Pokrenuta akcija pomoći Tuđmanovoj stranci: Pomozimo Hdz-u da skoči sa litice

Povezani članci

• Željko Pavićević: U senci demokratije
• Hvala ti dragi Vice Batarelo
• U ime nevinih žrtava Vranića
• ZAGREBAČKA PROMOCIJA KNJIGE “HUMANIZAM ZA DJECU”
• Zvonimir Nikolic: Raja iz mostarskih mahala su opet odbranili civilizaciju od Barbara
• Država zombija

“SUOSJEĆANJE održava ono što je zrelo za propast, opire se u korist onoga što je život razbaštinio i osudio”, pisao je njemački filozof Friedrich Nietzsche.

“Taj depresivni instinkt onemogućava one instinkte koji teže održanju i podizanju vrijednosti života: on je multiplikator bijede i konzervator svega bijednoga”.

Ukratko, onome tko propada treba pomoći tako da ga se gurne s ruba litice.

Pa otkud onda poriv, podignut čak na razinu moralne obaveze, da se u ovom trenutku pomaže HDZ-u? I to baš ovakvom HDZ-u?

Tuđmanov sin i Tuđmanov tajkun

Miroslav Tuđman kaže da je zabrinut činjenicom da “HDZ u jednoj totalno nefer političkoj utakmici očito gubi izbore”. “To ne bi bilo dobro za HDZ, ali ni za hrvatsku demokraciju”, kazao je Tuđmanov sin.

Svoju koaliciju s HDZ-om splitski gradonačelnik Željko Kerum opravdao je ovim riječima: “I kad gledam utakmicu uvijek navijam za slabijeg, bez obzira tko igra. Takav sam, ne zanimaju me ideologije. Ovo što se sad događa postalo je ruganje, a u meni je proradio dišpet i ponos”.

Tuđmanov kolumnist

A sve je zapravo počelo s kolumnistom Večernjeg lista Milanom Ivkošićem koji je moralnoj obavezi da pomogne HDZ-u posvetio čitavu jednu kolumnu. U njoj je, između ostalog, napisao ovo: “Kad gledam kako SDP i ostali iz toga saveza uživaju udarajući po protivniku već srušenom na zemlju, osjećam da mi je moralna dužnost dati glas toj stranci”.

Onda još: “Nikad dosad u samostalnoj Hrvatskoj jedan takmac na izborima nije bio u tolikoj prednosti za koju sam nije zaslužan, i nikad dosad jedan takmac nije toliko računao na činjenicu da mu je rival, metaforički i doslovno govoreći, u lisičinama”.

I zaključno: “Kad vidite da netko nekoga gura u virovitu rijeku, u vama se spasilački nagon pojača zbog zlobe onoga koji svoga protivnika hoće utopiti. Zato ću izići na izbore”.

I na njima, kako se pohvalio u naslovu: “Glasovati za HDZ”.

Zašto nisu pomagali SDP?

Jasno da će svi oni pomoći HDZ-u. Pomagali su mu i ranije, dok je bio na vrhuncu moći – i pljačke. Ali zašto to sada dižu na razinu moralne obaveze? Kako to da nisu imali moralnu obavezu proteklih godina glasati za SDP, stranku koja je gubila u neravnopravnoj političkoj utakmici, od takmaca koji je krao, lažirao, falsificirao, manipulirao, lagao…?

I na kraju završio u zatvoru. Ili samo što nije.

Kakvo suosjećanje treba pokazati prema HDZ-u, stranci koja je uništila Hrvatsku, a onda samo i isključivo svojom krivnjom (a nikako krivnjom Zorana Milanovića) završila pod istragom?

Uskokovi susreti treće vrste

Miro Tuđman ističe kako pomaže HDZ-u zato što mu je glavni protivnik Uskok. Kao da je Uskok neka elementarna nepogoda ili mračna sila iz svemira, pa kad se on tako brutalan namjerio na ubogi HDZ, obaveza je svakog poštenog građanina da pokaže samilost i pruži ruku. Bez obzira što će time stati u obranu zločinačke organizacije od hrvatskog pravosuđa.

Poanta svih tih izjava, apela i objašnjenja može se svesti na montipajtonovski zaključak: HDZ-u treba pomoći zato što je toliko krao i toliko otimao da je završio na meti pravosuđa.

Je li HDZ dobio što je tražio?

Ima tu još jedna stvar. Nitko do navedenih nije se proteklih godina istakao kao zaštitnik slabijih. Da Ivkošić, Tuđman i Kerum sjednu za stol, vjerojatno u nekoj zadimljenoj vlaškoj birtiji, uglas bi se složili da su izbjegli krajinski Srbi dobili ono što su tražili.

Nije li po istoj logici i HDZ sada dobio ono što je tražio?

Mentalno šipražje

Njihova logika zalazi još dublje u mentalno šipražje. Na izborima bi, kažu oni, trebalo podržati stranku koja je slabija, pod udarom Uskoka, čiji je predsjednik u zatvoru, a država koju su vodili u kolapsu, samo kako ne bi pobijedili oni koji sve to nisu radili.

Nisu krali, nisu otimali, nisu lagali, nisu manipulirali i nisu završili u zatvoru.

Dajte HDZ-u šansu

Umjesto da pogurnu kompromitirani HDZ preko litice, oni mu žele dati još jednu priliku da to učini hrvatskim građanima. Nietzsche nije bio budala. Netko očito jest.

Pa ipak, u ovim teškim, ciničnim vremenima punim moralnog relativizma lijepo je, pa čak i pomalo utješno, vidjeti kako još ima ljudi koji navijaju za slabije. Valjda je to nešto što se crpi iz kršćanske tradicije. Samo, nije HDZ taj koji u ovom slučaju zaslužuje utjehu, pomoć i samilost.

To zaslužuju žrtve njegove vladavine. A što se HDZ-a tiče, on slobodno može skočiti s litice. To bi ovoj zemlji ipak najviše pomoglo.

Tekst uz dozvolu autora prenosimo sa portala index.hr