Renato Baretić: Moć živih mrtvaca

Povezani članci

• BH spomenici: Nacionalistička posveta zlu
• Obilježena 29. godišnjica od smrti Srđana Aleksića
• Koliko je BiH do sada ispunila kriterija na svom putu ka članstvu u EU
• Podrška – da, ali ne svačija
• Bajtal: “Ljudi su svjesni da ne postoje uši za njihove riječi”
• MAJKO, ZOVI ME – MATO

Na Dan mrtvih, odnosno dej after helovin, Jadranka je Kosor na najvećem hrvatskom groblju prštala od životnog elana, poručujući oporbi i kompletnoj javnosti da su u HDZ-u i oko njega – Svi sveti.

Rijetko se to u stvarnom, ovozemaljskom životu događa. To, naime, da se prava osoba u pravo vrijeme nađe na pravome mjestu, pa još i kaže pravu stvar. “Mnogi će se iznenaditi kad 5. prosinca vide rezultate izbora!”, izjavila je na Mirogoju Jadranka Kosor, vjerojatno ne misleći na onih “220 tisuća poštenih i časnih članova Hrvatske demokratske zajednice”. Najavila nam je time između redaka da će stranka čvrsto ostati na trasi koju je zacrtao onaj kojemu je maločas bila položila vijenac na grob, odnosno da će HDZ-u i ovaj put najveći broj glasova stići od – mrtvih i nepostojećih birača. Od kojekakvih poustajalih kosora, pardon, kostura, hadezombija te inih crnih U-tvara iz brdovite provincije i pepela razasutog po dijaspori.

Ustat će iz mrtvih ti nečujni glasači po mrklome mraku, neki pred svitanje 4. prosinca, neki pak tek kad padne noć i zatvore se biračka mjesta, pa sa zluradim osmijehom na gnjilim licima dati svoj obol pobjedi stranke koja im je vratila život. Okej, samo svake četiri godine, samo na jednu noć, ali i to je nešto u usporedbi s kompletnom vječnošću ispod ploče…

Ukratko, Hrvatsko društvo zombija sprema živim biračima iznenađenje (koje to, zapravo, većini već odavna nije) i kani im ga uvaliti kao svoj skromni darak za svetoga Nikolu. Zato je od povijesne važnosti, i za nas i za našu djecu, da svi mi, budući glasači HDZ-a (a postat ćemo to, htjeli-ne htjeli, onoga dana kad umremo!) iziđemo na ove izbore i ipak nadglasamo sve te tisuće “poštenih i časnih” prikaza i aveti iz nevidljivih stokatnih nebodera po zabitima Dalmatinske zagore, Like, Zagorja i Hercegovine. Podsjetimo sami sebe, tim jednim jedinim nedjeljnim kružićem, da iznenađenja mogu biti i – ugodna. Mislim, kako kome

tekst preuzet sa Nacional.hr