Putevima Milorada Dodika-Na kraj druma provalija mala

Povezani članci

• DVA ČOVJEKA U MENI
• Manuel Sarrazin: Vođenje secesionističke politike te sužavanje slobode medija i civilnog društva su neprihvatljivi
• Dečak koji je prvi put sreo Srbina
• Bujrum Tayyipe, »naši smo«!
• Zakasnili za pravdu
• Offshore za ubojice

U policiji kažu da se nesreća dogodila 7. decembra oko 19 časova. R. K. je lakše povrijeđen, a njegov automobil se zaglavio na ivici provalije, na mjestu na kome tek treba da budu izgrađeni most i granični prelaz.

Otkud baksuzni R.K. na obali Save, pa još u kontra smjeru?

Iz Banjalučkog CJB su sve lijepo pojasnili: ,, Zbog mraka i guste magle vozač se u Čatrnji kod Gradiške greškom uključio u pogrešan smjer. Očigledno nije vidio znakove na putu i umjesto da vozi prema Banjaluci, kako je planirao, u neznanju je išao prema rijeci Savi. Taj kratki dio puta nije pušten u saobraćaj i na njemu nema apsolutno nikakve signalizacije, rampe ili fizičke prepreke koji bi upozorili vozače da dolaze na kraj puta. Ovaj vozač je bukvalno došao do kraja asfalta. Sletio je na makadam i zaustavio se tako da mu je pola auta visilo nad provalijom”.

E, sad, malo je kontradiktorno to što R.K. nije vidio znakove na potpuno neobilježenom dijelu puta, bez bilo kakve signalizacije? Mislim, u šta je trebao gledati i šta vidjeti?

Tako i zvanično otvoren put vodi – nigdje, preciznije u rijeku Savu, Bar dok se ne napravi most, negdje oko 2020.

Interesantno je kako ovo nije prvi slučaj katapultiranja u Savu. Zapravo, ovaj slučaj je ponukao policiju da prozbori nešto o vozačima koji su došli do kraja neimarskog čuda u Republici Srpskoj.

,,Ovo je drugi slučaj slijetanja na kraju autoputa”, kažu skrušeno u policiji.
,,Prvi slučaj dogodio se sredinom novembra, kada put nije bio otvoren. Tada su teško povrijeđene tri osobe koje su se automobilom survale u provaliju.”

Životinje, ljudi i vozači

Pored neobilježenog puta, sa krajnjom tačkom koja podsjeća na stijenu Ptice Trkačice, autoput krije i opasnosti iz svijeta faune. Naime, kako sada stvari stoje, najčešći korisnici autostrade su životinje, jer saobraćajnica nije potpuno zatvorena ogradom.

U policiji kažu da je od otvaranja autoputa zabilježeno više nesreća u kojima su životnje bile uzrok. Posljednja se dogodila 8. decembra oko šest ujutro, kada je D.J. (44) iz Banjaluke automobilom “mercedes” sletio u kanal i prevrnuo se na krov da ne bi udario u životinju.

Milenko Jaćimović, predsjednik Udruženja za unapređenje saobraćaja RS, kaže da su to očigledni propusti izvođača radova i onog ko je izdao upotrebno dozvolu.
“Hitno treba staviti fizičke reflektujuće prepreke da niko ne može da prođe do kraja puta”, kaže Jaćimović i dodaje da u slučaju saobraćajne nesreće na dionici između Klašnica i Banjaluke vatrogasci i Hitna pomoć imaju veliki problem da dođu do unesrećenih.

“Kada dođe do nesreće, na putu se brzo stvori gužva tako da Hitna pomoć ne može da se probije do unesrećenih. Jednostavno, nema dovoljno prilaznih puteva.”

Mudro je ovo Milenko zaključio.

I mada ,,Buka” portal svojim tekstovima već pola godine zaključuje kako bi otvaranje autoputa za nigdje, koji se samo tako zove, koji je prepun potencijalnih saobraćajnih čepova i koji nema prateću infrastrukturu moglo izazvati više štete nego koristi, saobraćajni stručnjaci u RS su izgleda čekali prve žrtve blagodeti Milinog autobana, pa da konstatuju kako je mlijeko bijelo.

Mi tamo, kad ono beton

Vozači, koji su koristili novu autostradu, sigurno su primijetili betonske barijere između pravaca autoputa. Ovi betonski blokovi su višefunkcionalno zlo. Promislite šta se može desiti kada vozeći 130km na sat poljubite betonski blok. Promislite, šta ako neko zastane, šta ako uleti životinja u betonski koridor, kako da se hitna pomoć probije do eventualno unesrećenih na putu… O tome koliko se ko ugradio dok je napravio i dovukao ove betonske gromade ne treba trošiti riječi.

Predsjednik Udruženja za unapređenje saobraćaja RS Milenko Jaćimović je i po ovom pitanju otvorio dušu i požalio se medijima:

,,Problem su i betonske prepreke duž te dionice, jer nigdje nisu napravljeni propusti koji bi se u slučaju nesreće koristili za prelazak u suprotni smjer. Vozači tada moraju da idu do Klašnica, a tih nekoliko minuta nekoga može koštati života.”

Jedno pitanje za saobraćajne gurue u Srpskoj. Ide zima. Kako putari misle riješiti čišćenje i odvoz snijega uz betonske stubove, a bez da ugrožavaju i usporavaju saobraćaj?

Svega ima na putu našem

,,Sve je završeno. Ostale su sitnice, ali u srijedu građani RS moći će da se najnormalnije voze kompletnom dionicom autoputa Banjaluka – Gradiška”, kazao je pobjedonosno Boro Zdjelar, rukovodilac radova na ovom autoputu krajem novembra.

Pa je tu i kratak popis čega sve ima na autoputu:
-10 nadvožnjaka
– 5 mostova
– 2 odmarališta, podvožnjaka, petlje, tunela

Ali, nije rečeno kako, mimo ovoga, ima: srndaća, lisica, kuna, ježeva, zečeva, jedna golema provalija sa pogledom na Savu, osvijetljena mrakom i nedostatkom signalizacije, pregršt smrtonosnih betonskih blokova…

Jedino nedostaje saobraćaj i natpis velikim slovima kako se put koristi na sopstvenu odgovornost.

Tekst preuzet sa  buka.com