Pijanist naprijed, ostali stoj! ( Skica za portret Toma Karemansa )

Povezani članci

• MAGARCI SA VELIKIM M
• Bajtal: David Dragičević je jučer ponovo ubijen
• Maneken krvoprolića
• POSLJEDICE PROPUŠTENIH ŠANSI
• Tisuće na Noćnom maršu za 8. mart: Zahtijevamo ostavku ministrice Murganić!
• Petar Jeleč: I Crkva treba ustati protiv Trećeg entiteta

Evo šta sam, prije skoro šest godina, povodom primanja sramnih odlikovanja za “hrabro držanje” vojnicima holandskog bataljona u Srebrenici, pisao o njihovom tadašnjem komandantu Tomu Karemansu:

“… onaj brko, sijedonja, odlučnih pokreta i oštra pogleda, i to već sigurno nagađate, je – glavom i širitom – Tom Karemans, ‘potpukovnik u penziji’.
  
Ta, ko se od nas, starijih, koji smo imali nesreću preturiti rat, još i danas ne sjeća njegovog sramnog, penzionerskog mirovanja pred razjarenim Mladićem, čija je čizma, tada, ne samo zgazila Srebrenicu nego i, potom, do koljena ugazila u krv zarobljenih žrtava.

Ko se ne sjeća Karremansovih nemuštih odgovora generalu, spuštene glave, prestrašenog pogleda? I, na koncu, na odlasku iz Srebrenice, primanja poklona iz ruke krvnika: ‘Za Vašu ženu, i za Vas lično’? Ko to može zaboraviti?”

E, o tom i takvom Karemansu je početkom ove sedmice holandska televizija, u uglednoj emisiji “Profil”, emitovala dokumentarac u kome, kako se u najavi kaže, “istina ne stoji u dobrim odnosima s kompleksnom stvarnošću”. Autori nas takođe odmah obavještavaju da je penzionisani pukovnik putem advokata pokušao spriječiti emitovanje emisije, ali da mu to, srećom, nije uspjelo.

   A ideja je zaista neobična. Doveli su Karremansa u studio, stavili na sto gomilu video-zapisa u vezi sa padom Srebrenice i počeli da ih vrte, i postavljaju mu pitanja. Karemans je tako, možda po prvi put na ovaj način, direktno i brutalno suočen sa onim što mu je obilježilo karijeru i – usprkos onom sramnom odličju – odvelo ga u prijevremenu penziju.

   U emisiji, osim snimaka samog pada enklave, zapisa iz docnije parlamentarne ankete i izjava samog Karemansa, govore i njegove kolege i nadređeni: generali, pukovnici, i drugi uposlenici holandske vojske.

   Moram reći da me je veoma zaintrigiralo: kakvo je njegovo držanje  sad, skoro 16 i po godina nakon genocida?

Da li ću se imalo pokajati zbog riječi napisanih 2006. godine?  

Ne samo da se nisam pokajao, nego…

Kao prvo, gotovo sve njegove kolege i nadređeni  tvrde da on ni slučajno nije bio “kalibar” za tako složenu vojnu operaciju. Tako, pukovnik van službe Čarls Brantz tvrdi da se to znalo već prije Karemansovog imenovanja na tu funkciju. Jer, veli Brantz, Potpukovnik se već ranije u karijeri pokazao “neodlučan i distanciran” u teškim situacijama.

   U vezi s tim, u emisiji su prikazani snimci s vježbe neposredno pred odlazak u Srebrenicu, i to simulacija srpskog zauzimanja enclave. Frapantno, ali istinito: na njima Karemans, gotovo isto onako smušen i neodlučan, pije rakiju sa “srpskim dublerima”, sve se smješkajući i nemušto odgovarajući na pitanja!

   Brantz naslućuje da vojni vrh, poslije takvog fijaska, samo iz straha od skandala nije smijenio Karemansa.

   Znate kakvi su vojska i crkva kad je prikrivanje skandala u pitanju, zar ne?!

   Druga stvar nad kojom čovjeku naprosto pamet staje odnosi se  na potpukovnikovo držanje pred Mladićem. Sjećate se, na upit sadašnjeg haškog uznika, on tada odgovara da ima dvoje djece i da svira pijano, izgovarajući čak onu čuvenu: “Don’t shoot the piano player!”

   Na novinarsko pitanje, u prezentu, svira li on stvarno taj instrument, te ima li djecu, naš “dični” antijunak nijemo odmahuje glavom. Geen. Njente. Ni jedno ni drugo. Niti svirao, niti ima, niti imao.

   Sa istog ispitivanja potiče i glasina po kojoj je tada, da ga još više zastraši, Mladić naredio da se u prostoriju unese tek zaklana svinja. “Vidiš”, navodno je krvnik iz Kalinovika kazao Karemansu, “ovako bismo mogli i muslimane!” Tu “anegdotu”je čak, neposredno nakon događaja, putem telefona ispričao pomenutom pukovniku Brantzu, koji je tada bio na službi u UN-bataljonu u Tuzli. Ovaj ju je uredno zabilježio u svoj ratni dnevnik.

   No, drugi svjedoci (Karemansov podređeni, prevodilac) kasnije su to odlučno zanijekali. Ispalo je da je cijeli “događaj”, očito, plod pukovnikove veoma bujne mašte!

   Što bi rekao jedan stari pokeraš : “Nisam ja, majko, izgubio što sam loš, nego što sam se vadio.”

   Međutim, po Karemansa je još mnogo gore svjedočenje tadašnjeg holandskog vojnog hirurga na službi u Srebrenici. Ovaj čovjek, naime, tvrdi kako mu je, prilikom kobnog odvajanja muškaraca od žena pred zgradom holandskog bataljona nakon pada Srebrenice Pukovnik šapnuo kako naslućuje šta će se tim ljudima desiti. Kasnije, u parlamentarnoj anketi Srebrenica, Karemans je čak i pod zakletvom bio decidan: “Nisam imao pojma šta će te ljude zadesiti!”

   Direktno konfrontiran sa svim ovim činjenicama, Tom Karemas i danas tvrdoglavo ostaje pri svom. Čak i kad su u pitanju očite laži i izmišljotine, on ili se ne sjeća, ili sliježe ramenima, ili se zbunjeno, sublesasto smješka.

   Baš kao onda, pred razjarenim Ratkom Mladićem.