Romi: ”Vječni kradljivci kokošaka”

 ”Ništa se nije promijenilo od vremena (stripa Tintin) i Castafiore: Cigani, Cige, Romi i ostali «putujući ljudi» ostaju zauvijek i svugdje, vječni parije. Uvijek kužni. Lopovluk se kod njih, naravno, prenosi od oca na sina. Nasljednici (dektektivskog para iz Tintina) Dupont- Duponta sačuvali su od lažnih blizanaca vječnu mudrost: ukoliko se dogodi neko nedjelo istodobno sa njihovim prisustvom u blizini, odmah su – samo se po sebi razumije – okrivljeni Romi i drugi nomadi. Kolektivna podsvjest lijepi im, osim krađa i prevara, koje se nalaze na čelu njihovih današnjih zamišljenih simbola, lopovluk i prošenje.”

Sarkozyjeva Vlada izvrsno je iskoristila ovu ukorijenjenu predrasudu, naročito u ljeto 2010. sa zadnjom primisli da se s njom posluži u izbornoj  trgovini: tjerati i progoniti Rome daje sigurnost buržujima, koji strahuju za svoja materijalna dobra, a sviđa se čak i proleterčićima, jer je svijet tako (loše) sazdan, da oni koji stoje na ljestvici vrijednosti nisko, preziru one što se nalaze još niže od njih. U izbornom smislu to ipak nije bilo dovoljno…Što nije nimalo spriječilo novu ekipu, koja nazuva iste čizme, da protjeruje Rome svugdje gdje im dođu na doseg dvocjevke.  U Bruxellesu Cigani podnose politiku spaljene zemlje… nikakvog posla, ni socijalnog, ni hrane, ni krova. Ništa. Nada. Pod izgovorom da imaju na raspolaganju «privilegiju» što su Evropljani (često su to Rumunji, Bugari, Mađari ili Slovaci) na njih se ne može primijeniti institucija azila. Nakon tri mjeseca svaki od njih postaje persona non grata (nepoželjna osoba), iako su to u glavama ljudi bili već mnogo ranije, pa se naređuje da ih se manu militari  (vojnom silom) istjera sa željezničkih stanica ili drugih ruševina, u kojima su našli privremeno utočište za svoju djecu i za sebe.Kako bi se umirile skrupule «nježnih duša» uvijek isto trabunjanje: prvo, mjesto koje su sebi našli nije nikad «prikladno» (nezdravo, nema higijenskih prostorija itd.) drugo, njih se ne protjeruje, njih se samo vraća «kući». Čista medijska i semantička prevara, jer, ukoliko su mjesta odakle ih se protjeruje krajnje bijedna, kad bi im na pamet palo, da se recimo nasele na Champs Elisếes ili u dvorcu Laeken, našli bi se odmah iza rešetaka, u ćeliji od pet metara; a što se tiče njihove «kuće», ukoliko se oni istrgavaju i bježe iz nje prvom prilikom, to nije stoga što su klimatske prilike u Francuskoj ili Belgiji ugodnije, nego zato što njihovi sugrađani daleko bolje postupaju s vlastitim psima nego s njima. Zemlje daleko bogatije od njihovih zemalja «porijekla» pronašle su uspješan lijek za ciganske migracijske nagone: pendrek, zimu i glad. Kako Romi nisu vlasnici nikakvih medija i kako im nikakva tribina nije dostupna, onemogućeno im je da denunciraju svakidašnji rasizam, čije su žrtve i da postignu da se na njega jednako snažno obara, kao što se, s punim pravom, šiba antisemitizam. Na jedvite jade njihovi predstavnici uspijevaju iščupati od Evropske Unije neodređena obećanja, rezolucije bez sutrašnjice, kako će se pronaći finacijska sredstva za iskorjenjivanje predrasuda. Pa ukoliko ta pomoć nekako i stigne do «njihovih» zemalja, oni nikad ne vide čak ni koje je bio boje taj novac.Da se stigmatizira neka populacija ništa nije tako uspješno kao pripisati joj poroke. U tome je federalna belgijska policija vrlo jaka: u tajnim izvještajima (a šta je danas uopće tajno!) o Romima ovi su dobili etiketu da su skloni kriminalu protiv privatnog dobra. Čak se doguralo dotle da ih se smatra počiniocima 220.000 provala godišnje! U istom izvještaju nazvanom Policijska slika sigurnosti u godini 2011. Rumunji su označeni kao drugi po važnosti autori džeparoških krađa, varanja putem kreditnih kartica, lopovština i prevara i kao treća po redu skupina u seksualnom iskorištavanju, u krađi izložene robe i u kriminalnim djelima putem informatičkog sistema, uz odvratnu kvalifikaciju «neki od njih su Cigani po porijeklu» (dakle kvalificirani su po porijeklu, a ne po rasi..!). Policajac upotrebljava najgrublji kliše (u tjedniku Vif-Expres  od mjeseca jula): tradicija zanata lančano se prenosi sa starijih na mlađe (koji poneki put nisu stariji od šest godina, izgleda): prvo ih se uči da prose, a čim porastu priučavaju ih na sitne krađe (na džeparenje i na krađu izložene robe). U nešto starijem dobu (14 godina za dječake i 16 za djevojčice) navikavaju se na «ozbiljnie ili specijalizirane kriminalne radnje» kao što su provale, krađe lukavstvom, (lažni policajci varaju i okradaju stare ljude) i na krađe kod kartičnog plaćanja (koje posmatraju odozgo, da bi doznali pin).

Ukoliko je pretpostavljene počinioce kriminalnih radnji (belgijska policija u svom tajnom izvještaju) svrstala prema nacionalnosti počinitelja  (što već jako smrdi na ksenofobiju) Romi, Cigani i nomadska populacija su jedini, uz Sjevernooafrikance, na koje se upire prstom upravo zbog njihovog etničkog porijekla. Niko se ne bi usudio osloviti Jevreje, na koje se nekada zlobno obaralo kao na kamatare, zelenaše:  danas bi se zbog toga digla graja do Himalaja. Zašto se Romi mogu nazivati »varalicama» i «lopovima» ili nečim još gorim te im se može izrugivati do mile volje, a da to baš nimalo nikog ne zabrine? Jer dug Evrope u moralnom i memorijalnom smislu prema njima je jednak kao i prema onima koji su nosili žutu zvijezdu. Kao i oni sa žutom zvijezdom i Romi su podnijeli racije, deportiranja i uništenje u logorima smrti, jer su bili smatrani «pod-ljudima». Oni nisu nosili žuti, već smeđi trokut. Kakva je u tome razlika? Uprkos svega, za njih se nije našla  nikakva «obećana zemlja», ne postoji ni razumijevanje, a još manje suosjećanje «doloris causa» (zbog nanesenog bola).

Jean-Marie Dermagne je porte-parol Sindikata advokata za demokratiju i bivši predsednik advokatske komore