(Previše)Otvoreno pismo Sergia Sotrića visokom predstavniku BiH, gospodinu Valentinu Inzku: “Tako ti je mala moja kad´ljubi Bosanac”!

Povezani članci

• Poruka intelektualaca: Povratak Hrvatske na koncept ’90-tih i politiku kojoj je presuđeno
• JOSIPOVIĆ I MILANOVIĆ trebaju progovoriti o Štefici Galić
• ŠJORA FILE NA SPROVODU PREDRAGA LUCIĆA
• Hommage, prva samostalna izložba Emine Lagumdžije u Zvonu od 16. novembra
• Lingvisti na psihijatriji
• PROTIV UKIDANJA TEMELJNIH SLOBODA!

Ja, gospodine Inzko, zahtjevam od vas da Bosna i Hercegovina ubrzo propjeva kao Beethovenova 9. Simfonija – „Odu Bosansko- Hercegovacke radosti“!
Gospodine Inzko – vi ste (trenutno) dirigent! Vi ste odgovorni i za muziku i za orkestar!

Piše: Sergio Sotrić

Postovani gospodine Valentine Inzko,

moj dragi kolega, uvaženi novinar, gospodin Nermin Bise Vam je napisao otvoreno pismo pod naslovon: „Otvoreno pismo Nermina Bise gospodinu Inzku: Hitno nam je potrebna stabilnost u BiH“. Ovo otvoreno pismo je 07.06.13 objavio i izuzetno dobro čitani portal tacno.net, te Vas molim (ako to već niste učinili), da pročitate ovo otvoreno pismo, koje je na Vašu adresu adresirao gospodin Bise i da odgovorite, kako njemu, tako i, za sudbinu države Bosne i Hercegovine zainteresovanim i zabrinutim, građanima.

U njegovom otvorenom pismu, gospodin Bise MOLI Vas gospodine Inzko, MOLI Vas, kao čovjeka u kojeg on još uvijek vjeruje… Gospodin Bise MOLI Vas, u ime svih dobronamjernih i čestitih, časnih ljudi u ovoj zemlji: od Neuma do Bijeljine, od Trebinja do Bihaća, od Ravnoga do Brčkog, da svima njima, da svima nama Vi date svojom odlučnošću i principijelnošću znak, da nam Vi date nadu, da nam Vi date poruku:
da Vam još uvijek možemo, smijemo i moramo vjerovati.

Gospodin Nermin Bise je ljubazan i kulturan čovjek. U tom tonalitetu je i komponovano ovo njegovo pismo, koje se čita sa uživanjem, kao jedan fini Wiener Walzer (bečki valcer), kao da je lično i sam legendarni kompozitor Johann Strauss u njega svoje valcerske note upleo.
Nadam se, da ćete ga i Vi – kao Austrijanac (možda i kao ljubitelj valcera), čitati sa velikim zadovoljstvom…

Poštovani gospodine Inzko, ja vas NE MOLIM, ja Vas ne pozivam na valcerski ples!
Želim, prije svega, da Vam ukažem na činjenicu, da Vam ovo moje (previše)otvoreno pismo pišem iz Njemačke. U Njemačkoj, gdje živim i radim već 21 godinu (od mog “dobrovoljnog” odlaska iz Mostara 1992. godine), građani su ipak veći ljubitelji Ludwig-a van Beethoven-a i njegovih „teških“ i „bučnih“ sinfonija, a manje su skloni laganim valcerima. A znate i sami da je i većina grđana Evrope takođe veliki ljubitelji ovog  kompozitora vrlo jasnih / glasnih tonova, te su i za himnu Evrope izabrali njegovu  9. Sinfoniju – odu radosti (An die Freude).

Poštovani gospodine Inzko, ja i moja supruga plaćamo, kao građani Savezne Republike Njemačke, 21. godinu sve važeće poreze i dadžbine, a dodatno tome evo već 17 godina i sve poreze i dadžbine kao samostalni privrednici –  kao vlasnici preduzeća/poduzeća u kojem su većinski zaposleni Njemački državljani. Analogno tome, mi smo kao poreski obveznici  (njem. Steuerzahler) u EU vrlo zainteresovani, da naši doprinosi napr. za plate evropskih diplomata, kao i za druge (enormno visoke) troškove Evropske Unije u BiH budu dobro i sigurno uložen novac za dobrobit, kao građana BiH, tako i građana zemalja članica EU.

Ne samo iz tih razloga, ja danas preferiram oštrije i decidnije tonove, – muziku jedne sinfonije, po uzoru na legendarnog njemačkog kompozitora  Ludwig-a van Beethoven-a!

Gospodine Inzko, vi ste austrijski diplomata, koji je 26. marta 2009. postavljen na funkciju visokog reprezentanta (predstavnika) za Bosnu i Hercegovinu. Na tu funkciju ste bili nominirani većinom glasova. Jedina teskoća vam je bila, da su USA (SAD) uložile veto na vaš izbor (jer su Amerikanci favorizirali kandidata NATO- zemlje – Velike Britanije – Emyr Jones Perry-a). Amerikanci su željeli da pokrenu novi postupak izbora kandidata, ali su
(ne navodeći eksplicitno razloge), na kraju ipak rekli nešto u stilu: „hajde dobro – nema veze – neka bude Inzko, a kasnije ćemo vidjeti“… I tako, na kraju ove diplomatske epizode, ništa više nije stajalo na putu vašeg izbora. Vi ste gospodine Inzko dobili povjerenje visoke politike, međunarodne zajednice, građana Bosne i Hercegovine i na kraju krajeva dobili ste povjerenje svih poreskih obveznika u Njemačkoj, pa time i povjerenje moje familije.

Vi ste govorili, a evropske arhive su zapisale, da je veliki uticaj na Vaš razvoj (kao ličnosti) i na Vas životni put imala i aktivnost Vašega oca (koji je po zanimanju bio školski inspektor), naime njegov neumorni angažman na poziciji upravitelja jednog kršćanskog kulturnog udruženja – “Kršćanska kulturna zveza” (Christlicher Kulturverband).
Vaša diplomatska karijera je počela 1974. godine, a do danas ste na Vašem diplomatskom putu prošli kroz razne stanice: Ulan Bator, Colombo, Bec, Beograd, New York, Novi Pazar, Prag, Ljubljana, Sarajevo…

Ovi osnovni podaci, poštovani gospodine Inzko, mi poslužiše samo kao uvertira u “moju simfoniju”, a kao i svaka istinska simfonija, tako i ovo moje (previše)otvoreno pismo Vama, ulazi polako – nakon početne uvertire – u fazu krešenda (italijanska riječ koja u muzici označava postupno pojačavanje tona).

Ja sebi uzimam za pravo, kao građanin BiH, kao građanin Njemačke, kao građanin EU, da Vas, gospodine Inzko, upitam koje ste Vi i kakve ste Vi rezultate postigli u zadnje 4 godine Vaše odgovorne funkcije kao visoki reprezentant (predstavnik) za Bosnu i Hercegovinu?

Naime, ja uzimam sebi za pravo da Vama postavim pitanje i da od Vas zahtjevam odgovor gospodine Inzko, uzimajući u obzir vremenski period od 2009. godine (kada ste  u BiH preuzeli odgovornost) do danas (2013. godine) – kakav je objektivni rezultat Vašega četvorogodišnjeg rada, u direktnom poređenju sa stanjem koje ste zatekli u BiH (prilikom preuzimanja dužnosti) 2009. godine?

Poštovani gospodine Valentine Inzko da li je u periodu Vaše odgovornisti (2009-2013):

1) broj nezaposlenih građana u BiH drastično opao / broj zaposlenih osjetno porastao?

2) bruto-nacionalni dohodak BiH snažno porastao?

3) korupcija u BiH efikasno suzbijena i konzekventno sankcionirana?

4) profesionalizirano i osnaženo neovisno pravosuđe  u BiH?

5) nepotrebna državna administracija drastično smanjena?

6) sigurnost građana odlučujuće poboljšana?

7) planski provedena zakonska procedura lokalnih izbora u Mostaru?

8) uspješno završen povratak izbjeglica i raseljenih lica u njihove domove u čitavoj BiH?

9) ugled zemlje (čiji ste Vi visoki predstavnik) u svijetu enormno porastao?

I pored mojih dobrih namjera, da barem jednom od mojih 9, gore postavljenih, pitanja  zakačim barem jedan jedini pozitivan odgovor, prisiljen sam da sa velikim razočarenjem zaključim, da je svaka od nota u ovoj mojoj “9. Bosansko-Hercegovačkoj simfoniji” izrazito CRNA, da crnja ne može biti!

Poštovani gospodine Inzko, izvinjavam se na direktnosti (koju sam na sreću naučio u Njemačkoj) ali Vi za četiri godine (s pravom) izrazito dobro dotirane funkcije niste postigli gotovo NIŠTA!

Kažem gotovo, jer u Vašu odbranu ipak sam uspio pronaći jedan  vrlo uspješan rezultat. Naime kada sam se spremao da 07.06. – u ranim jutarnjim časovima – u Njemačoj sjednem u auto i uputim se prema Sarajevu (1.600km) i učestvujem u protestima građana (majki sa djecom i mirnih građana) i time dam moj mali simbolični prilog njihovoj borbi, da se riješi barem jedan problem ove zemlje (JMB-matični broj), sa “oduševljenjem” sam zaključio, da ste Vi taj dan ustali prije mene, da moja podrška, kao ni moje putovanje u Sarajevo uopšte više nije potrebno. Vi ste već u ranim jutarnjim časovima uspješno riješili ovaj problem u BiH!

Naime, Vi ste još u noci  oko 2:30 stigli pred Zgradu institucija BiH, prije svega, da riješite.  pitanje blokiranih stranaca (čiji životi izgleda imaju veću vrijednost od života političara BiH). Prethodno je već bilo organizovano unošenje hrane i pića u ove zgrade te izvedeno pet-šest ljudi kojima je trebala hitna medicinska pomoć. Znači, ipak nikome u tim Zgradama nije prijetila životna i/ili zdravstvena opasnost (čak ni strancima), što me je iskreno obradovalo.

Mediji prenose, da ste se Vi gospodine Inzko, u tim sitnim satima morali suočiti sa glasnim povicima (sinfonijskim tonovima) žena, djece i ostalih okupljenih građana upućenih Vama napr.: “Ne želimo da nas dijele u ovoj državi – Inzko, vi volite ovu zemlju, ali trenutno ne poduzimate ništa u ovoj situaciji. Mi smo danas zatvorili i Srbe i Hrvate i Bošnjake, zatvorili smo neodgovorne političare, a što se tiče stranaka koje su se danas zatekle unutra, to je jednostavno bio njihov peh” itd.

Još u četvrtak, 06.06.13, kasno navečer demonstranti su pustili da iz gore spomenutih Zgrada izađu tri osobe – jedna trudnica, jedna bolesna žena, te njemački državljanin koji, navodno, boluje od karcinoma. Nakon toga, sve do četiri sata ujutro, u dvije zgrade državnih institucija kućama nije moglo otići blizu 1.500 ljudi (kako stranaca, tako i Bosanaca I Hercegovaca).

U četiri sata ujutro 07.06.13 – nakon dogovora sa Vama gospodine Inzko – kao visokim predstavnikom BiH – majke, djeca i ostali mirni građani okončali su blokadu zgrada državnih institucija u Sarajevu! Jutros u četiri sata ujutro, poštovani gospodine Inzko, uspjeli ste riješiti ovaj problem i time (malo) “poboljšati” bilancu rezultata Vašeg četvorogodišnjeg  rada na funkciji na kojoj se (još) nalazite.

Ne želim da budem ciničan i da možda kazem, da se ovaj problem sigurno ne bi ni pojavio, da ste u zadnje 4 godine uspješno riješili onih (od mene) gore postavljenih 9. pitanja, da ste do sada uspješno (samo) radili svoj posao (za koji ste vrlo dobro plaćeni)…
Ne želim da budem sitničav, te vam iskreno čestitam na ovom uspjehu u ranim jutarnjim časovima 07.06.13 u Sarajevu – na okončanju mirne blokade majki, djece i građana Sarajeva!

Međutim, odmah nakon ovih čestitki, želim (po starom dobrom njemačkom običaju) da od vas hitno zahtjevam i takozv. “Deutsche Tugenden“ (njemačke, a i austrijske pozitivne- primjerne- tradicionalne osobine),  kao što su: uspješno obavljanje posla, vrijednost / predanost, tačnost, pouzdanost (gute Arbeit, Fleiß, Pünktlichkeit, Zuverlässigkeit).

Da se kratko vratim na početak ovoga moga (previše)otvorenog pisma:
gospodin Nermin Bise (u njegovom otvorenom pismu), Vas MOLI,
gospodin Nermin Bise u vas VJERUJE itd.

Ja (po starom dobrom njemačkom običaju) to ne činim.
JA NE ŽELIM DA VAS MOLIM!
Ja od vas ZAHTJEVAM, gospodine Inzko da (samo) uspješno radite svoj posao, za koji ste (siguran sam) vrlo dobro plaćeni, novcima evropskih (a možda i drugih) poreskih obveznika!
Ja od vas OČEKUJEM da hitno uspješno riješite ona (od mene) gore postavljena (9) pitanja!

Ja ZAHTJEVAM, gospodine Inzko da ako niste u mogućnosti da postignete vrhunski rezultat pri obavljanju Vaše (trenutne) funkcije, HITNO podnesete ostavku i HITNO prepustite Vašu funkciju, nekome ko bi to bio u stanju (možda su Amerikanci ipak bili u pravu 2009. godine)!

Nije moje gospodine Inzko da Vas MOLIM i da Vama vjerujem (vi ste političar – vi ste diplomata), moje je samo da uredno plaćam poreze, pomno pratim i kontroliram Vaš rad, sa velikim interesovanjem pratim razvoj događa i da na kraju čitave ove „sinfonije“ izrazito POŠTUJEM i pohvalim  Vaš pozitivni REZULTAT (ako ga budete imali)!

Ja, gospodine Inzko, zahtjevam od vas da Bosna i Hercegovina ubrzo propjeva kao Bethovenova 9. Simfonija – „Odu Bosansko- Hercegovačke radosti“!
Gospodine Inzko – vi ste (trenutno) dirigent! Vi ste odgovorni i za muziku i za orkestar!

U nadi da će Vas moje pismo zateći u velikom poslu i uspješnom rješavanju neodložnih problema Bosne i Hercegovine, srdačno Vas pozdravljam i očekujem Vaše pozitivne rezultate.

P.S.
Građani BiH nemaju ništa protiv bečkih valcera…
Građani BiH nemaju ništa ni protiv njemačkih sinfonija Ludwig-a van Beethoven-a…
Ali, gospodine Inzko, nemojte da Vas začudi činjenica, da se u Bosni i Hercegovini puno radije pjeva pjesma jednog legendarnog sarajevskog benda, koja ide ovako:

I na kraju kad ti kažem – volim te
ne vjeruj mi – lažem te
tako ti je mala moja kad´ljubi Bosanac!

(Bijelo Dugme)