S HRT-a negativci odlaze tek kad policija bane na vrata

Povezani članci

• Ivana Kekin: Koliko košta šutnja?
• Predrag Lucić: Hrvatska stranka Le Penovih Kineza
• Naša stranka: Laži o protivljenju Naše stranke NATO putu su alibi za koaliciju sa HDZ, SDA i SNSD-om
• U Sarajevu umro profesor Nijaz Duraković
• Komšićev pucanj u prazno
• Mladi odlaze iz zemlje jer ne vide da će im uskoro biti bolje: Njemačka najpoželjnija zemlja življenja za mlade iz regiona

ODLAZAK Dijane Čuljak s Hrvatske televizije podsjeća na rušenje Sadamova spomenika u Bagdadu.

Radi se o događaju tektonskih razmjera, na njega se čekalo puna dva desetljeća, dočekan je s ovacijama, a rušenje simbola jedne epohe trebalo bi označiti i njezin skori kraj. Nažalost, posao još nije završen.

Valja počistiti ostatke vladavine obilježene privatnim skandalima, medijskim zločinima, profesionalnim propustima, korupcijom i sukobom interesa, služenjima režimu i vezama s mafijom i policijom.

Kamen oko vrata

“Ne želim biti kamen oko vrata HTV-u”, objavila je Dijana Čuljak u svom priopćenju nakon objave sporazumnog raskida ugovora. Baš lijepo. Samo, zašto HTV-u nije već ranije palo na pamet da se riješi tog “kamena oko vrata”?

Mogao ga je odbaciti u bezbroj navrata, puno prije nego što je policija – s dobre tri godine zakašnjenja – banula na prisavsku Mramornu portu. Mogao je to učiniti nakon skandaloznih izvještaja s ratišta u devedesetima, pa nakon otkrivenih veza s podzemljem, pa nakon napisa u vezama s PR agencijama, pa nakon brojnih novinarskih gafova, uredničkih manipulacija i privatnih skandala.

Bajićeva trogodišnja šutnja

A sigurno prije tri i pol godine kad su prvi dokumenti o suvlasništvu Dijane Čuljak u producentskoj tvrtki svoga supruga dospjeli u javnost. Pa čak i prije dvije i pol godine kad je glavni državni odvjetnik Mladen Bajić stavio te dokumente u ladicu, odbijajući dati pravorijek o tome je li urednica HTV-a u sukobu interesa.

Častan uzmak prije nečasnog poraza

A sada, kad je došlo čak do policijske istrage, Dijani Čuljak omogućen je častan uzmak, umjesto nečasnog poraza.

Ne samo da je ona dobila priliku u srcedrapateljnom oproštajnom pismu zahvaliti “televiziji koja ju je profesionalno odgojila”, pa čak se i požaliti kako “nema smisla da više radi kao novinar na HRT-u jer nema potporu dijela javnosti”, već joj je i glavni ravnatelj Josip Popovac javno zahvalio na svemu.

Dijana, hvala na svemu i na unišenju

Na tome što je u osramotila javnu televiziju i novinarsku profesiju, a zatim je iskoristila za svoje privatne interese i poslovne dealove.

Tako su svojedobno zahvaljivali i Hloverki Novak Srzić kad je odlazila s mjesta urednice Informativnog programa, nakon što ga je brutalno uništila i osramotila. Sada je zaslužila i predizbornu političku emisiju. Valjda dok i ona ne dođe na red nakon Čuljak.

Dijana Čuljak u svojih dvadeset godina izrasla je u mračni simbol ove javne televizije, baš kao i Hloverka Novak Srzić, ali treba ipak biti pošten i reći da nisu svi grijesi s njom počinjali, kao što njezinim odlaskom neće u potpunosti nestati.

Ona je postigla što je htjela i radila što joj se prohtjelo prvenstveno zato što joj je to netko omogućio. Ne radi se ovdje samo o jednoj, nego o više vladajućih garnitura. O desetak glavnih ravnatelja, otprilike toliko urednika, deset puta više članova programskog vijeća koji su prodefilirali kroz Prisavlje.

Hvala politici

Ovdje se radi i o politici koja je diktirala pravila na javnoj televiziji, kao i institucijama koje su – poput Bajića – skrivali materijal koji je ozbiljno kompromitirao utjecajno lice s ekrana.

I zato je Čuljak mogla dva desetljeća drmati Hrvatskom televizijom. I zato joj je sada omogućen dostojanstven odlazak – kakav nisu dobili mnogo vrijedniji i pošteniji profesionalci – iako odlazi upravo u trenutku kad se kreće u raščišćavanje prljavštine koju je ostavila.

Rano je za likovanje

Dijana Čuljak odlazi, ali rano je za likovanje. I Hloverka je već jednom otišla, pa se vratila još jača, još utjecajnija i još zaštićenija. I nju čekamo da svakoga časa ona napiše jedno srcedrapateljno oproštajno pismo.

Ali u tome leži glavni problem: s HRT-a negativci odlaze tek kad policija bane na vrata. Sve do tada nesmetano se mogu kršiti sva profesionalna pravila, etički kodeksi, pa čak i zakoni.

Odlaskom Čuljak ništa od toga neće samo tako nestati. S punih dvadeset godina zakašnjenja ona javnosti poručuje da ne želi biti “kamen oko vrata” zato što se odjednom boji da ne završi s “kuglom oko noge”. Ali HRT, ovakav kakav je, ostaje.

Nastavljaju gdje je Čuljak stala

Ostaju oni koji sa zahvalnošću ispraćaju Dijanu Čuljak i daju predizbornu emisiju Hloverki Novak Srzić. Ostaju oni koji ukidaju emisije koje govore o korupciji, koji toleriraju antisemitske ispade, nepodobne novinare guraju u neatraktivne termine. Oni koji ruše gledanost i srozavaju ugled javne televizije.

Dakle, oni koji uredno nastavljaju tamo gdje je Dijana Čuljak stala.

Nije stoga nikakvo čudo što su joj mahali na odlasku. Sretni su što još nije došao red na njih.

Index.hr