Propasti nećemo, spasa nam nema

Zlatko Dizdarević
Autor/ica 23.2.2016. u 11:02

Propasti nećemo, spasa nam nema

Propasti nećemo jer to, navodno, ne dozvoljava Evropa (sic!). A spasa nam nema  jer nam evo i put ka Evropi, ma kakva bila,  hoće popločavati  etno-nacionalizmom

Prije neki dan sam u jednoj kolumni za medij u Sarajevu napisao kako smo »doživjeli orgazmično najavljivan  povijesni trenutak« predaje aplikacije  BiH za Evropsku uniju. Pa mi se učinilo da sam pretjerao. Ali nisam. Aplikaciju je u Bruxellesu  Predsjedavajući  Predsjedništva  države  uručio jednom ministru  vanjskih poslova u Uniji. Takav rejting. Svi u delegaciji iz Bosne, i razni stranci okolo sijali su od sreće.

Napisano je također i kako valja tim povodom razgrnuti  neke magle i razjasniti neke neistine što se govore, neke što se prešućuju, neke činjenice koje se kriju ili se njima manipulira… Evo pet dana od tada a ushićenost  ne prestaje u onih što su se doista u ovu rabotu s aplikacijom  upustili kako bi sebi za sva vremena  podigli spomenik. Oni nisu većina.  Silovani partneri u ovoj raboti, raja,  njih se kao i ni u čemu drugom ne tiču. No, fenomen  ponavljanog bezobrazluka u vezi sa Bosnom i Hercegovinom, i kod domaćih političara i njihovih medijskih podrepaša, ali i kod mudraca iz Bruxellesa, postaje dodatno zanimljiv.

Prvo, notorna je podvala da su protiv evropske budućnosti  Bosne oni  što su minulih sedmica imali šta da kažu povodom blago kazano netaktičnog  pritiska ne bi li se aplikacija  predala po svaku cijenu  mimo  onog  što se tražilo  iz Bruxellesa. Osim, jedino,  u namjeri da se formalno preda i tako trasira  »evropski put BiH«. Ukratko, ni jedan od tri osnovna  uslova što ih je EU postavila  za predaju  aplikacije, nije ispunjen.  Što, usput, otvara i pitanje: Ako to njima nije važno, zašto se kompromitiraju  pričom o uslovima ? Ne samo u Bosni.

Dalje, nevjerovatno je  koliko su već prve reakcije na kritička promišljanja o smislu aplikacije što se ruga  evropskoj realnosti  Bosne i Hercegovine, pokazale svu  retardiranost  novog  bh političkog mentaliteta. Kažu  domoljubni branitelji  aplikacije kako se »europski put«  BiH napada sa nacionalnih pozicija. Pa tako do vica ogoljena  optužba veli, to »oni rade« rade zato što je lider u ovom trku  ka Europi – hrvatske provenijencije!  Eto nam razumijevanja i čitanja  ujedinjene Evrope. Za koju jesmo ili nismo  samo ako smo predisponirani etno-nacionalno. Onako kako to i dominira, do nivoa ludila u jadnoj bh zbilji.  A zapravo, oni istinski neevropljani svoj  strah  da im  se ne oduzme  nešto od lokalnog vladanja u plemenu i selu, to čitaju kao mentalni  kod i u svih drugih.

Suština problema je jednostavna.  Danas u Bosni i Hercegovini niko nije toliko grlat u navijanju za ulazak u Evropu, kao oni što je evo dvije decenije od Evrope uporno odguruju. Barem od onakve  kakva je tvrdila da želi biti – Evropi sloboda, ljudskih prava, humanizma,  zakona, antifašizma, zajedničkih interesa itd.  Tamo  je malo mjesta bilo za hohštaplere koji bi sistem prilagođavali  samo svojim interesima. Ličnim ili plemenskim.

Etno-nacionalističko čitanje  ove aplikacije čemu svjedočimo, poseban je fenomen.  To više nije  samo koncepcijsko sudaranje  pogleda na unutrašnje uređenje BiH. Ono gdje je pobijedila  mantra da se Bošnjaci u BiH bore za »državu« u kojoj sreću traže u ustavnoj legalizaciji dominacije najbrojnijih. I to sa nostalgično – identitetskim  pogledom na Carigrad. Isto tako, Srbi će svoju »državnost«  realizirati u entitetu  zvanom Republika Srpska, sa »identitetskim« pogledom na Beograd.  Hrvati, za sada bez  trećeg entiteta koji treba da im garantira »jednakopravnost«, sebe brane u županijama, posebno onima gdje su većina pa te županije moraju također da liče na državu. Njihov identitet, naravno, nije upitan mada je mnogima na globalnom planu Sveti Otac malo ideološki  problematičan,  ali neće ni on dugo… One kojima je poklonjen prefiks »ostalih« u BiH pa su tako ništa, znači  svi koji nisu Bošnjaci, Srbi ili Hrvati, teško se na validni identitet  ne smiju pozvati jer su ionako već prilično definitivno smješteni među komunjare i jugonostalgičare što je samo po sebi sasvim blizu »zločincima i najcrnjem otpadu u ropotarnici povijesti«.

Cijela  priča sa  samočitanjem »pripadanja« pa i identiteta  na ovim se prostorima  definitivno otela. Novu a tamnovilajetsku  Bosnu, eto, u vremenima  planski proizvođene  nacionalističke zaluđenosti,  ponovo  vazalski  prislanjaju, uz vlastitu pomoć,  tuđim  interesima i vizurama.  Takvim čitačima  povijesti  jedan dio BiH već je logično, »bošnjačko-turski«,  drugi je »srpsko-ruski« a treći »hrvatsko-miteleuropski«. Ova prva dva, naravno, nisu i ne mogu biti europska.  Ko je vidio  Tursku i Rusiju u Europi. To što Merkelovka  evo već svako malo trči Erdoganu na noge u svoje ime i ime Evrope, pa razjarenom sultanu  nudi – pored milijardi eura,  podrške u »anuliranju« Kurda, Rusa i Sirijaca i »no-fly« zonu –  i  približavanje  Evropskoj uniji. Zapravo, nudi slična obećanja kao i prije ona dva rata. Niko ništa ne uči iz istorije !
Tako, eto, u glavama zaraženim virusom panike pred  bilo kakvim drugim promišljanjem života i bitaka  izvan nacije (moje protiv drugih), dolazi dotle da se i »antievropeizam«  u BiH može  pronaći  samo na tom planu. Na malom i jadnom domaćem terenu  »etno-intelektualci« su povodom zamjerki  ovakvoj aplikaciji  pronašli kako te primjedbe dolaze od Bošnjaka, a od koga će drugog, jer je glamuroznu  operaciju  otključavanja evropske budućnosti  BiH obavio – Dragan Čović.  Nastranu  što se u sveukupnom jadu ovakvih optika ne vidi kako je lažni euroentuzijasta broj dva i Predsjedavajući Vijeća  ministara – Bošnjak iz SDA. Čak ni političkoj eliti što bi da prišije sebi orden Evrope preko reda, u operativnoj odbrani vlasti  nije važna nacija, već nečačkanje privilegija i moći, što valja sakriti aplikacijom. Kao i svugdje, samo su vlast i korupcija  nadnacionalni.

Tako su eto, svi oni što misle da je aplikacija, nevalidna i neiskrena u današnjem kontekstu i s današnjim političkim »elitama« u BiH prodavanje magli,  po definiciji  na neevropskim pozicijama. Prije svega jer polaze od toga što  onaj  pomenuti ključar  za EU nije »naš« !?. A ko je »naš« a ko  »njihov«, pa i na evropskom putu,  podrazumijevajuća  je  kategorija  bolesnih nacionalista.  Ovako iskazani šovinizam nije čak ni perfidan. Razoran je  za svaku pomisao istinske evropeizacije društva u kojem živimo. To ludilo, naravno,  nije jednostrano. Na tom tragu je ovih dana i imam džamije u Zagrebu našao za shodno da kritike  ideološke  isključivosti  novog hrvatskog  ministra kulture, u svojoj molitvi okarakterizira  kao islamofobiju. Odgovorni ljudi u Mešihatu  islamske zajednice Hrvatske razumjeli  su  zamku i reagirali jasno na izjavu imama, shvatajući  koliko se radi o opasnom terenu, miješanju krušaka i jabuka. Za takvo poimanje odnosa valja imati mudrosti i odgovornosti. Naravno, ako se ne želi zlo.

Zamjerke  ovakvom načinu predaje aplikacije BiH za prijem u EU mogu se, naravno, promatrati i na slijedeći način: ekskluzivno politički, sa stanovišta dugoročnog opredjeljenja kuda hoće BiH i kako se kani pozicionirati  strateški u svijetu u kojem je.  Uprkos  pomenutim strastima, percepcijama,  pogubljenosti u prostoru, vremenu i identitetu,  za svakog iole razumnijeg građanina  ove male države što vazda služi i za potkusurivanje velikima u susjedstvu i dalje,  evropski put je jedini mogući put. Pa i uz sve ono što se u Evropi dešava sada i odmiče je od onoga što je Evropa bila do nedavno, manje ili više.

Mimo gole politike, aplikacija se mora promatrati  i kao prvi korak unutar procesa i na putu  koji je, za razumne ljude, neupitan i evropski. To promatranje mora biti zdravorazumsko, realno, i u fukciji  cijele države i svih njenih građana koji i kao individue i kao kolektivitet  imaju  svoja neosporna i priznata  prava. Riječ je, dakle, o dobrobiti  svih, a ne aktuelnih  elita i kvazielita, formalnih lidera i vlastodržaca koji su svojim dosadašnjim (ne)činjenjem presudno doprinijeli da Bosna i Hercegovina postane država velike većine očajnih, poniženih, prevarenih, osiromašenih ljudi bez perspektive, posla i minimalne izvjesnosti za svoju djecu koja masovno odlaze u potrazi ne za bogatstvom, već za elementarnom egzistencijom.

Šta je nelogično u takvoj situaciji  sumnjati u ono što su javno definirali i objavili  “pismom upozorenja”  i brojni  građani BiH. Direktno  upozoravajući  na  očiglednu  zloupotrebu  aplikacije za koju nije ispunjen kako valja niti  jedan uslov u trenutku predaje, jer to nisu bili u stanju ili nisu htjeli  oni što je guraju po svaku cijenu  mašući njome kao »povijesnom«. I tako  prikrivajući svoje prave gabarite  pred birokarcijom Evrope kojoj također nije do neuspjeha u časovima  drugih ogromnih neuspjeha, i mimo  male Bosne.

Nema mnogo potrebe uvjeravati bilo kog iole razumnog u BiH, da se – kako ističu  akadermci u politici – Bosna  i Hercegovina, uprkos svim negativnim aspektima treba priključit  EU,  jer  to malim zemljama donosi mnoge prednosti pošto one jednostavno ne mogu da opstanu u uvjetima globalnih procesa… Pogotovo nije upitno da »članstvo u EU omogućava izgradnju političkog sistema demokratskog parlamentarizma  kojim se odlikuju  svi moderni i razvijeni politički sistemi u svijetu.«  Naprotiv, to u našim uslovima i jeste razlog za ogromnu sumnju i čak razlog  da se upozori na svaki način na pravu stranu medalje: Naše političke elite svojim ukupnim djelovanjem u minule dvije decenije, a posebno danas, na dramatično jasan način pokazuju da im odgovara  samo status quo, aktuelna situacija, ovakva kakva je, bez razvijenog političkog sistema, bez demokratskog parlamentarizma, bez javnosti i odgovornosti, bez građanske svijesti i poštivanja zakona i institucionalizma… Pa odluka o jednom od uslova za aplikaciju donesena je tajno, na zatvorenoj sjednici Vijeća ministara BiH, i objavljena isto tako, tajno, u Službenom glasniku BiH. I da lakrdija koja pokazuje realnost bude potpuna, čovjek europskog HDZ-a na čelu Komisije za evropske integracije u Parlamentu BiH mrtav hladan kaže ovim povodom: »Pa mora li se svaki pojedini pokret kojeg učini Vijeće ministara sa entitetskim vladama ili županijama predočiti javnosti…«

Razvalina koja u ovoj realnosti postoji između  jedino mogućeg opredjeljenja u BiH za Evropu, i  mentalnog sklopa i interesa onih što bi da na tom putu vode, je tolika da nas vraća na onu čuvenu izjavu  iz vremena Prvog svjetskog rata, samo u izvrnutoj verziji:  »Propasti nećemo, spasa nam nema«.  Propasti nećemo jer to, navodno, ne dozvoljava Evropa (sic!). A spasa nam nema  jer nam evo i put ka Evropi, ma kakva bila,  hoće popločavati  etno-nacionalizmom.  E  baš smo ekskluzivni i u idiotluku.

Novi list

Zlatko Dizdarević
Autor/ica 23.2.2016. u 11:02