Prilozi za istoriju borbe protiv nacional-socijalističkog režima Slobodana Miloševića

Autor/ica 30.4.2012. u 16:36

Prilozi za istoriju borbe protiv nacional-socijalističkog režima Slobodana Miloševića

Ah taj DEPOS!

Kakvu je samo Milošeević opoziciju imao u to vreme, nije mu bilo lako. Ne znam da li je smeo i jedno oko da zatvori. Buka i smrad nesnosni, galama, šerpe, lonci, jagnjići, prasići, non stop marševi, petarde, prskalice stalne pretnje: Ne znaš ti, daj nama, mi to bolje radimo, em smo tiši. Sve sami akademici, Bećković, Drašković, Tadić, Obretković, Mićunović, Šećerovski prekaljeni borci za onu stvar. Udružili se sa hipicima i anarho-monarhistima, al nisu ovo hipici ko što su nekad bili, nisu to, šizle mizle, seke perse, to su bre mačo gay likovi, mogli bi da glume sa Rambom u svakom filmu, osvojiće oni jednog dana i Holivud i to kao glavni negativci. Nisu ni anarho-monarhisti kao što su nekad bili. Nema tu manira da vam se krv sledi kad ih vidite. Tu je bio i jedan u odelu, jak ko bik, vegetarijanac, jede samo travke. Od njega je pretila i najveća opasnost. Svi su hteli njega za vodju a on stane na čelo kolone i viče : Ja sam za vama, ja sam za vama, i tako u nedogled, kao da niko ne zna da su svi za vama.

Svi imaju jasan cilj da sruše legitimno izabranog diktara, duvajući mu, iz sve snage, u ledja, kad, ko i gde, može. Alternativa, predložena od strane akademika Ljubomira Tadića i bojovnih defetista, je bila da se, bojkotom izbora, na izborima osvoji vlast na svim nivoima, ali to je, kao lucidna ideja, ostavljeno za kasnije.

Miloševiću nije bilo spasa. Sateran je u ćošak, zatim isteran na čistac, ni vetrovka mu nije pomagala. Al onda se odnekud pojaviše,  beogradske huliganke, cice golih stomaka, da ih nerviraju, ližući McDonalds sladolede.

To je bio kraj, skupila se usta i ni daška od oluje. Posle merenja temperature, vizite i konzilijuma molera, izabran je spektar boja i prešlo se na alternativni plan B. Nastaviti sa farbanjem do novih izbora.

Nešto mi se nije dalo da im se  priključim i  na nesreću dam i  svoj doprinos tako moćnoj opoziciji. 

Za malo, što ne bi, gotov. 

Za sve je na kraju bio kriv McDonalds i onaj ko ga tu postavi, a falila su im samo dva prsta i nokat.

Autor/ica 30.4.2012. u 16:36