Preminuo akademik Dubravko Lovrenović

Izdvajamo

• Njegovim odlaskom izgubili još jednog prijatelja, druga i suborca. Nadamo se da je negdje gdje nema više bola, mržnje i laži. Da je blizu svoga Mahira.

Povezani članci

• Opozicijo – obećali ste, ispunite!
• UZBRDICE/NIZBRDICE: TRANSKRIPT TAJNOG RAZGOVORA DVA PRIPADNIKA HRVATSKE SOE
• Kad Deklaracija postane politička rekreacija Hrvata
• Njemu Bosna, meni feminizam!
• U Collegium artisticum stiže izložba «Tradition-Reversal»
• Uoči Predsjedničkih izbora u Hrvatskoj: KAKO DEMOTIVIRATI BIRAČE

Godinu dana nakon Mahirove smrti Dubravkov odlazak u susret Mahiru, i to u jeku borbe za istinu o Mahirovoj žrtvi, Mahirovim zlostavljačima, o korumpiranom i kafkijanskom sistemu, daje nam obrise antičke tragedije, koja se izgleda odavno preselila u Bosnu. 

Jutros je u 60-oj godini života preminuo bosanskohercegovački povjesničar, akademik Dubravko Lovrenović.

Bio je redovni profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, Odsjek za povijest, gdje je predavao Opću povijest srednjega vijeka. Doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu na temi Ugarska i Bosna (1387.-1463.). Bio je zamjenik ministra obrazovanja, znanosti, kulture i sporta u Vladi Federacije BiH od 2001. do 2003. i voditelj Centra za istraživanje povijesti pri Međunarodnom forumu “Bosna” iz Sarajeva te član Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. Objavio je više desetaka znanstvenih i publicističkih tekstova. Jedan je od najzaslužnijih za uvrštavanje stećaka na Listu svjetske baštine UNESCO-a.

Dubravko je bio i suradnik portala Tacno.net. Njegovim odlaskom izgubili smo još jednog prijatelja, druga i suborca. Nadamo se da je negdje gdje nema više bola, mržnje i laži. Da je blizu svoga Mahira. Slava mu!

Komemoracija profesoru Lovrenoviću održat će se u četvrtak, 19. 1. 2017. godine u 12 sati u amfiteatru ANUBiH (Bistrik 7). Sahrana će biti u subotu u 12h, u Aleji počasnih građana na Barama u Sarajevu.

Srđan Šušnica: Godinu dana nakon Mahirove smrti Dubravkov odlazak u susret Mahiru, i to u jeku borbe za istinu o Mahirovoj žrtvi, Mahirovim zlostavljačima, o korumpiranom i kafkijanskom sistemu, daje nam obrise antičke tragedije, koja se izgleda odavno preselila u Bosnu. 

“Napustio nas je Čovjek, naš drug, prijatelj i saborac. U svom bogatom akademskom opusu i javnom djelovanju razotkrivao je istorijske opsjene, fantazme i laži, nije dozvoljavao i prećutkivao zloupotrebu istorije i istorijske građe u nacionalističkim projektima koji trgaju Bosnu, svojom upornošću, egzaktnošću i humanošću brisao je vještačke identitarne granice između ljudi. Bio je problem onih koji žele da se dijele i mrze međusobno.

Njegovi radovi i istraživanja bosanskog srednjovjekovlja i stećaka postaće i ostaće miljokaz u istorijskoj nauci BiH i jugoslovenskog prostora, kako za nove generacije istoričara tako i za sve ljude koji hoće bolje razumjeti istoriju naše Bosnu. Cjenjen od evropskih i svjetskih medijavelista, jedan je od najzaslužnijih za uvrštavanje balkanskih stećaka čiji epicentar je Bosna na listu zaštićenih UNESCOvih spomenika. Samo to da je učinio, dovoljno je da ga ova zemlja i svi Bosanci i Hercegovci upamte po dobru.

Nakon tragične smrti posinka Mahira, duboko potresen nepravdom i zlobom koju je “sistem” nanio sjećanju na Mahira kao žrtvu vršnjačkog nasilja i Mahirivoj porodici pokrenuo je zajedno sa Alisom Mahmutović i Draganom Janković, majkom pokojnog Alekse, Fondaciju Mahir i Aleksa. Fondacija je osnovana sa ciljem da podržava aktivnosti na prevenciji vršnjačkog nasilja.

Godinu dana nakon Mahirove smrti Dubravkov odlazak u susret Mahiru, i to u jeku borbe za istinu o Mahirovoj žrtvi, Mahirovim zlostavljačima, o korumpiranom i kafkijanskom sistemu, daje nam obrise antičke tragedije, koja se izgleda odavno preselila u Bosnu. 

Prerani odlazak našeg Dubravka je nepojmljiv kako njegovoj porodici tako i svim njegovim prijateljima, studentima i kolegama. Veliki je to i nemjerljiv gubitak za njegovu porodicu i prijatelje, ali i za cijelo bosanskohercegovačko društvo i istorijsku nauku. 

Počivaj u miru dragi profesore, dragi Dubravko…” (Srđan Šušnica)