Pučka kuhinja na Markovu trgu

Povezani članci

• Kosturnica na Savi strašnija od pariške
• Živimo maglovitu i zagađenu stvarnost
• Što smo sve slagali o Bosni i Hercegovini
• Za čim plače Bosna?
• Viktor Ivančić: Život leša
• Josipović: Ponosim se olujom ,ona je odrađena fantastično i vojno savršeno

Tolika je socijalna osjetljivost u nekih parlamentarnih zastupnika da ih uopće ne zanima zašto je saborski restoran, u kojemu objeduju po povlaštenoj cijeni od 36 kuna za kompletan ručak, izuzet od Zakona o fiskalizaciji, izglasanog u tom istom Saboru…

Piše: Predrag Lucić

Njima je normalno da svakog mjeseca uberu saborski minimalac u bruto iznosu od 25 tisuća kuna ili plaću za nekih 18 tisuća kuna veću od tog bijednog minimalca. Normalno im je i to da u saborskom restoranu za kompletan ručak plate 36 kuna. Normalno im je i da za tu prehrambenu uslugu ne dobivaju fiskalni račun, kao što im je normalno i to da ga ne traže. Jedino im nije normalno kada ih novinarka Jutarnjeg lista pita zašto im je sve to baš tako normalno.

Jedna je od njih – gospođa Martina Dalić, nekoć ministrica financija, a sada saborska zastupnica HDZ-a – toliko zainteresirana za pitanje iz svoga nekadašnjeg ministarskog resora da mrtva-hladna kaže: »Nemam pojma izdaju li račune u saborskom restoranu. Za mene je to potpuno nevažna tema i ne namjeravam je komentirati.« A zašto bi gospođi ta tema i bila važna i zašto bi je uopće komentirala, kad joj svakog mjeseca na račun sjedne plaća s kojom bi u saborskom restoranu mogla iz dana u dan objedovati naredne dvije godine, podrazumijeva se – bez plaćenog PDV-a?! Tema postaje još nevažnija kada se zna koliko dana zastupnici provedu u Saboru i kada se izračuna da se od jedne jedine zastupničke mjesečne plaće može blagovati skoro pa čitav mandat. Cijena – prava sitnica. Pišljivih 36 kuna svaki drugi dan.

Gospođi Dalić je njezina privilegirana prehrana toliko normalna i neupitna da će koliko sutra iz svoje saborske fotelje odverglati neku populističku frazu o gladnim građanima, pa se odmah potom spustiti do restorana, na zastupnički ručak subvencioniran novcem građana čija joj je glad poslužila kao besplatni aperitiv, na ručak toliko jeftin da je od njega jeftinija još samo izlizana fraza o gladnome puku. Jer to što je puk gladan nije nikakav razlog da se kasta političkih uhljeba ne pogosti na njegov račun.

Ako je puk gladan, barem nije škrt. Platio bi taj puk – ako treba – i kompletan trošak ekskluzivne pučke kuhinje na Markovu trgu. Jeste li za gustu juhicu od rikole i graška s feta sirom? A za hanger steak uz rižoto s čimulicama i ricottom? Može i salatica s grilanom piletinom, avokadom, pancetom i plavim sirom? A za desertić – njamiiii! – skuta s medom, maslinovim uljem i slatkim od dunja? Cijena – ma puno je reći: prava sitnica. Puk na čiju se glad rutinski pozivate ima želju da vas časti i uvrijedit će se ako tih 36 kuna, što ste ih planirali isprsiti za ručak, ne spremite za stare dane. Ako je puk gladan, nije blesav. Zna taj puk da se od zastupničke mirovine jedva spaja kraj s krajem…

No, do mirovine je još daleko i u međuvremenu treba pojesti ručaka i ručaka. Premda gospođu Dalić to ni najmanje ne zanima, ipak joj nije zgorega znati kako za taj njezin ručak po još važećoj cijeni od 36 kuna nitko nije dužan izdati fiskalni račun, jer usluge saborskoga restorana ne podliježu fiskalizaciji. Glasnogovornica Sabora, gospođa Martina Buntić, taj status zastupničkog hranilišta i pojilišta objašnjava ovako: »U njega ne mogu doći ljudi s ceste, nismo komercijalni restoran, nego svaki dan pripremamo određen broj jela za naše članove. Ne podliježemo fiskalizaciji jer je to naša, interna kuhinja i naši zaposlenici rade u tom restoranu, a serviramo hranu samo našim ljudima: zaposlenicima, zastupnicima, pa i novinarima koji prate rad Sabora.«

Ni fanatični utjerivači PDV-a iz Ministarstva financija nemaju riječi prigovora zbog neizdavanja fiskalnih računa u saborskom krijepilištu. Šank u parlamentu ima status jednak šankovima po raznoraznim klubovima i udrugama, pa je izuzet iz sustava fiskalizacije. Jer fakat ne bi bio red da se članovi Kluba zastupnika SDP-a pred svojim saborskim točionikom osjećaju diskriminiranima u odnosu na članove Kluba puhača maslačaka koji na svom klupskom šanku drmaju pivuše bez PDV-a.

Ali – vjerovali vi to ili ne – i među klijentelom saborskog restorana nađe se onih koji misle da fiskalizaciju treba uvesti i tamo gdje je izglasan zakon o istoj. Neki od njih će o tome govoriti i za novine, ali pod uvjetom da ostanu anonimni, poput jednog zastupnika HDZ-a, a dogodi se, eto, i da se čitav jedan (brojkom: 1) parlamentarac odvaži pod punim imenom i prezimenom Joze Radoša izjaviti kako bi »za sve trebala vrijediti ista pravila« i kako »nije u redu da saborski restoran ima nekakav poseban status«.

Zli jezici pak kažu da će fiskalizacija u saborski restoran stići s privatizacijom i tvrde kako bi to naposljetku i bilo pravedno: da onima koji su donijeli odluku da se spremačice po školama otpuste iz državne službe i zamijene kolegicama iz privatnog sektora, ručkove ubuduće serviraju privatni ugostitelji. I to po tržišnim cijenama.

novilist.hr