POLITIČKI NEPOLITIČKI PROTESTI

Povezani članci

• Potpisujemo tekst Borisa Dežulovića: Za njih bi bilo bolje da Bog ne postoji
• Smeća ima svuda
• Šovinistička farsa: Da li bi se udala za Muslimana?
• Narcise i narcisi trče počasni krug
• Dino Pobrić: Moramo se boriti za goli život i dostojanstvo
• Bilježnica Robija K.: Osmi ti mart

Narodu petica, oportunističkim sindikatima mršava dvojka, vlasti čista jedinica

Ne pišem brzo, i vrijeme za dva-tri retka otimam dnevnoj gužvanci kad ona i toliko dopustiti, ali želim dati obol ovom posebnom i lijepom trenutku, pa evo me. Da proslavimo vrijeme zahuktavanja pobuna ‘prezrenih na svijetu’ – pobuna koje su sve su češće i sve značjanije širom regije. Istina, nije baš da su to pobune u punom smislu riječi, osim po svom potencijalu, ali potencijal je taj koji vrijedi paziti i slaviti, kako bi mu se snaga održala dok ne razvije krila osviještenog bunta.

Unazad nekoliko godina stale su frcati iskre; počela su se zbivati sve glasnija opiranja društvenom stanju, političkom sranju, nenarodnoj vlasti, i grozomornom i kompletnom društvenom srozavanju – unazad.  Konačno, reklo bi se, zahuktavaju se masovni progresivni protesti kao otpor daljnjem padu.

POGLED NA NEPOTPUNU LISTU  POBUNA U HRVATSKOJ U 2016.

Ovdje treba napomenuti da bi valjalo napraviti sveobuhvatni i ‘dubinski’ pregled bunta.  Tko će? Jeste li vi taj Volunter?  [Sa velikim V.]  (Pitanje se odnosi (i) na novinare, imajući u vidu njihove plađe koje im širokogrudno garantiraju maltene volunterski status.)  Između ostalog, sasvim je moguće da vraški važni radnički bunt nije adekvatno registriran, i da nije dobio pravo glasa u javnosti kakav bi nam (društvu) trebao.

Januar 2016. – protest “Izdajnici” u organizaciji Radničke fronte.

Protest je održan na Markovom trgu u Zagrebu na kojem je izraženo nezadovoljstvo sastavom nove vlade i tražena njena ostavka. Istaknuto je: ‘Želimo društvo solidarnosti, jednakosti, socijalne pravde i tolerancije, a ne društvo mržnje, eksploatacije i netolerancije’.

Februar 2016. – peticija Incijative Kulturnjaci 2016.

Kulturni radnici Hrvatske organizirani u Inicijativu Kulturnjaci 2016 predala je Vladi i premijeru Tihomiru Oreškoviću apel za smjenu ministra kulture Zlatka Hasanbegovića za kojeg ističu da je čovjeka vrlo dvojbenih kompetencija i radikalno ekstremističkih društvenih i političkih nazora. Od tada do danas, proustaške simpatije spornog ministra dobro su dokumentirane. Apel je dosad potpisalo više od 4,000 kulturnih djelatnika i drugih građana.

April 2016. – bojkot službene/državne komemoracije u Jasenovcu koji su organizrale židovske organizacije, Srpsko narodno vijeće (SNV) i antifašitičke organizacije u Hrvatskoj.

Maj 2016. – novinarski zvižduk ‘Hrvatska vlada ubija medije’ odaslan u svijet.

Aktivisti Radničke fronte i novinari zviždali su na međunarodnoj video konferenciji za vrijeme predsjedničinog fraziranja, kako bi upozorili na dramatično zabrinjavajući tretman medija i novinara od strane aktualne hrvatske vlasti.

Juni 2016. – masovni prosvjed za reformu obrazovanja u gradovima Hrvatske.

Na skupovima podrške nastavku cjelovite školske reforme koja je ugrožena zbog političkih pritisaka od dolaska na vlast vlade desne orijentacije učestvovalo je oko 40 000 ljudi.

MALO ŠIRI POGLED (NI IZDALEKA DOVOLJNO OBUHVATAN)

Bosna i Hercegovina 2014. Vjerojatno najimpozantniji socijalni protesti održani su 2014. u Bosni. Trajali su ne sat ili dan, već danima, od 4. do 10. februara. I uzburkali cijeli niz gradova: demonstracije su počele 5. februara u Tuzli, a zatim su nastavljene u Sarajevu, Zenici, Mostaru, Jajcu, Brčkom, Bihaću, Konjicu, Prijedoru, Travniku, Bugojnu, Donjem Vakufu, Kaknju, Visokom, Brezi, Gračanici, Sanskom Mostu, Cazinu, Živinicama, Goraždu, Orašju, Novom Travniku, Vitezu, Srebreniku, Bijeljini, Prozoru, Tešnuj i Livnu.

Protesti su inicirani nakon objave insolventnosti u četiri privatizirane tvornice u Tuzli (“Dita”, “Polihem”, “Poliochem” i Konjuh”).  Zahtjevi su radnika bili nepojmljivo drski: tražili su da im se, prije nego što se tvornice zatvore, isplate zarađene plate. Zatvaranje tvornica pogođalo je oko 10.000 radnika, od kojih većina nije primila platu neznatnih 54 mjeseca.  Pitanje koje se postavlja glasi: Zar je to razlog za izlazak na ulice, za protest?

Na obilježavanju godišnjice od demonstracija u Bosni i Hercegovini, u Tuzli se 2015. okupilo stotinjak radnika i građana. Tražili su, sasvim nerazumno, pokretanje proizvodnje; neobzirno su zahtjevali uvezivanje radnog staža svim radnicima, i potpuno neogovorno tražili oslobađanje od kaznene odgovornosti učesnika protesta iz prošle godine.

BiH 2014. ŠTA MISLIMO O DRŽAVI?

Foto: DW

ŠTO SLIJEDI?

Esad Bajtal predviđa: ‘Novi protesti bit će radikalniji od februarskih’. Još ima vremena.

NEKIDAN, 1. JUNA 2016. PROTEST U HRVATSKOJ – Javnost  je uzavrela.  Povod okupljnja bila je reforma obrazovanja, ali razlozi su, čini se, bili dublji no što je povod pokazivao, što se moglo nazrijeti iz transparenata i uzavrelosti prisutnih.

Protest za reformu obrazovanja pod nazivom “Hrvatska može bolje” održan je u više gradova uključujući i veliki skup u Zagrebu gdje je protestiralo vise od 25 000 ljudi.  Bila je to planirano nepolitička pobuna – bez učestvovanja postojećih, ionako bezveznih, političkih stranaka, što je čista dobit.  Međutim, oni koji su kao organizatori mogli ubrizgati više doista vapijući neophodne radikalnosti – sindikati – nisu se pokazali doraslim trenutku. Propustili su priliku da izađu s odlučnijim zahtjevima za, na primjer, preispitivanje odgovornosti aktualne vladajuće garniture za procese ustašizacije društva, a koji procesi nisu, čini se, pali s neba, već su ostvareni kao otvoreni i sve otvoreniji sastojak vladine političke orijentacije. S druge strane, ako je suditi po transparentima, mjestima burnih aplauza (učiteljima), i skandiranjima zahtjeva za ostavku (ministra znanosti, obrazovanja i sporta), bilo je to događanje s poletom i dispozicijom sasvim političkom među prisutnima. Doista je šteta da taj politički naboj nije preveden u konkretnu političku akciju. I ovdje je na djelu bila paralizirajuće razilaženje između volje i raspoloženja naroda/građana, s jedne, i organiziranih struktura i njihove podatnosti vlasti, s druge strane.

Ako od sindikata i nije primila ono glavno, lipanjska je pobuna dobila puno od prisutnih građana i darovitih dizajnera.  Narod i kreatori transparenata spasili su, radikalizirajući ga i uzdižući, duh pobune (iako to, razumljivo, nije pomoglo ostvarenju konkretnog gesta koji bi slijedio takav duh). Evo teksta nekih od transparenata:

KAP KOJA JE PRELILA LIJEPU NAŠU

IZAĐI I IZBORI SE ZA SEKULARNU REPUBLIKU!

ZEMLJA ZNANJA- ili ZEMLJA SRANJA. TI ODLUČUJEŠ!

OD OVE VLADE NEMA NADE

PROSVJED NIJE FEŠTA. [sa tekstom značenja riječi prosvjed iz  Rječnika hrvatskog jezika]

VENI VIDI VIČI

OD SVIH VRSTA NEPISMENOSTI NAJGORA JE IPAK POLITIČKA NEPISMENOST. (Marko Marulić)

Teško je ne složiti se sa Marulićem! Politička nepismenost zarobljava ljude u gluposti politike koja sebe predstavlja neideološkom (kakti je neutralna); koja se skriva iza “poštivanja stručnosti”, “jedinstva djece partizana i ustaša”, crkvenih zvona kao glasa razuma u političkom odlučivanju, i sličnih bedastoća.

Ali ako se proces zahuktavanja pobuna nastavi, ima nade. Uvjerena sam da vrijeme radi za nas – iz pokreta otpora.