Pobjeda logike mnoštva

Povezani članci

• Euro protiv banaka
• „Ovo je nokaut!„
• Obnova i izgradnja
• Mitingovanje
• DAN BORCA
• Istina o 27. srpnju 1941.

Premda je dva puta legalno izabran, Željko Komšić nije legitiman hrvatski član Predsjedništva BiH, jer ga nisu izabrali Hrvati, nego Bošnjaci – tu tvrdnju prihvaća EU i sve službene politike u regiji, uključujući i bošnjačku.

U utorak su se čelnici relevantnih političkih stranaka u BiH, pritisnuti prijetnjom izbacivanjem BiH iz Vijeća Europe i zamrzavanjem novca iz europskih fondova, u Bruxellesu dogovorili da će 10. listopada povjereniku za proširenje Stefanu Fueleu donijeti usuglašeni prijedlog kako promijeniti tu »nepravednu« odredbu, zajedno s onom koja i pripadnicima drugih, nekonstitutivnih naroda treba omogućiti da se kandidiraju na izborima za Predsjedništvo BiH.

Sada, naime, to mogu samo Srbi u Republici Srpskoj te Hrvati i Bošnjaci u Federaciji BiH. E, dakle, kada još samo Hrvati budu mogli glasati za Hrvate, a samo Bošnjaci za Bošnjake, sve će biti kako valja, i svi zadovoljni.

Zadovoljni, da – pobjedom logike mnoštva. Očito su svi digli ruke čak i od želje da bi u BiH moglo biti kakvoga službenog odstupanja od terora etničke podjele. Reforme kakve EU danas traži od BiH ne relativiziraju, nego učvršćuju daytonsku luđačku košulju.

Istina, teško je tvrditi da Hrvatima ne treba dati pravo da sami glasaju za hrvatskog kandidata, kada isto to pravo ne želite oduzeti Srbima – ali najmanje što se može učiniti jest po tisućiti ponoviti kako takva logika, premda želi stvoriti dojam kako učvršćuje i stabilizira BiH, dugoročno vodi njezinu nestanku.

Jer u takvoj BiH više neće moći biti izabrani oni koje nisu kandidirale postojeće nacionalne stranke, kao što sada može biti primjerice Željko Komšić; dosljednja primjena takvoga modela nacionalne podjele trajno onemogućava »deetnizaciju« BiH, koju – s više ili manje volje, ali ipak – provode sve ostale zemlje u regiji.

Problem, dakle, ne bi trebalo rješavati tako da se i Hrvatima daju prava drugih, koja već razaraju BiH, nego bi takva prava trebalo relativizirati u cijeloj državi.

I tu smo opet kod istočnoga grijeha međunarodne intervencije i njezina zacementiranog neuspjeha u Bosni: otpočetka je pošlo krivo, i što dalje, nevolja samo biva većom.

Umjesto da stranci pronađu načina da uistinu, djelatno, oslabljuju Republiku Srpsku, kada ga već nisu tražili da je ukinu kada je trebalo, oni su dogovor prepustili nacionalnim vođama, od kojih za jedne dogovor ne dolazi u obzir, drugi boga mole da ga ne bude, a treći su strpljenje odavna izgubili.

Zato, ako se BiH političari 10. listopada nešto i dogovore, pa to odjekne kao navodno velika vijest, zvučat će kao zabijanje novoga čavla u kovčeg jedne europske zemlje.

A do koje je mjere BiH potonula u slijepi etnocentrizam, svjedoči i sitna nova anegdota. Inozemni nevladin aktivist Gerald Knaus u Dnevnom avazu tvrdi kako je »danas sasvim normalno da imate muslimana, a Nijemca, ili budista, a Francuza«. »Cilj treba biti BiH u kojoj će sasvim normalno biti Srbin, a katolik, pravoslavni Bošnjak ili musliman, a Hrvat«. A novinar zbunjeno otpovrće: »Kako mislite?«.