Poslijeizborna šutnja

Povezani članci

• Tuđmanov smijeh iz groba
• Fantastičan uspjeh balerina Balet Mostar Arabesque
• Dragan Markovina: Konačni kolaps hrvatskog društva
• Namjerno zaboravljanje distrikta Brčko
• BiH izgubljena u političkim kombinatorikama
• ‘Podjela ljudi prema dva definirana spola danas više ne postoji’

Političar, pa i najvišeg ranga, je rijetko zanimanje za koje ne treba ni najniža formalna kompetencija. Kod nas možete tako biti i šef diplomacije bez znanja stranog jezika, ministar policije s debelim dosjeom, ministar kulture bez osnovne kulture.

Piše: Petar Fehir

Izbori su okončani. Skupljaju se čahure, mada se još ponegdje čuje pojedinačna paljba.

Počela je poslijeizborna šutnja.

Prve blic analize upućuju da je većina složna oko toga kako je HDZ izborni pobjednik. Rezlultat se, zavisno od izvora, kreće od veličanstvenog trijumfa do relativne pobjede. Ma što to kome značilo.

I da je Milanović najveći izborni gubitnik. I oko toga se većina slaže. Da je upravo on svojom katastrofalnom kampanjom zaslužan za poraz. U već, navodno, dobijenoj situaciji.

Nesporno je da je Milanovićeva retorika bila nemušta, neučinkovita i bezobrazna. To najjasnije govori o pogubnoj taktici SDP-a da izborno kormilo prepusti u ruke ”slijepom” vođi.

No, bilo bi pogrešno, a po SDP i opasno tvrditi kako je sve Milanovićeva greška. Stranka već godinama krivuda i bez jasnih je načela, bilo da se radi o ekonomskim rješenjima ili svjetonazorskim pitanjima. I upravo joj ovaj pad može pomoći da se prezbroji, pročisti i vrati izvorištu. Pa da se konačno vidi kuhaju li oni stvarno, po receptu,  socijaldemokratski gulaš ili se koprcaju u liberalnom loncu. Teško je, kroz njihovo djelovanje posljednjih godina, zaključiti kome, na tradicionalnoj političkoj crti, pripadaju.

Pitanje političke klime i izbornog raspoloženja hrvatskih građana nije, međutim, nužno vezano za SDP.

Poznato je da HDZ ima čvrstu i discipliniranu izbornu bazu, još od onomad, pa samim tim dobija redovno svoju porciju glasova. Bez obzira je li predvođen Sanaderom, Karamarkom, Plenkovićem ili Pajom Patkom, zvanim Paško. Sam ili ”skoro sam”.

Ako se malo zaigramo spekulativnim brojkama i hipotetikom mogli bismo doći do zaključka da SDP danas, u Hrvatskoj, ne bi, ni pri nekom drugačijem rezultatu, imao realnu šansu formirati vlast.

Da je, recimo, SDP (s koalicijom) osvojio deset glasova više i time bio tzv. relativni pobjednik, opet bi vladu sastavljao HDZ. Jer bi se SDP-u, u najboljem slučaju, pridružilo 3 IDS-ovca i 5-6 manjinaca.

HDZ bi i s 55-56 glasova, što je blizu njegovog minimuma, uz pomoć ”ostalih”, prvi dotrčao Kolindi s potrebnih 76 potpisa.

Hrvatska politička scena je podijeljena, ali ne točno po polovici. Činjenica da je HDZ proglašen pobjednikom sa svega šestinom glasova biračkog tijela, govori više o jednom drugom fenomenu.

Da su, gledano u postocima, pobjedu na ovim izborima odnijeli oni koji su, iz raznih razloga, apstinirali. Njih nešto manje od pedeset posto. Očito je da je parlamentarna demokracija, provođena na ovakav izborni način, bolesna. I po pitanju zastupljenosti žena u Saboru napravili smo par koraka nazad.

A ako je istina, što Šeks tvrdi, da se sve i onako odlučuje negdje drugdje, pitanje je treba li nam toliko predstavnika.

Političar, pa i najvišeg ranga, je rijetko zanimanje za koje ne treba ni najniža formalna kompetencija. Kod nas možete tako biti i šef diplomacije bez znanja stranog jezika, ministar policije s debelim dosjeom, ministar kulture bez osnovne kulture.

Najkvarljivija roba bez “najbolje do” datuma.