oca po sijelima i prelima. Posjeda se u krug po stolicama, sećijama, jedan hoda u sredini, vikne “Mjeni se mjesec”, svi skoče i moraju ugrabiti novo mjesto. Najsporiji ostane na nogama i na njega je red prohodati, pa reći “Mjeni se mjesec” i ugrabiti sjesti. I tako sve dokle im je do igre. Izgleda, igrao bi se ti dokle god nas ima. Skačete i grabite jedan drugom mjesta. Ugrabi, ugrabilo te. Iste stražnjice vrte se u krug. Stražnjici milo kada sjedi na toplom i mehkom. Lijepi moj i zgodni, pamet, da ti u glavu došla. Dobro ti u ovom cirkusu, ali pitaš li se jeli nama do cirkusijade. Klatariš se po žici, bljuješ vatru, gutaš noževe, visiš na trapezu, kleberiš se i glumataš klovna samo da si gdje jesi. U lijepo ste se ti i tvoji kompanjoni kolo uhvatili. O tvojim pajdašima nekom drugom zgodom ili nezgodom. Postao si stručan za sve. Na svaku imaš nešto dodati. Ekspertu moj, da li ti sebe čuješ. Vjeruješ li u to što govoriš. Ako vjeruješ, mrka nam kapa. Ukoliko ne, što onda laprdaš. Samo te nešto gledam. Kada već spomenuh glasanje i kolo, sjećam se kako se ogovaralo 1927, da mještani sela Selenac nisu htjeli glasati na izborima za Narodnu Skupštinu. Okupili se u blizini biračkog mjesta, igrali, bacali kamena sa ramena, ali glasačka kutija osta prazna. Ljuti su bili na državu, jer im svaki učitelj kojeg su poslli pobježe poslije desetak dana. Ovo selo je u Srbiji. Za ljepog vremena, preko Drine se vidi Bosna. A, u toj Bosni, na istim izborima, na glasačkom mjestu Smrdan u Maglaju, ranjen je neki Ramo i njegova dva druga. Pobili se sa nekom banditima koji su htjeli glasati u ime mrtvih. Bilo je onih koji su se u toj Kraljevini javno hvalili da su glasali više puta, i za mrtve i za žive. Govorili su – kad se može, iskoristi priliku. Članovi nekih partija išli su automobilima od kuće do kuće kako bi glasače nagovorili za koga će ubaciti kuglicu i odvozli na glasanje. Neki bi rekli – odvezi me prvo tu i tu, pa ću glasati za tvoje. Zboriti o ovim izborima moglo bi se od toga da su se u Beogradu kod Slavije, stranački suparnici malo pomlatili izbornim plakatima na veselje prolaznika, pa preko zabrana točenja alkohola kako bi se sačuvale trijezne glave i ne bi se pravio nered, mada se taj dan popilo više nego obično, do toga da su u Zagrebu za narodnog zastupnika Hrvatskog bloka izabrali Antu, rodom iz sela Bradina na Ivan planini, koji poslije posta ustaški poglavnik. Svašta se ogovara od kako je demo(n)kratije u Bosni i Hercegovini, ali u zadnje vrijeme se trudim što manje upamtiti, postaću staro proćelavo zajedljivo zlopamtilo, zato na stranu geografija i zemljopis, istorija, historija i povijest, te ostale vragolije.
Uživaj, sutra može biti i gore.
Pričam ti priču o dolasku demo(n)kratije
Izbjeglica i poslovica ili pametnom je išaret glasača dovoljan
Umijeće komuniciranja čvrstim argumentima
Da ne bi demo(n)kratije, ne bih nosio kravate
Korupcija je fuj, mito je bljak
Autor/ica 👤Haris Hrustemović
