Panika u parku droge

Zlatko Dizdarević
Autor 28.5.2018. u 14:56

Panika u parku droge

Epilog priče će biti kada na naplatu dođu svi skandali kojima jedni ruše Bosnu, a drugi to promatraju mirno i bez ikakve nakane da nešto učine

Da nije doista otužno, puno toga što se dešava u Bosni i Hercegovini minulih godina, a posebno minulih dana, bilo bi istinski groteskno. Šlag na poslednje svekolike političke, zapravo  jadne  dogodovštine  dodaju sada i zakulisne igre u Stranci demokratske akcije Bakira Izetbegovića i njegove supruge Sebije koja je, kobajagi, tek iznenada u svemu tome.

Tom pričom se već i javno mnogi šprdaju po čaršiji. A lokalni šeret iz svijeta filma, konstruktivno ciničan, veli uz čašicu: »Sve mi nešto ovim povodom pada na pamet stari film u nas preveden kao ‘Panika u parku droge’… ono kada rastrojeni počnu bezveze da puše, pa mic po mic i ona završi kao prostitutka, a on mahnit od droge«.

Zanimljivo, veli filmadžija u tipično kafanski analitičarskoj zafrkanciji koja nikada ovdje nije tek ‘nako, Al  Pacino nakon ovog filma iz daleke  ’71. odmah nakon toga nastavio u novom projektu kao Kum, nasljeđujući oca, pravog Godfathera!

Naravno, miješanje filma i zbiljskih karijera u ovakvim situacijama nikada nije bez veze. Jedino je dodatna šega upoređivanje istinskog nivoa onih »kumova« onda i današnjih sitnih političko -amaterskih  kreatura koje je porodio svekoliki raspad nekada poštovanih  društava i njihovih tradicionalnih vrijednosti.

Nakon niza igrokaza kojima su se minulih dana bavili domaći kibiceri, pa i direktno ili indirektno žrtve političko mahalske zbilje, postalo je čak i potpuno nebitno o čemu se tu doista »činjenično« radi, ko je za koga o ko protiv koga i do čega će sve skupa dovesti kada se budu zbrajali glasovi prevarenih i poniženih, na izborima za oko četiri mjeseca. A bilo je svega.

Ogoljena  priča ide ovako. Prvo se u dotičnoj stranci »principijelno šutilo«, kobajagi u skladu s profesionalizmom i, je li, ozbiljnom tradicijom najjače nacionalne partije da kandidate za visoke funkcije valja temeljito pretresti i pošteno iza vrata odabrati. Može po babi, ali ne i po stričevima. Pa se nije odmah govorilo ko će naslijediti u Alije sina Bakira na mjestu člana Predsjedništva BiH, iz reda konstitutivnog bošnjačkog naroda.

Onda su tragom raznih sijela objavili da će tri kandidata za to mjesto biti odmah utvrđena, a jedno će mjesto biti ostavljeno za imenovanje kasnije. I ptice na grani skužile su da je riječ o Bakirovoj hanumi čije se ime odavno počelo po mahalama pominjati, prvo kobajagi kao u šali, a onda i sve ozbiljnije. Odjednom je i na partijskim feštama gdje je prije nije bivalo. Buba je tako puštena. Brujala je čaršija po običaju, kobajagi tiho, ali znakovito jasno: pored rudara, profesionalaca u stranci, Denisa Zvizdića, Šefika Džaferovića i Safeta Softića eto uskoro javno i direktorice Kliničkog centra u Sarajevu, ljute, ali nadasve pravedne, u Bakira Sebije.

Naravno, uvijek postojeći zli jezici već su joj ispotiha dodijelili naziv Elena, po čuvenoj »ažbahi« u Rumuna.
Potom je došao period raznih državotvorno institucionalnih šprdačina u susret izbornoj jeseni, a sve pod kišobranom  zakletvi o »evropskom putu«, kobajagi ustavnim promjenama i drugim prevarama bitnim za državu i narod.

U međuvremenu se u javnosti oglasio i Predsjednik kojemu je realnost spoznaje o kapacitetima supruge odjednom nadjačala bivše uvjerenje da ona, ipak, nije za tog posla. Pa veli kako ne može mimo očiglednih argumenata o političkim sposobnostima i učincima voljene direktorice Klinike. Naprosto, reče Bakir, Bosna će sa njom dobiti novu, sjajnu »ženu-političarku« (važan akcenat na dvojnosti  u odrednici), baš onakvu kakvu nemamo, a vapimo za njom. Tako i ferman o novom kandidatu ode odmah kantonalnim i lokalnim  partijskim organima po polovini države. Tamošnja istrenirana struktura, hvala bogu, zna šta joj je činiti.

Svu složenost ove situacije u korist dobrobiti Stranke i naravno svih građana države shvatio je  među prvima nakon starta unutarpartijske izborne utrke tzv. zec koji samo vuče favorita dopola staze pa odustaje, vjerovatno prethodno najozbiljniji od pomenutih kandidata, Denis Zvizdić, aktuelni predsjedavajući Vijeća ministara BiH. Ne baš uvijek sto posto poslušnik vladajuće dinastije. U ime čuvene i u regionu poznate »podrške jedinstvu stranke«, intimno duboko svjestan da je žrtvovan i gubitnik, Zvizdić odustaje od kandidature. Sebija doduše tada još nije rekla zvanično »da« pa je napetost gledateljstva rasla, ali su kafanski i oni drugi analitičari potakli ozbiljnu sumnju: nije li raji možda ipak dosta svega, ili će mit o klanu nastaviti da opija bošnjačke mase?

Procjene su išle iz jedne u drugu krajnost. Od toga da je Bakir smislio vlastitu kućnu zamjenicu za ovaj mandat, a ona će mu tako čuvati mjesto za onaj mandat poslije, treći, u kojem bi se on mogao ponovo kandidirati.

Tako eto i očuvanja dinastije na vlasti i svega što uz to ide. Neki su ipak opominjali da bi mu se ambiciozna direktorica-predsjednica osilila a »firma« osladila, dok je u posljednjoj varijanti manjina natuknula kako je sve ovo samo igra da bi se na odustajanje natjerao Zvizdić, pa za istinskog zamjenika Bakiru doveo onaj drugi, pravi porodični jaran u svemu, Džaferović. Softić je tu ionako tek izborna ikebana.

Uvjerenje da se stvar ipak raspetljava u varijanti »A«, (u BiH su u modi varijante A, B i C otkako ih je uveo Čović povodom izbornog zakona) povećao je dolazak u Sarajevo velikog Bakirovog patrona Erdogana. Bilo je očigledno na mitingu u Zetri da je i on pogurao varijantu s Alijinom dinastijom, pa time i kandidaturu evidentno moćne Sebije. Mali nesporazum nastao je jedino kod onih cjepidlaka što su ozbiljno uzeli tvrdnju sina kako mu je oca Bošnjacima svojevremeno dodijelio sami Bog, kao što je to sada slučaj i s Erdoganom i Turcima. Je li to Bog i ovdje umiješao prste? Profesionalni poštivaoci teorija zavjera u orijentalnom i nekad mudrom Sarajevu posumnjali su da tu ima prste i šejtan u onako  nervoznom odlasku Erdogana iz grada u pola posjeta…Ne bi on to tek tako učinio.

I tako dođe i minula srijeda uveče i kao kobajagi usputnu vijest, na pola tv dnevnika, objaviše u tri rečenice: »Direktorica Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu poslala je pismo organima SDA u kojem im saopštava kako je odlučila da ne prihvati kandidaturu za članicu Predsjedništva Bosne i Hercegovine«. Ukratko, veli, »njen zadatak u popravljanju zdravstvenog sistema nije završen te je njena namjera dalje raditi i doprinositi u tom smislu…«  Uz sve ostalo, eto, nije više ni samo direktorica jedne bolnice, već popravljač vascijelog zdravstvenog sistema… No dobro, to je sad manje važno.

U zemlji koja se i ovim dodatno pretvara u krčmu, i pitanje iz krčme jeste na tom nivou: A da li je pismo poslala po kuriru na protokol stranke, ili ga je dala mužu  kod kuće…
Epilog storije onakav je kakav se mogao i očekivati. I kako je, najvjerovatnije, bilo i zamišljeno. Zabaviti dalje narod špekulacijama o čemu se tu, zapravo, radi. Da li o jednoj od onih varijanti A, B ili C, ili o nečemu sasvim drugom, za sada nedokučenom.

Recimo, kako to da je kombinaciju s predsjednicom i dinastijom podržao čak i Erdogan, pa odjednom ništa od toga. Zašto je, uostalom, naprasno otišao iz Sarajeva. Ili, ima li ikakvog smisla i pomišljati da je farsu s dinastijom, nakon onakvog spektakla u nedjelju, konačno presjekao neko iz Evrope? Teško. Uostalom, znači li još išta Evropa tumaču Allahovih kadrovskih poteza na domaćoj političkoj sceni. Ili, šta ako je u cijelom igrokazu koji se ruga narodu, glasačima u stranci palo na pamet da sve skupa doista postaje kontra-produktivno pa od priče odustaju. Ko to zna, Bosna je zemlja čudesa pa je možda u pitanju nešto što nikome ne pada na pamet,  a izvodivo je…

Očigledno, stvarni epilog nije u načinu na koji će se i ova farsa raspetljati. Nije niti jedina, a sigurno ni posljednja. Epilog će biti kada na naplatu dođu svi skandali kojima jedni ruše Bosnu, a drugi to promatraju mirno i bez ikakve nakane da nešto protiv toga učine. I ovdje u kući, i izvana gdje valjda još uvijek vjeruju kako ništa od ovoga ne ugrožava njih.
Panika u parku droge je počela. Prostituisanja je već na sve strane, a i politički opijati očito zamagljuju um. Ono što je bio nastavak priče o parku izvan i nakon filma – odlazak glavnog glumca da kao novi Godfather, slavno naslijedi oca »od Boga poslatog«, teško više može ovdje i u filmu.

novilist.hr

Zlatko Dizdarević
Autor 28.5.2018. u 14:56