ENG
Rasprdicevska politika Hrvata
Autor/ica
Povezani članci
Naprosto je nevjerojatno kako si neki ljudi uzimaju za pravo da govore u ime svih Hrvata, a da za to nemaju legitimitet niti ih je itko ovlastio da Hrvatima sole pamet. Pogotovo izgledaju smiješni kada upravo govore o legitimitetu hrvatskog naroda. Pogotovo kada to čine primjerice iz Zagreba, a nama ovdje u BiH govore što je dobro, a što nije i što nam valja činiti, a što ne.
Polazeći od prava slobode govora treba ih pustiti da se „izrasprdaju“, ali i da im se u brk kaže; dosta je, nemojte nas više braniti…
Kvazi-intelektualci protiv Hrvata Bosne – spremni!
Bez obzira što se radi o prostom prdekanju poruke koju odašilju pojedini prdci nisu tako marginalne i bezazlene. Njih više treba promatrati kao glas jedne politike koja se Hrvatima u BiH nameće, evo već dugih 20 godina. Da je ta politika svehrvatska, onda bi ju čovjek mogao smatrati lošom ili dobrom. Mogao bi odrediti dobre ili loše strane te politike i na taj način se postaviti prema njoj. Međutim, politika parcijalnih interesa Hrvata u BiH zaslužuje da se bezuvjetno proglasi izdajničkom, bratoubilačkom i na koncu neljudskom. Pojedini intelektualci ili je bolje reći kvazi-intelektualci na sav glas trude se postati veleposlanicima jedne takve politike ne obazirući se koliko je ona štetna prije svega po Hrvate Bosne. Bez obzira što bosanski Hrvati nisu homogeni i što nisu koncentrirani u nacionalne torove njih i danas ima više nego Hrvata u Hercegovini. Ta činjenica rasprdićevskoj politici nije bitna, nego su joj bitni oni Hrvati koji ionako nemaju problema sa svojim nacionalnim i svakim drugim identitetom i integritetom.
Jedna druga činjenica pak ima znatno veće značenje i njom se treba pozabaviti. Naime, rasprdićevska politika naprosto uživa u „prosperitetu“ Republike Srpske. Diveći se tom manjem beha entitetu dižu ga do nebeskih visina nudeći nam republiku šumsku kao neprikosnoveni uzor i smjerokaz u kom pravcu treba ići. Kada im se spomene, nadasve nekulturni i arogantni vožd Dodik rasprdićima zasvjetlucaju oči kao kakvoj kuji koja se tjera. Jer Dodik im je veći i od Starčevića i od Pavelića i od Tita pa i samog Tuđmana čiju mu državu danas zovu „perecijom“.
Bez obzira što im je Tuđman preko Šuška dao lažnu nadu da i oni mogu, kao Srbi, pljuvati po svojoj državi, čini se ne baš suvislim što rasprdići nad pogačom traže kruha. No kada ih se usporedi sa Srbima onda treba izdvojiti jednu veliku razliku. Srbi su u svoj projekt ušli jedinstveni, vodeći računa o gotovo svakom Srbinu, ma gdje se on nalazio. Dok su rasprdići pokazali znatno veću skromnost i ograničili su se na manje od trećine vlastitog naroda.
Naizgled, igrali su na sigurnu kartu. Ali su pogriješili. Preostale dvije trećine vlastitog naroda, ma koliko ih malo bilo, nisu mogle ispariti unatoč progonima i puštanju na milost i nemilost svojim krvnicima. Pola ih je ostalo i time su poremetili sve planove rasprdićevcima. Postali su balast. Teški teret kojeg se teško riješiti.
Rado bi se rasprdićevci odvojili od vlaka zvanog BiH Hrvati, samo to više nije tako lako. Uostalom nije bilo nikada lako. Trebali su to znati.
Otkačili bi rasprdićevci svoj vagon, ali ne mogu jer su druga dva vagona sa sličnim putnicima negdje zapela na bosanskoj pruzi. I nikako im ne polazi za rukom da se otkače. Biće da im je jedino rješenje dići prugu u zrak. Samo to treba smjeti, ali i moći što je rasprdićima ionako nemoguća misija.
Veličanje Republike Srpske
Recept kojeg se drži Dodik, a koji nije ništa drugo nego razbijanje BiH kao države svakako je prihvatljiv rasprdićevcima. Zato ne treba čuditi što se Dodiku daje za pravo i što se Republika Srpska veliča do te mjere da ju se smatra El Doradom za razliku od većeg BiH entiteta koji je po njima tamnica hrvatskog naroda. Ista kao i bivša Juga. Ne znam samo zašto danas mnogi kukaju za tom tamnicom. Osobno ne kukam (ne sjećam se je bio sam mali), ali po reakcijama raje zacijelo su poludjeli, jer tko je još željan tamnice.
Rasprdićevci tvrde da je Republika Srpska stabilan i ne problematičan entitet. Ovako nešto može tvrditi netko tko uopće ne poznaje prilike u RS-u ili netko tko bezočno laže narodu navodeći ga na zlo. Ne bi li mu se povjerovalo da i ostali krenu putem kojeg on zagovara. Kvazi-intelektualci ili ti lažovi se diče nebulozom da je Republika Srpska postala faktor koji je neovisan o BiH. U konto toga farbaju naivne mase pričom kako BiH ima potporu samo nižeg nivoa administracije SAD. Kako je politika EU sasvim drukčija (u odnosu na politiku SAD), a pogotovo politika majčice Rusije. Sve naravno u korist Republike Srpske i davanju priznanja Dodikovoj politici razbijanja cjelovitosti Bosne i Hercegovine.
Politički šamar kojeg je Dodik skoro dobio i od „nižeg nivoa administracije SAD“ i od EU za rasprdiće su pozitivan primjer međunarodnog eksponiranja Republike Srpske kao faktora koji preuzima državne atribute pred međunarodnom zajednicom. Nemam ništa osobno protiv takvog promidžbenog puta RS-a. Množili se, kotili se. Ako im nešto znači i sam bih im rado pomogao na taj način.
Osim cjelovitosti i integriteta Republike Bosne i Hercegovine na udaru su svi oni koji čuvaju taj integritet naše države. Prije svih OHR i Valentin Inzko. Visoki predstavnik MZ u BiH im je baba-roga. Pokušavaju ga diskreditirati u najvećoj mogućoj mjeri. Za njega kažu da je „mrtav“, obrazlažući njegovu „smrt“ time kako on nema potporu međunarodne zajednice i kako međunarodna zajednica više podržava Dodika. Bedaci, ukljupi, lažovi i kreature bez imalo ljudskosti i moralne vrijednosti.
Udar i na predstavnike Hrvata na federalnoj razini vlasti
Poslije Inzka i međunarodne zajednica na redu su im svakako izdajnici hrvatskog naroda. Pogrešno ih deklariraju. Dobar dio hrvatskog naroda je poodavno izdan od njih samih tako da ove sadašnje „platformaše“ ne mogu nazivati izdajicama hrvatskog naroda. Ako su izdajnici onda su izdajnici klana rasprdića jer samo njima mrse račune, ostaloj nacionalnoj populaciji je svejedno tko ih žedne preko vode prevozi.
Kažu, Hrvatima je onemogućeno da sami odrede tko će ih predstavljati u tijelima vlasti.
Ako misle na HSP, ne znam tko ih je birao drugi nego sami Hrvati. I to oni najžešći. U odnosu na rasprdiće za HSP-ovce se može reći da su Hrvatine.
Pomislio bi čovjek da možda ne aludiraju na Komšića? Ne, ne može biti Komšić, jer bio je Komšić član Predsjedništva BiH i u vrijeme prošlog mandata federalne vlasti. Tada je na Vlasti umjesto HSP-a bio HDZ, pa se pitanje Komšića nije toliko potezalo. Dakle, prije da je problem taj što je HDZ ostao bez federalnih fotelja. I što umjesto ikebane Krišto na čelnom mjestu Federacije BiH sjedi HSP-ovac Živko Budimir.
A zašto su Budimir i HSP mali Hrvati i izdajice? Jednostavno, zato što su faktor održivosti BiH kao države, a to rasprdićima nikako ne odgovara. I opet da ponovim. Ako su pravaši nekoga i izdali onda svakako nisu hrvatski narod nego samo njih, rasprdiće i ala rasprdiće.
Preko građanskog neposluha do slobode
Rasprdići svoje frustracije misle liječiti građanskim neposluhom i pružanjem otpora federalnoj vlasti. Jako pametno, nema šta. Pogotovo je pametno iz Zagreba savjetovati raju u zavičaju. Neka se oni „kolju“ i neka sav teret iznesu na svojim leđima, a onda bi ovnovi predvodnici rasprdićizma ubrali sav kajmak i sebe proglasili ideolozima i zaslužnima za hrvatski prosperitet u BiH. Možda ih predlože za Nobelovu nagradu kao nedavno Srbi Dobricu Ćosića iz SANU-a. Valjda za sveobuhvatni doprinos Ćosića u planiranju genocidne politike koju je Milošević provodio u RH i BiH.
Kako rasprdići misle da se građanskom neposluhu odazovu Hrvati, recimo Tuzlanskog bazena, kojih je nemali broj, ali koji ne žive u hrvatskoj meki kao što je Široki npr. Poziv tim Hrvatima, ali i svim drugim koji su u istoj poziciji, na građanskih neposluh je isto što i poziv na njihov linč. Ali zar tko od rasprdića mari za njih. Oni su po njima ionako stoka sitnog zuba. Ostavljeni na cjedilu još davne 1992. godine. Njima je država BiH jedina nada da sačuvaju svoju opstojnost i konstitutivnost. Rasprdićevska politika ih uništava više nego svi mudžahedini svijeta.
Za sreću je potrebno dvoje
Unutarnja nacionalna neravnopravnost i diskriminacija Hrvata nad Hrvatima su najveća slabost hrvatskog nacionalnog korpusa. Rasprdići su ti koji su Hrvate podijelili na one koji se mogu spasiti i na one koji se ne mogu spasiti. A to im je zapravo ključna greška. Krivi potez koji ih je koštao i koji ih danas sprječava da dosegnu nebeske visine. Zajedno se moglo puno toga uraditi.
Povlaštenoj kasti nedostaje raja, a bez raje oni ne mogu glumiti narod i zato kao narod Hrvati imaju sve manje i manje rešpekta. Narod je moćan i značajan faktor, a to rasprdići nisu prepoznali. Oni sami nisu narod, bez obzira što se tim atributom kite, jer im za njihov naum nedostaje upravo baš narodni plebiscit. Bez obzira koliko bili stoka i koliko imali sitne zube bez takvih se ne pravi račun. Rasprdićevska povlaštena kasta nema narodni legitimitet koja pripada cjelokupnom narodu. I interes odabranih nije moguće ostvariti bez svenarodnog interesa. Trebalo je pokušati. Pa bi mogli reći – nisu uspjeli. Ali eto nisu čak niti to. Stoka sitnog zuba je unaprijed prekrižena i ostavljena na cjedilu. Upravo zbog toga se sada rasprdići rastavljaju na proste faktore, jer sitni zubi sijeku li ga sijeku.
Zanimljivo, rasprdići povjesničari bi mogli znati kako stvari funkcioniraju, jer povijest bilježi slične događaje nebrojeno puta. Ovo samo govori ono što je već rečeno. Ili su rasprdići kvazi-intelektualci ( i kvazi-povjesničari) ili su probisvijeti, lažovi i terminatori vlastitog naroda. Trećeg nema. Vlastiti „narod“ ne mogu biti samo rasprdići, nego su „narod“ svi ostali pa i stoka sitnog zuba! Tko ne može razumjeti što je narod i kako se narodom ophodi može samo doživjeti sudbinu kakvu su je doživjeli i rasprdići. Jer tko ne vodi računa o svom narodu o njemu će voditi računa drugi. Sviđalo se to rasprdićima ili ne, jednostavno zvijezde tako govore.
Autor/ica
