SDP – „u ništa“…

Igor Serdar
Autor 13.9.2016. u 16:32

Izdvajamo

  • Danas s ovim i ovakvim predsjednikom HDZ-a prividno je i privremeno uklonjena ona zastrašujuća dimenzija HDZ-a predvođena Brkićem, Karamarkom, Hasanbegovićem i ostalim trabantima autokracije, partitokracije, neoustaštva i ostalih nazadnjačkih snaga koji svoje vizije budućnosti pronalaze u prošlosti. Privremeno i prividno. Čupanje tek sad počinje u HDZ-u. HDZ je isti samo ima drugog manekena koji nema šansi promijeniti „novu paradigmu“. Mljeti će ga kao brašno u vodenom mlinu i želim Andreju da izađe kao pobjednik, držim mu „štangu“, ali šanse su mu sićušne…

Povezani članci

SDP – „u ništa“…

Foto: Flickr 

Po mojem dubokom uvjerenju izbore su popušili još 2015. I tad je vođa pogriješio. Sto posto kriv on. Išli su dva puta s istim konjima. Njegova je to odluka bila. Popustio je stranačkim (sna)lažljivcima. Tad je bio fakat kriv Zoran Milanović. Tad im nije smetala njegova aura predsjednika stranke.

Konj se zove SDP.  Jaši alkar Milanović. Prognoza?

  • hladnokrvne glave, mirne ruke,  jaše stilski  uvježbano, najbolji na treningu, ima jasan cilj, zna što hoće, i, najvažnije – konkurencija mu je uzdrmana nedavnim požarom u konjušnici…..————————————————————————————————————————-
  • „ali možda je trebao uzeti drugog konja (sumnjičavo sugerira „šaptač konjima“) s ovim je jednom pobijedio, ali prošlo je skoro 5 godina i taj je konj prebolio nekoliko teških i ozbiljnih boleština“….
  • Alkar Milanović donio je odluku: ide s istim konjem, ne želi promjenu, ima povjerenja u svoga konja iako je operiran zbog povrede u pokušaju zaštite okoliša, poljoprivredno je bio totalno neuredan, pravosuđe mu je pokušalo  osporiti  vlasništvo nad tim konjem, a i imao je incident s njim jer je nediplomatski  šutnuo jednu važnu političarku godine u svijetu, a naposljetku se utvrdilo da konj ima pretke koje je prešutjela cijela konjušnica – kao i mnoge druge nedostatke unatrag prethodnih četiri godine……

Takva je situacija bila neposredno uoči izvanredne utrke konja na hrvatskom  prvenstvu u jahanju  u trku i gađanju kopljem malenog kruga obješenog na konopcu glavne ulice u državi hrvatskoj.

Ta je ulica dugačka cijele četiri godine, neasfaltirana i prašnjava, i kad nema utrke tamo ima svakakvog svijeta koji radi svakakve stvari, ali na dan utrke nakićena je nacionalnim zastavama i pravi je hrvatski sajam taština, vrlina, mana, bogatstva, zadovoljstva, sjaja, ali i bijede naroda našeg…

Na drvenim tribinama u svečanome ruhu slikaju se svi predvodnici važnih skupina hrvatskog društva, ali najviše je ljudi iz hrvatskog društva političara – političara s poslušnicima i najbližom rodbinom. Tako je to unatrag svih ovih godina samostalnosti i suverenosti. Čak se u svečanoj loži može pronaći i pokoji lik koji ne pripada toj interesnoj skupini. Utrka je završila i Zoran Milanović nije pobijedio. Zoran Milanović zato kaže odlazim. SDP je još i dobar, ali Zoran Milanović mu je uteg oko vrata. To su nakon izbornih rezultata pisali svi, govorili iz svih TV studija, svi analitičari, komentatori svi, svi, svi su zaključili istu stvar – kao da su dobili lovu za taj zaključak. Ali ja bih to malo drugačije…

SDP je izgubio izbore zbog totalno nerealnog prikazivanja rezultata Vlade Zorana Milanovića. Točka.

Milanović je esencijalno pogriješio kad iz svoje vlade nije smaknuo ljude koji su stvarali nered. 2012.

Možda su to bili „strašno važni ljudi za stranku“, ali kakve to ima veze s izvršnom vlašću?

Imam i ja prijatelje i istomišljenike s kojima se družim, ali s njima ne radim. To smo riješili na početku.

Ostaviti ministrima ljude koji ne mogu napraviti reda niti u vlastitoj kuhinji, ljude koji nikada nisu radili nigdje, ljude koji su propali u privatnom poslu, ljude koji nemaju niti jedan dan radnog staža, ljude koji su sebi uštimavali tajnice za putovanja i zapošljavali susjede i poslovne prijatelje?

Sve navedeno Milanović Zoran nerealno je opravdavao pred javnošću. Kao gromobran. Glupo.

„Branio je neobranjivo i zato je na kraju on pao“ – časno je pao s pitanjem:  zašto sam pao?

Nije odvojio „stranački svijet“ od „upravljačkog svijeta“ nego je emotivno „pomiješao lončiće“.

—————————————————————————————————————————–

„- idu tri glumca i dva tehničara na turneju po Australiji. Glumci nose svoje kostime i rekvizite, tehničari nose tehniku: jedan nosi ton, drugi nosi svjetlo. I glumcima i tehničarima obje ruke natekle od nošenja tih silnih stvari po aerodromima. Čekamo automobil našeg konzulata u Sidneyu, a moj tehničar na aerodromu kupi za tek rođenog sina plišanog klokana većeg od mene i nema tko nositi ton. Imamo još deset predstava u deset  gradova, deset aerodroma, deset nošenja i teglenja svih tih silnih stvari i ja (glupan) nosim i njegov ton od dvadeset kila i svoj kostim i rekvizitu, a moj tehničar nosi plišanog klokana od dva metra na zadovoljstvo mnoštva putnika. Svaki puta imamo problem kod ulaska u avion. Deset puta se razgovaram s osobljem Quantasa da nas puste u avion jer lažem i muljam da „klokan igra u predstavi kao simbol Australije“ pa nas nekako – na tu sentiš spiku –  puste u avion, a klokan sjedi na pomoćnom sjedalu.  Jednom mu je duhovita i zgodna stjuardesa donijela i hranu i piće na tacni – na opći smijeh putnika …, a jednom su me neki blagoglagoljivi putnici  pitali hoćemo li sljedeći puta „nekako ugurati i koalu u predstavu – jer je i koala simbol Australije“? Zašto pitaju mene, a ne mog tehničara koji s osmijehom od uha do uha paradira s klokanom po avionima i aerodromima Australije? Zato jer ja znam engleski, a moj tehničar i moje kolege ne znaju. (Kolega govori ruski, kolegica talijanski). Drag mi je bio taj tehničar, odlično vodi predstavu, nikad ne griješi, ali na sljedeću turneju nije išao. Čak me pitao „zašto ne može ići opet u Australiju…, da bi baš volio da ide“….ja sam odlučio da mi ovaj puta ne treba još i predstava s klokanom na aerodromu…..

Eto, potentni bivši Premijeru odgovora na rečenicu da se nalazimo u čudnom i nepredvidivom vremenu i da su birači ljevice nježne dušice, da njima odlazak na izbore i puno toga ovisi o lijepom vremenu i sličnim faktorima koji su različiti od suparničke strane. To naprosto nije dostojan odgovor.

U prosincu 2012. napisao sam tekst „Budnica za hrvatsku vladu“, u  svibnju 2014. „Svršetak bajke o Vladi“ i sljedeći tekst  „Premijer u poplavi besvijesti“… Bivši Premijeru možete ih pronaći jednostavno.

Svaki čovjek može si priuštiti konstataciju o „čudnom i nepredvidivom vremenu“ –  bivši Premijer ne.

Vas su „pokopale“ koale i klokani. To je poražavajuće.  Mirujte sljedećih deset dana.

Dajte si iščašite zglob ako treba, ali i mirujte sljedećih deset dana. Ili idite planinariti tamo gdje nema signala. Veslajte sami po noći. Bilo što činite samo se zbrinite nasamo. S obitelji. Prijateljima. Deset dana….

Zar mislite da je samo  52%  izlaska građana na biralište plod vaših istupanja i stavova? Od kog ste to kupili? Pao vam je imunitet? Imate lagani potres mozga jer ste udarili glavom u lavabo dok ste popravljali puknutu cijev u kupaoni? Dva i pol muškarca: why you dont call the guy?

Ne. To je plod vaše neosjetljivosti i  ignorancije pozitivne javnosti od 2012.

Niste osjetili budnicu za vašu prepotentnu hrvatsku vladu, a niste bili svjesni niti svršetka bajke 2014. jer ste upali u poplavu besvijesti. Niste se naučili slušati što vam narod potiho, na „uvce„ govori.  Sad čujete, ali vam je „pun kufer“. U prkos činjenicama kad ste i zbog čega izgubili kredibilitet o kojima pišem  – vi ste mišljenja da ste izgubili izbore zbog vaše retorike, zbog  karaktera, dugog jezika, nepromišljenih izjava i sličnih precizno plasiranih medijskih pizdarija.

Ne. To mogu popušiti samo filozofi  koji se amaterski bave i politikom za pinkicu i  koji akademski  razglabaju o „ljevici, desnici, hrvatstvu, ustaštvu, partizaniji“….,  i ostalim potpuno nevažnim temama na kojima se izbori niti gube niti dobivaju u mirnodopskim vremenima kad nije u igri strah ljudi. Plaćeni su po količini riječi jer su dubinu misli na lakim povijesnim temama položili s odličnim….

Danas s ovim i ovakvim predsjednikom HDZ-a  prividno je i privremeno  uklonjena  ona zastrašujuća dimenzija HDZ-a predvođena Brkićem, Karamarkom, Hasanbegovićem  i ostalim trabantima autokracije,  partitokracije,  neoustaštva i ostalih nazadnjačkih snaga koji svoje vizije budućnosti pronalaze u prošlosti. Privremeno i prividno. Čupanje tek sad počinje u HDZ-u. HDZ je isti samo ima drugog manekena koji nema šansi promijeniti „novu paradigmu“. Mljeti će ga kao brašno u vodenom mlinu i želim Andreju da izađe kao pobjednik, držim mu „štangu“, ali šanse su mu sićušne…

Dakle, opet su otete naslovnice s tekstom „Odlazim“  i ujutro i uvečer novinama, plaćeni analitičari „ko jedan“ pišu tekstove „o čovjeku koji je svemu kriv“ – dakle nije SDP izgubio izbore nego Milanović Zoran…, trube svi u istu trubu o odlasku čovjeka koji je dobio najviše glasova, kojeg se najviše boje protivnici, koji najjače udara na precizna mjesta…., svima je u interesu da tog „nemogućeg lika“ više ne bude na sceni…., e pa kad tako talambasaju po istoj žici meni to bude odmah sumnjivo….

Bilo bi iznenađenje da taj tip fakat nekud ode. Znam da može otići kud hoće jer znanja ima, ali nije to baš izvjesno iz nekog intuitivno mojeg  kuta. Kao što nije izvjesno da Andrej postane idol HDZ-a.

Napisao je jedan dobro plaćeni komentator kojeg poštujem jer zna znanje da „sad…,  odlaskom Zorana Milanovića ljevica neće doći deset godina na vlast“ – i ja se s njim slažem u tom mišljenju.

Upravo zato ne mogu razumjeti kako bi, recimo,  jedan tip koji traži taksistu da mu nosi koferčić od 5 kila do taksija – dakle jedan tašti šminker – kako bi se jedan takav tip suprotstavio HDZ-u?

Takav tip bio bi totalno zadovoljan s vječnom oporbenom situacijom…,  jer on je sitan, traži pažnju i povlađivanje sasvim običnih, malih, anonimnih  ljudi. To nije tip za glavnu ulogu. Pre – dobro mu je…

Zato kad se boksač teške kategorije želi maknuti, kao, u  mirovinu, kao povlači se i takve spike…., to nikad nije gotovo. Ako nađe motiv borit će se opet. Uvijek ovisi o boksaču – nikad o nekom drugom. Kad se nešto teško stekne ne gubi se olako.

Zato sam i zaključio SDP- u ništa. Za razliku od ostalih koji plasiraju:

  • Milanović – u ništa, i odmah dodaju: SDP traži novog vođu. Milanović je potrošen. S 50?
  • ne vjerujem u odlazak Zorana Milanovića i dolazak Piciule, Komadine, povratak Rajka i Slavka i slične dude varalice.
  • Neka HDZ s Mostom krene raditi i neka uspiju u svemu što će si međusobno potpisati, ali SDP mora dobro odvagnuti što im je podmetnuto, što im je rješenje, a što su popušili.

Po mojem dubokom uvjerenju izbore su popušili još 2015. I tad je vođa pogriješio. Sto posto kriv on.

Išli su dva puta s istim konjima. Njegova je to odluka bila. Popustio je stranačkim (sna)lažljivcima.

Tad je bio fakat kriv Zoran Milanović. Tad im nije smetala njegova aura predsjednika stranke.

U nedjelju 11. rujna, –  da im nije bilo Zorana Milanovića –  izgubili bi izbore s dvadeset mandata razlike.

Ili, možda mislite narode da bi SDP s Piculom na čelu ili bilo kime možda dobio ove izbore?

Tako naivan biti i politikom se baviti? Na žalost nisam optimist niti sa sudbinom Andreja.

Čujem na radiju da je pristao na sve uvjete Mosta…, i sad kreće rock and roller Andrej….

Blago nama u Hrvatskoj. Pobijedio je HDZ. To je priželjkivala i Srbija i Mađarska i europarlament i Angela i Obama …,

  • jedino je Putin nezadovoljan pa je potjerao jednog našeg diplomata iz Moskve jer mu je naša služba za strane špijune otkrila njegovog navodnog špijuna, Rusa  – koji je u Zagrebu – navodno  „maznuo“  strašno važne dokumente NATO-a…., a odluku o „protjerivanju“ ruskog špijuna iz Zagreba sto posto su uskladili Miro Kovač i K. G.K. –  jer sukladno ustavu Vlada i Predsjednik djeluju usklađeno  – po standardima asocijacija kojih smo članovi – EU, NATO, EU – pučani…., ma, nema tu kod nas da špijunira bilo tko, a kamo li Rus da nam otima NATO dokumente…., uopće što bi važni NATO dokumenti uopće radili i bili u Zagrebu…, nebuloza…

Ne razumijem, osim što smo imali izbore i imamo Predsjednicu – s čime mi to kao država upravljamo?

Izborima upravljaju drugi, strateškim firmama upravljaju drugi, hotelima na moru upravljaju privatni investitori, bankama, kamatnim stopama, fiskalnom i monetarnom politikom isto baš i ne upravljamo…, čini se da upravljamo jedino automobilom – ako uopće još imamo ikakav auto….

Zoran Milanović je previše samouvjeren,  tašt i drzak da bi dao upravljati onime što smatra svojim – bilo kome …, zato nam je potreban takav lik, a takav lik se ne može proizvesti u inkubatoru, na tečaju, dodatnoj izobrazbi ili sličnoj papazjaniji…, bila bi šteta da odluči upravljati samo sa sobom….

Igor Serdar
Autor 13.9.2016. u 16:32