Protesti u Bosni: Mlad i nezaposlen? Sam si kriv!

Povezani članci

• Српски прeмиjeр Стивeн Сигaл
• Hoće li Bosnu zadesiti arapska oluja?
• Iščezla sloboda
• ”Nada za vuka” u oktobru na dva međunarodna festivala
• Global Post: Rezultati popisa u BiH izmijenit će dosadašnji sistem rapodjele moći
• BOLESNI SVIJET

Visoka nezaposlenost mladih: U Bosni i Hercegovini zahtjevaju protestanti nove reforme

Govori se da je glavni uzrok nemira u Bosni visoka nezaposlenost, prije svega mladih. Nije tačno, kažu bosanski istraživači i izlaze sa iznenađujućim tezama.

By: Michael Martens

Preveo: Ešref Zaimbegović

Martin Schulz ukazao je pravac: “Borba protiv nezaposlenosti mladih je najviši prioritet, i Parlament insistira na tome da se za to neophodna sredstva što prije stave na raspolaganje”, rekao je predsjednik Evropskog parlamenta prošle godine. U intervjuima on to već nekoliko sedmica intenzivira. Nedavno je Schulz rekao “Focusu” da je najvažnija tema u kampanji za evropske izbore nezaposlenost mladih. Time on stoji na sigurnom terenu – ko ima nešto protiv programa za mlade nezaposlene? Kad negdje na jugu i istoku Evrope dođe do socijalnih nemira ne traje dugo a protesti se objašnjavaju visokom nezaposlenošću mladih u pogođenoj zemlji.

Nije drugačije ni u valu protesta koji trenutno potresaju dijelove Bosne i Hercegovine. Bosanski političari nisu u stanju da suzbiju nezaposlenost mladih piše ovih dana naprimjer “Neue Zürcher Zeitung“. Prema podacima Svjetske banke  u toj zemlji 58% mladih ljudi između 15 i 24 godine nema stalni posao – to je i za mizerna mjerila Balkana potresna cifra.

Je li Bosna dakle država u kojoj korumpirana politička kasta ne daje šanse mladim, dobro obrazovanim ljudima? Katarina Cvikl daje drugačiji odgovor. Mlada Slovenkinja radi od 2012. za Populari, najbolji sociološki istraživački institut u Bosni. Iz empirijski utemeljenih analiza i studija Populija može se puno naučiti o zemlji – naprimjer o tome da su mnogi Bosanci sa visokim obrazovanjem sami krivi za svoju mizernu poziciju. U najmanju ruku to stoji u najnovijoj studiji Populi koja se bavi pozicijom apsolvenata visokih škola u Bosni. Na ideju su došli ljudi iz Populija na osnovu žalosnog iskustva u traženju mladih saradnika. “Od prijave na konkurs preko pristupnih razgovora do radnog morala bilo je naše iskustvo prilično uznemiravajuće” sažima Cvikl. Brzo su u Populiju shvatili da mnogi potencijalni poslodavci u Bosni imaju slične utiske. “Shvatli smo da je vrijeme da se o ovome otvori debata.”

Prepotentan pogled na svijet

To je uspjelo – sa izuzetno provokativnim tezama. “Uvijek se govori da je jedini razlog za težak položaj mladih nezaposlenih loša privredna situacija i nedostatak mogućnosti. Stav mladih ljudi je pritom zanemarivan”, tvrdi slovenačka politologinja. Jer taj stav je naime negativistički ako se vjeruje studiji Populija. To počinje nerealnim očekivanjima mnogih apsolvenata. Studenti su uvjereni da su oni elita svoje zemlje i da na njih čeka posao na ulazu na njihov fakultet. To kod mnogi mladih akademičara vodi ka nazoru “da imaju pravo na poseban tretman” stoji u studiji. Prepotentnom pogledu  na svijet u velikoj mjeri su doprinijeli njihovi profesori, najčešće akademičari stare jugoslavenske škole, kada je studij stvarno bio izuzetak.

Međutim danas ni u Bosni nije ništa posebno diplomirati na visokoj školi. Iz godine u godinu u Bosni ima sve više studenata iako broj stanovnika jako opada. Ako je Bosna 1991. imala 4,4 miliona stanovnika danas nakon rata i dvije i pol decenije to je jedva 3,8 miliona. Nasuprot tomu broj upisanih studenata na univerzitetima u BiH se u poslednjih 15 godina udvostručio, od 58 000 u 2000. godini na više od 115 000 u najnovije doba. Tomu se nema šta primjetiti međutim ovaj procvat akademičara znači da je završeni studij samo jedan standardni dio životnog toka. “Danas je potrebno nešto više nego diploma fakulteta – ispravan odnos”, kaže Katarina Cvikl.

 “Mnogi mladi ljudi ne traže posao nego poziciju”

To nedostaje mnogim mladim ljudima. Vlada akademska uobraženost podhranjena od profesora i roditelja. Roditelji podržavaju svoju djecu u pogrešnom mišljenu da su oni “suviše vrijedni” da uzmu posao koji ne nosi prestiž ili koji ne odgovara njihovom profilu obrazovanja”, kažu u “Populi”. O praksi, semestrima u inostranstvu ili drugim mjerama šireg obrazovanja mnogi neće ni da čuju. Manje od polovine studenata radila je za vrijeme studija ili  u toku semestralnih ferija. U Velikoj Britaniji, gdje je studirala Katarina Cvikl pravilo je da studenti finansiraju svojim zaposlenjem makar jedan dio izuzetno skupih studija.

Da su u Bosni često samo zahtjevi ambiciozni iskusio je i Davor Odobašić, direktor privatne agencije za posredovanje u zapošljavanju „posao.ba“, koja za firme traži rukovodni kadar. Profesori ubjeđuju studente da su određeni poslovi za ljude sa visokim obrazovanjem sramota, kaže Odobašić.  Početnici sa takvim stavom teško nalaze posao. Jasmin Bešić, direktor omladinskog centra “Kult” u Sarajevu redovito pita svježe apsolvente visokih škola kako oni vide svoju profesionalnu budućnost.” Mnogi bi htjeli sjediti u kafiću i telefonom dirigovati svoje podređene”, kaže on. U anketama među najomiljenije poslodavce spadaju državne firme kao BH Telekom ili Elektroprivreda. “Mnogi mladi ljudi ne traže posao nego poziciju”, kaže Bešić. “Oni vide kako  u Bosni funkcionišu javne službe, nemaju interesa da puno rade – dakle hoće u državnu službu.”

On doduše ne može razumjeti kako se neko u drugoj ili trećoj deceniji svoga života može odlučiti da ostatak života provede na istom poslu za 1000 KM (oko 500 evra). “Gdje su ambicije?” čudi se on. Ali on se i ne čudi ničemu više kod generacije koja očekuje da joj se posao nađe preko Facebooka. Prema Bešiću 80% mladih Bosanaca su “ na fejsu” kako se to kaže na bosanskom slengu. “ Za mnoge je Facebook glavno zanimanje i jedini izvor informacija. Ako je nešto na Facebook oni to saznaju, inaće ne. Niko više ne googluje”, kao da podsjeća  Bešić na stara dobra vremena.

Ankete pokazuju također da mnogi mladi Bosanci nisu spremni da napuste svoju bližu okolinu da bi se zaposlili negdje drugdje u BiH. To ne važi samo za stanovnike Sarajeva, koji si i tako ne mogu predstaviti da rade negdje mimo glavnog grada. I u provinciji su mnogi tako srasli sa svojim rodnim mjestom da ga ne žele napustiti. To se može nazvati povezanošću sa domovinom i pohvaliti – ali mogu li mladi ljudi sa takvim stavom praviti odgovornim koruptne političare za svoju nezaposlenost?

Populi je za takva pitanja bio u Bosni oštro kritikovan. Rečeno je da izvještaj svu krivicu svaljuje na mlade nezaposlene a amnestira političare i druge odgovorne. Osim toga napominje se da Populi nije pitao zašto bosanski univerziteti masovno proizvode apsolvente koji se ne snalaze u praktičnom radnom životu. Na kritici ima nešto, priznaje Katarina Cvikl – i najavljeje da će slijedeće studija Populi analizirati obrazovni sistem zemlje. Već sad se možemo kladiti da će potom nastati vika u bosanskim profesorskim strukturama.

faz.net