Pljuni istini u oči

Dino Prohić
Autor/ica 1.3.2018. u 15:34

Izdvajamo

  • Bosna i Hercegovina je zemlja koju svi vole. Neko voli ovaj, neko onaj komad, ali svi je vole i svi se oko nje otimaju, a ona ostavljena sama sebi sjedi i polako umire. Bosanci i Hercegovci odlaze, a oni koji su nekada davno otjerali se ne vraćaju. U Bosni ni lokum više odavno nije rahat.

Povezani članci

Pljuni istini u oči

Samo da je doći do te istine koja se kod nas krije kao drekavac. Odnekud zavija i urla, a nikako da se ukaže. Tu je pred svima nama, a ne vidi se. Istina je Drekavac.

Najveći pretraživač na svijetu, Google danas osvanuo pod zastavom Bosne i Hercegovine. Facebook, Instagram, Twitter, preplavljeni čestitkama dana nezavisnosti. A na cestovnim prilazima vojnici demobilisani prije dvadeset i kusur godina prkose hladnoći i traže svoja prava.

Bosna i Hercegovina je zemlja koju svi vole. Neko voli ovaj, neko onaj komad, ali svi je vole i svi se oko nje otimaju, a ona ostavljena sama sebi sjedi i polako umire. Bosanci i Hercegovci odlaze, a oni koji su nekada davno otjerali se ne vraćaju. U Bosni ni lokum više odavno nije rahat.

Može li istina biti da su nas tada, negdje baš oko dana koji danas slavimo, neki ljudi koji su toliko volili ovu zemlju da su sve uradili da je među sobom isparcelišu i podijele onako kako neradna braća dijele babovinu, prevarili? Oni sebi podijelili parcele, dogovorili se ko će gdje imati vlast, a vlast jasno znači novac, i sve nas poslali da blokiramo ceste i da se branimo.

Znate li vi da su se, ako je vjerovati braći gazdama, kod nas svi branili? Srbi se branili od preglasavanja, Hrvati za opstojnost sa svojoj tisućljetnoj zemlji, Bošnjaci od fizičkog nestanka.

A šta su za tu samoodbranu dobili? Pa ništa.

Onaj što je prije rata bio dobar traktorista ima svoj atar. Na njemu neće ili ne zna upravljati, pa mu propada. Ima on i jatake. I im to ne smeta da ga zovu boljim dijelom BiH. Svojima podijelio nove puške. Ako zatreba, da može opet poslati svoju djecu da ubijaju i ginu. Baš onako kako su to radili pod komandom onih kojima danas ne fali ni ptičijeg mlijeka, mada su neki po zatvorima. On voli da njegov narod slavi generala koji je njihovu djecu svjesno slao u smrt.

Onaj dole u Hercegovini, onaj koji je promijenio tok rijeke da bi sebi sagradio dvore, on i dalje laže svoje, vara druge, i sve mu to prolazi. Privatni atar, samo nije formalizovano. Zato hoće da promijeni ustav. I slavi generale koji su djecu onih koji žive na njegovom ataru slao da ubijaju i budu ubijeni.

Ima i onaj koji je rat, kažu, proveo u trezoru Narodne banke. Redovno obilježava datume iz prošlosti kada su njegovi generali slali svoju djecu da slabo opremljena i gladna besciljno ginu. A njegovi ljudi danas prodaju nekim strancima placeve na izvoru rijeke po kojoj se država zove.

Nisu znali, nisu imali načina da bolje upravljaju atarima, boga pitaj šta je tu istina. Samo ljudi, nema. A ono što je ostalo je na granici izdržljivosti.

Šta mi to slavimo danas?

Moramo se na kraju sresti sa istinom, i dobrano joj pljunuti u lice. Da se gladni borci mogu napokon demobilisati, oni su dosta uradili. Da svi koji iole znaju ne moraju tražiti sreću negdje drugo. A da oni koji se sada rađaju dobiju budućnost kakvu zaslužuju.

Možemo mi to, samo se treba malo trznuti iz noćne more koja traje skoro 30 godina. Kao trnoružica. Treba tog Drekavca već jednom poslati u penziju. Skloniti ga negdje, da više ne smeta. Ovo je ipak naša zemlja, svaka druga je tuđina.

Sretan vam dan nezavisnosti, Bosanci i Hercegovci.

Dino Prohić
Autor/ica 1.3.2018. u 15:34