Ponavljanje promašaja

Izdvajamo

• Svijetu koji još uvijek uspijeva da razmišlja svojom glavom i da bar donekle vjeruje činjenicama, postavit će se najmanje dva logična pitanja. Prvo je – prema svim uvidima Međunarodne organizacije za atomsku energiju (IAEA), dakle zaduženih za provođenje i kontrolu odredaba tzv. nuklearnog programa, što ga je 2005. godine potpisala i Amerika u okviru »Grupe 5+1« sa Iranom – da se Teheran apsolutno pridržava odredbi tog sporazuma. Koga bi i zašto sada trebalo kažnjavati na ovaj način?! Irance, samo zato što je to tako rekao Trump sa svojim savjetnicima, potpuno mimo onoga što su potvrdili i ostali potpisnici Sporazuma, Britanci, Francuzi, Rusi, Kinezi i Nijemci.

Povezani članci

• Počeo 17. internacionalni festival “Sarajevska zima”: Čarolija potrage Diogena za čovjekom
• Dragan Jović: Regionalna liga bila bi spas za fudbal
• Miloš Vasić: Sv. Novak od Wimbledona
• Fašizam krajem dvadesetog stoljeća: Opsada Sarajeva u brojkama
• CIN u užem izboru za svjetsku nagradu
• U Sarajevo stigao Emmanuel Pahud, najpoznatiji flautista današnjice

Ipak, izvjesno je i da kreatori sankcija ne shvataju dovoljno, kao ni do sada, da se ni mentalni, ni ekonomski kod Irana ne može mjeriti prema aršinima Trumpa, Boltona i Netanyahua ostrašćenog bombardovanjima unaokolo. Ništa o Iranu ne mogu shvatiti ni kroz pustinjska obzorja iz saudijskog dvora i iz okolnih šatora… 

Puno je toga napisano minulih dana po svijetu povodom novih sankcija koje je Amerika, ovaj put pod Trumpom, nametnula Iranu počevši od minulog utorka. Od toga kako je sankcijama svoje probleme pokušavao da rješava još Periklo u Grčkoj, do toga kako se već godinama ugledne svjetske institucije i stručnjaci u njima bave procjenama o (ne)efikasnosti ovakvih sankcija onima koji se žele kazniti, »prevaspitati« ili natjerati na ono na što ne pristaju svojevoljno. Zanimljivo je da su rezultati učinka sankcija sličnih ovima sada nametnutima Iranu, prema ozbiljnim istraživanjima u svijetu, u rasponu od ne baš impresivnih tridesetak posto u odnosu na namjere sa kojima su sankcije nametnute, pa do svega pet posto od očekivanog.

U slučaju Irana, ovaj put, nekoliko je činjenica sa kojima se mnogi objektivni i poprilično neutralni a kompetentni promatrači sa strane slažu. Prvo, prema zvaničnim izjavama američkih najaktivnijih »promotora« ove odluke, predsjednika Donalda Trumpa, njegovog savjetnika za nacionalnu sigurnost Johna Boltona i ministra vanjskih poslova Mikea Pompea, SAD donosi ove mjere »bez presedana protiv Irana, kako bi oni promijenili svoje ponašanje«. Malo preciznije, to »ponašanje« se ogleda u »pokušavanju Irana da proizvede nuklearno oružje te u podupiranju terorizma…«

Svijetu koji još uvijek uspijeva da razmišlja svojom glavom i da bar donekle vjeruje činjenicama, postavit će se najmanje dva logična pitanja. Prvo je – prema svim uvidima Međunarodne organizacije za atomsku energiju (IAEA), dakle zaduženih za provođenje i kontrolu odredaba tzv. nuklearnog programa, što ga je 2005. godine potpisala i Amerika u okviru »Grupe 5+1« sa Iranom – da se Teheran apsolutno pridržava odredbi tog sporazuma. Koga bi i zašto sada trebalo kažnjavati na ovaj način?! Irance, samo zato što je to tako rekao Trump sa svojim savjetnicima, potpuno mimo onoga što su potvrdili i ostali potpisnici Sporazuma, Britanci, Francuzi, Rusi, Kinezi i Nijemci.

Nije naodmet pomenuti kako je napad na ovaj Sporazum samo jedan iz paketa bezmalo svih ostalih multilateralnih sporazuma u svijetu, bitnih za čovječanstvo, a izglasanih i uz svojevremeno značajno učešće Amerike.

Ono sa »podrškom terorizmu« iz obrazloženja za sankcije posebna je priča. Danas se čini doista neozbiljnim, barem onoj gore pomenutoj kategoriji ljudi koji razmišljaju svojom glavom i uvažavaju činjenice, ponovo pominjati već raširenu istinu o pravim, najvećim, suštinskim i nezaustavljivim proizvođačima i logističarima terorizma u svijetu. U zadnje vrijeme evo i spasitelja komandanata terorista po Bliskom istoku koje oslobodioci poražavaju svakodnevno.

Naravno, mimo ovoga, odavno je već poznato pa gubi smisao ponavljati, da Izrael ima odavno nukelarnu bombu proizvedenu u nikad upitnim postrojenjima u Dimoni, u pustinji Negev, što im je bio najvrijedniji »poklon« od Francuza još iz davnih vremena »Suecko-sinajskog rata« vođenog 1956. godine. U tom ratu saveznici protiv Nasera su bili Francuzi i Englezi uz prislonjeni Izrael. Pariz i London nisu uspjeli, iz tadašnjih geostrateških interesa Amerikanaca i Rusa, kapitalizirati do kraja suecku pobjedu. Izrael jeste, dobijanjem nuklearnog reaktora u Dimoni kao i izlaskom na Crveno more. Poznato je kako je još 1986. godine Mordechai Vanunu, jevrej marokanskog porijekla, stručnjak koji je radio u Dimoni, otkrio u Americi da je Izrael tada posjedovao 300 bojevih glava uz ondašnji kapacitet da ih napravi još 115. Također je znano, da Izrael nikada nije bio ni blizu zamjerke, a kamo li sankcija raznih međunarodnih organizacija i institucija tim povodom. Odavno je vic čak i pomisao na poređenje ovim povodom sa odnosom prema Sjevernoj Koreji i evo Iranu. Izrael konkurenciju u tome u Iranu naprosto ne smije imati. Pa i po cijenu uništenja Irana.

Sve ovo uglavnom se zna. Kao i činjenica da su sankcije što su počele u utorak prevashodno udar na iranski finansijski sektor, uvoz sirovina i trgovinu automoblima kao i na komercijalno vazduhoplovstvo. Dokle je Trumpu i njegovima, naravno i Izraelu kao ključnom agitatoru i sretniku u cijeloj priči ovo sa sankcijama bitno, pokazuje podatak da će američki Boeing izgubiti oko 20 milijardi dolara iz već sklopljenog posla sa Iranom o nabavci 80 velikih putničkih aviona. Nakon svega ovoga, naredna faza sankcija treba da krene 4. novembra…
Sve što slijedi, spada kazano na pomalo šaljiv način – mada je u ovome malo kome do šale – u sferu jedne stare, osmoškolske, udžbeničke definicije inteligencije. Imam je običaj ponavljati jer je odlična za prepoznavanje i mnogo krupnijih pojava od onih kojima se bave udžebnici na tom nivou: »Inteligencija je korištenje iskustava iz prethodnih grešaka…« U slobodnijem i nediplomatskom maniru, to se kaže – Neinteligentan si ako ništa nisi naučio iz prijašnjih grešaka…

U Iranu sam bio ne tako davno, 2016. godine, netom nakon ukidanja sankcija koje im je Amerika nametnula 2010. godne, a dvije godine potom i EU, jasno pod pritiskom Washingtona. Praktično zemlja je tada po prvi put disala oslobođena sankcija u zadnjih bezmalo četiri decenije, još od Revolucije 1979. godine kada su im nametnuta rigorozna i sveobuhvatna embarga kao kazna za okončavanje zapadne vladavine Iranom.

Bilo je doista zadivljujuće prije dvije godine promatrati šta je sve učinjeno novo a očuvano grandiozno staro u istorijski jedinstvenoj zemlji, decenijama pod sankcijama velikih svjetskih žandara i njihovih poslušnih klimoglavaca. Ovakav pogled na Iran tada nema nikakve veze ni sa ideologijom, ni vjerom, ni sa prislanjanjem bilo kojoj interesnoj i propagandističkoj storiji današnjice bolesnih podjela i optužbi. Bilo je jasno da je Iran, naprosto, na svoj način kapitalizirao prisilnu »samoću« okrećući se sebi i svojim potencijalima. Prije svega u mladim ljudima i njihovom obrazovanju, izgradnji samosvijesti uz oslanjanje na autentičnu prošlost i civilizaciju, ne kukajući nad onim što im je oduzimano već umnožavajući ono što imaju.

Taj aspekt politike, kulture i tradicije, samopoštovanja i odlučnosti da se sve to brani i nastavlja, svakome ko je tada došao iz drugog, ovdašnjeg svijeta, bio je i više nego uočljiv. Činjenica jeste da im je minulim sankcijama značajno opao izvoz nafte, pa se zato ista stvar prije svega pokušava i sada, te da im je ukupni privredni učinak splasnuo za oko trideset odsto, amortizirani su kompenzacijama na drugim stranama. Izvjesno je da će »obični mali ljudi« i ovaj put biti pogođeni, a klasa onih koji imaju više, kao uvijek i svugdje, biti manje pogođeni. Domaća valuta je brutalno napadnuta. Izvjesno je da će jačati korupcija koje ima i danas, podjednako kao i ekstremizmi svake vrste, da će se zabacivati pogled prema vani ponovo itd. Ipak, izvjesno je i da kreatori sankcija ne shvataju dovoljno, kao ni do sada, da se ni mentalni, ni ekonomski kod Irana ne može mjeriti prema aršinima Trumpa, Boltona i Netanyahua ostrašćenog bombardovanjima unaokolo. Ništa o Iranu ne mogu shvatiti ni kroz pustinjska obzorja iz saudijskog dvora i iz okolnih šatora…

Više je elemenata u cijeloj ovoj storiji danas bitno drugačije čak i od onih prethodnih sankcija 2010., da se i ne ide dalje. Iranska država je sada, i pored svih problema, dovoljno na svojim nogama da njeni lideri, politički i vojni, mogu hladno kazati Trumpu ono što njega nagoni na bijes, a ne obratno. Ekonomska samoodrživost jeste uglavnom ovisna od izvoza nafte, ali su najvažniji kupci nafte već najavili da im za većinu dosadašnjih poslova američke sankcije neće predstavljati prepreku. Sasvim je izvjesno da u novom globalnom, svjetskom ekonomskom ali i geostrateškom smislu, ne ni iz kakve puke ljubavi, Iran u ovoj situaciji neće biti »napušten« ni od Kine i Rusije, zemalja BRICS-a ali i drugih velikih partnera koji se na toj strani »bloka« ne svrstavaju više prevashodno ideološki, već iz drugih, pragmatičnijih razloga. Paradoksalno je pri tome da je stara blokovska logika »ili si sa mnom ili protiv mene« ostala samo na jednoj strani, i to onoj nekada mnogo slobodnijoj strani. Svijet se očigledno mijenja, samo što to svi ne shvataju drugačije nego jedino kako njima odgovara.

Nikako, posebno, ne treba zaboraviti u ovom kontekstu, ma koliko ne treba ni pretjerivati u značaju verbalnih najava iz Bruxellesa: EU je mnogo direktnije nego što se očekivalo, kao zajednica skoro bez izuzetka, stao iza nastavka poslova s Iranom i protiv sankcija, uz dodatno odaslane poruke ohrabrenja evropskim kompanijama da izdrže pred prijetnjama i »kaznama« iz Amerike čime im se salijeva strah u kosti odande ukoliko ne saviju kičmu i ne okrenu potpuno leđa Teheranu. Naravno, neće im biti lako, ali ova bitka se bije na dugu stazu, i po svojim rezultatima može biti i sudbinska.

Cijela ova na silu proizvedena gužva s Iranom nije, naravno, na tragu samo pomenutih povoda. Trump i savjetnici tu odigravaju i neke važne utakmice na domaćem terenu, kao što šalju poruke »neposlušnima« i po nekim drugim i daljim interesnim destinacijama. Ipak, za sada osim Izraela, Saudijske Arabije i još nekih malih, u ovakvoj igri minornih saveznika – Washingtonu kao da sluti sudbina jednostavnog i logičnog objašnjenja i onog udžbenika za osnovnu školu, povodom poteza koji evo upravo čini. A onoliki i onakvi, sa svom relevantnom pameću i respektabilnom intelektualnom moći, mogli su mnogo bolje. I inteligentnije. I bez ponavljanja promašaja.

Novi list