Presumpcija krivice

Radomir Lazić
Autor 14.3.2017. u 13:37

Izdvajamo

  • A svi oni koji koji se godinama pozivaju na nesrećni i napaćeni narod zaslužuju bar da im taj narod pljune u lice...Zamijeniti pojam presumpcije nevinosti nepostojećim pojmom presumpcije krivice, postrojiti ih onako đuture u kakvu veću arenu koja prima na desetke hiljada posjetilaca i postaviti im samo jedno pitanje, „odakle vam sve to što imate“, e to bi već bio proces dokazivanja. Uglavnom nedokazivog.  

Povezani članci

Presumpcija krivice

Približavaju se izbori, jebaće nas opet.

Jedna od omiljenih pravnih formulacija naših političara je presumpcija nevinosti. Podizanje optužnica, uglavnom kao nonsens, slavio se kao nekad ispračaj mlade koja je prije braka izgubila nevinost ali s vjenčanim listom prestaju svi tračevi i ogovaranja, nastaje olakšanje a koga briga za izgubljenu nevinost.

Ovih dana malo su učestaliji ti ispraćaji u „svatove“. Ispraćaju se osobe iz  političkog i privrednog života uz čvrsto vjerovanje njihovih partijskih kolega i šefova da će oni na sudu dokazati svoju „nevinost“.  Sigurni su u ishod iako u svakoj iole demokratskoj  i pravno uređenoj (daleko smo i od jednog i od drugog) optuženik za bilo koje kazneno djelo na sudu ne treba ništa dokazivati, pa tako ni svoju nevinost jer je zadaća dokazivanja krivnje uvijek na strani koja tuži.

Rezultate tog i takvog dokazivanja gledamo godinama. Sjede u Predsjedništvu Parlamentima, Vladama, drže nam svakodnevno predavanja (ko o čemu….) s papirima o nevinosti. U šta?

Zamijeniti pojam presumpcije nevinosti nepostojećim pojmom presumpcije krivice, postrojiti ih onako đuture u kakvu veću arenu koja prima na desetke hiljada posjetilaca i postaviti im samo jedno pitanje, „odakle vam sve to što imate“, e to bi već bio proces dokazivanja. Uglavnom nedokazivog.

To bi bilo uglavnom sve što se tiče revizije tužbe pred Međunarodnim sudom o čemu sam pisao i prije nego što je zahtijev predat u članku „Zločin i hazna“. Da se i u ovom predmetu sve vrtilo oko nekih par stotina hiljada maraka uzetih unaprijed za račun onih planiranih par stotina miliona koje je tek trebalo uzeti, svoje mišljenje je dao taj časni sud ne uzevši zahtijev čak ni u razmatranje.

A svi oni koji koji se godinama pozivaju na nesrećni i napaćeni narod zaslužuju bar da im taj narod pljune u lice.

Onaj pred kojeg bi takođe trebali stati a nije među živima je momak, skoro dijete s kojim sam ležao u rovu. Iz obzira prema mojim godinama, svaki put kad je preko brisanog prostora trebalo pretrčati do štaba po tu jednu konzervu koju smo danima dijelili nas dvojica govorio bi – „ja ću“. Jednom je potrčao i pogodilo ga je.

Nosim taj teret na leđima evo više od dvadeset godina. „Ja ću“ mi je postala uzrečica i navika da uradim sve ono što drugi neće, ne smije, teško mu je.

Pljunuti im u lice, evo ja ću. Možda će mi biti lakše.

Dolazi nam u posjetu, u Srbiji ga već i ne zovu drugačije nego AV, glavni inspektor naše sadašnjosti i budućnosti. Raduju se neki, opet će postrojiti pred njega svečanu gardu, predati mu raport. Ipak je to dobitnik najvećeg priznanja koji jedan grad dodjeljuje onima zbog kojih je onakav kakav jeste.

Sve podsjeća na „Farmu“ s tom razlikom da sva ta gomila iz rijaliti programa koja se po mentalnim i moralnim osobinama skoro pa ne razlikuje od ovih koji se vucaraju decenijama po Parlamentima, ima obavezu da ono što pojede i zaradi.

Vrijeme je da se vidi koja su to značajna poboljšanja vidljiva u radu naše najveće zdravstvene ustanove. Pozivanje bivšeg vlasnika „Dnevnog tiražnika“ na psihijatrijski pregled člana Predsjedništva prilika je i da se još dosta njih pregleda. Kleptomanija se takođe smatra težim oblikom psihičkog oboljenja. To da kleptomani osjećaju i neku vrstu seksualnog uzbuđenja razlog je više za pregled i karantin.

 Približavaju se izbori, jebaće nas opet.

Radomir Lazić
Autor 14.3.2017. u 13:37