PIŠAM TI SE JA NA OSTAVKU MARINE STRMOTA

Povezani članci

• Zlatko Jelisavac o knjizi Darka Cvijetića: Konopci s otiskom vrata
• Vanja Seršić: Samo je IN „in“, a svi ostali su „out“!
• Pančić: Kako sam presstao da brinem
• Zlatko Dizdarević: Jad jadni nove mahalske elite
• Nasilje
• Šuicid demokracije

Godina i četiri mjeseca trebala su da se podignu Adriachem, Jadrankamen, Trimot, Imota, Ciglana Sinj, Uzor, Monter, Jadrantekstil, Pomgrad, Jugoplastika, Prima, Dalma, Mesopromet, Jadroplov, Croatia- trade Split, Mirna Rovinj, Tisak, Koteks- Split, Kaštelanska rivijera- hoteli, Konstruktor, Robna kuća Prima 3, Koteks, Končar, Brodospas i na stotine tvornica, kombinata i industrijskih postrojenja u Splitu i Dalmaciji. U godinu i četiri mjeseca na tom području Jugoslavije svoje radno mjesto našlo je preko 66 tisuća mojih sugrađana, a još toliko u školama, fakultetima čekala su radna mjesta iza završene škole. Godina i četiri mjeseca trebala su Splitu da od male i neugledne kasabe postane drugi grad u Hrvatskoj po veličini, snazi i broju radnih mjesta.

Godina i četiri mjeseca u kojima su podignuti stadion na Poljudu, veliki sportski centar na Gripama, godina i četiri mjeseca u kojima su udareni temelji budućeg Splita 3, arhitektonskog čuda tadašnje Jugoslavije u kojem je na stotine tisuća mojih sugrađana čekalo njihovih stotinjak kvadrata životnog prostora. 40 000 radnih mjesta od spomenutih 66 000 nestalo je u godinu i četiri mjeseca dolaska HDZ-a na vlast i mlade nam države, od 1991. Do danas na području Splitsko – dalmatinske županije, a slijedi je Šibensko-kninska s oko 13.400 ugašenih radnih mjesta, u Zadarskoj županiji ih je nestalo 9500, a u najjužnijoj županiji najmanje 3500 mjesta, i sve to pogađate, u godinu i četiri mjeseca tsunamija famozne privatizacije i pretvorbe u aranžmanu „pokreta“ kako ga od milja zovu Hrvati.

Jugoplastika je bila tada najveća dalmatinska tvrtka koja je nestala u vihoru pretvorbe. Od tvrtke koja je u cijeloj Jugoslaviji imala 13.000 zaposlenih, a samo na splitskom području njih oko 8000, danas nije ostalo ništa. Jugoplastiku, kao i sve druge tvornice, u godinu i četiri mjeseca „razjebali“ su raznorazni Gucići, Kutle i njihovi patroni iz tadašnje oligarhije HDZ-a. Na mjestu Jugoplastike danas su privatni stanovi po tisuće eura kvadrature, hotel i šoping-centar. Pretvorbu su preživjeli samo Autodijelovi, koji su 1993. privatizirani i stvorena je tvrtka AD Plastik koja postoji još i dan danas – Pretvorba i privatizacija u Splitsko-dalmatinskoj županiji rezultirala je nestankom vrlo velikih poduzeća u kojima su političke elite uz pomoć kriminalaca uništile sve što se dalo uništiti trajala je točno godinu i četiri mjeseca.

Dalmacijacementkoji je preživio pretvorbu i danas posluje, ali je do 1990. u njemu radilo oko 5500 ljudi, a sada ih je samo oko 680. Brodosplit je prije dva desetljeća imao oko 7500 radnika, danas oko 3500 i njihova je sudbina nepoznata. Broj zaposlenih iz godinu u godinu opada, a u knjigama narudžbi više brodova nema. Brodosplit, popularni splitski „škver“ u najboljim godinama izvozio je do sedam novogradnji godišnje, za njegovo nastajanje trebalo je godinu i četiri mjeseca, za njegovo uništavanje – isto toliko.

Kaštelanski Jugovinil je nekad zapošljavao 3500 ljudi, iza njega je ostao Adrivinil koji je iz stečaja ugašen, a 400 radnika koji su preostali završilo je na Zavodu za zapošljavanju, dok ih u Adriachemu 219 još životari.

Jadrantekstil je pretvorbu dočekao s 1300 zaposlenih, u Dalmi je radilo oko 4000 ljudi, u Koteksu je bilo oko 900 zaposlenih, Koteks koji više kao društvo ne postoji. U danima kada je izgrađen velebni i najsuvremeniji u Europi centar takve vrste zapošljavao je oko 5000 ljudi u svom dijametru. Sportski, trgovački centar Koteks izgrađen je u zamašnjaku Mediteranskih igara u Splitu za rekordnih godinu i četiri mjeseca, a uništen je pogađate – u istom vremenskom intervalu.

Splitski tunel kroz brdo Marjan izgrađen je u rekordnoj godini i četiri mjeseca od 1976 kada je Split dobio igre, do njihova početka 1979. U godinu i četiri mjeseca možemo mirne duše kazati da se izgradio čitav jedan grad, sa svojom infrastrukturom, stambenim naseljima, sportskim borilištima, ali i industrijskim koncernima koji su zapošljavali čitavu regiju, od Zagore do Dubrovnika. MiS u Splitu, cijelu je Dalmaciju izgradio i restrukturirao u – godinu i četiri mjeseca.

Tvornica Dalmacija iz Dugog Rata je početkom devedesetih imala 1700 zaposlenih, završila je u stečaju, a 615 radnika na Zavodu za zapošljavanje. Nema više Melioracije, koja je imala oko 1500 zaposlenih, Salonacoopa s 1500 radnika, Jadrantransa koji je imao 2500 radnika; ugašena je Tehnogradnja u kojoj je radilo 1500 ljudi, a na njezinoj su lokaciji niknuli stanovi. S toliko je zaposlenih otišao u stečaj i Termofriz, a na njegovu je mjestu danas Trgovački centar Kerum. U godinu i četiri mjeseca nestalo je svega što smo do tada poznavali, nestalo je praktički svijeta kojeg smo poznavali, svijeta koji nije imao Ministarstva za demografiju jer mu takvo što nije trebalo.

Za demografiju u Jugoslaviji i mom Splitu pobrinule su se te tvornice. U tim gigantima mladost mog grada se zapošljavala ciljano odmah iza škole i nikome nije padalo na pamet da napušta svoju zemlju u kojoj može biti inžinjer, doktor ili arhitekt i odlazi konobariti u Irsku. Svi ti konglomerati dignuti su za manje od godinu i četiri mjeseca, tvornica električne opreme Končar dignut je za godinu dana i počeo s radom na predjelu splitskih Mejaša.

Primjera diljem Hrvatske je na tisuće i do sutra bih mogao nabrajati sve firme, sve tvornice, sve konglomerate i obrte koji su se brinuli za demografsku obnovu svoje zemlje, no vjerojatno pretpostavljate čemu ova priča i u kakvom ide smjeru, pa vas neću mučiti brojkama, godinama i sipati jer svi vi to jako dobro znate i svima je više – manje sve to kristalno jasno. Ova priča je priča o godinu i četiri tužna mjeseca sada već bivšeg državnog tajnika u Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, godinu i četiri mjeseca u kojima je on branio politiku svoje ministrice i svoje matične stranke HDZ, da bi danas patetično i u suzama zgranutoj naciji objasnio kako je bila riječ o folkloru, kako je njegova ministrica Nada Murganić nesposobna i kako on, Marin Strmota, odlazi svojoj nezaposlenoj ženi uzdignuta čela sa dva kredita i starim golfom.

Gostujući u RTL-u Danas, prije samo tri mjeseca, na pitanje ne bi li Ministarstvo trebalo raditi brže na demografskim mjerama, Marin Strmota izjavio je, citiram: “To ste trebali pitati sve vlade u zadnjih 20-30 godina jesu li trebali biti brži. Tek je godina dana mandata ove vlade i mislim da se radi punom parom što se tiče Ministarstva za demografiju.“
U godinu dana i četiri mjeseca tako je naš junak napravio u petoj brzini jedno veliko ništa. Kao što je njegovo Ministarstvo jedno veliko ništa, kao što je njegov „pokret“ HDZ jedno veliko ništa, kao što je i on sam na koncu jedno veliko – ništa!

Zato pišam ti se ja na ostavku Marine Strmota!