SLATKO PRAZNO

Povezani članci

• Marinko Čulić: Što je nama Obama
• Izborni zakon – u službi kartela!
• Politička korupcija
• Odlazeći
• Top GUM
• Ode Mujo u politiku, neće sport, neće medalje, u politici su danas pare

Ljudski grijeh sve više zanima državu. Nakon alkohola i duhana namjerava sa stuštiti još na hranu od koje se deblja i slatke napitke, koji zadnjih godina u mnogokojem domaćinstu zamjenjuju vodu. Meta nameta je ovaj put smislena, tako kao što su u posljednje vrijeme bila ograničenja pušenja i pijenj. Sigurno će mjere, ako ih vlada bude uspjela sprovesti, i ovaj put izazvati ljutnju.

Mi ljudi smo jako vezani za svoje slabosti. Pušači su antiduhanski (Bučanov) zakon prihvatili kao da se radi o sudnjem danu. Danas se čist zrak u lokalima i na radnim mjestima sam po sebi podrazumijeva. Jednako tako nema nikakve štete što se zbog (Kebrovog) zakona nakon devet uveče više ne može kupiti boca vina. Kad se o njemu još raspravljalo naslušali smo se zabavnih gluposti, na prijmjer, da će neki sugrađani zbog njega ići gladni na spavanje. Danas imaju još veći problem s tim dućani, kad se minut nakon devet sati pubertetlije prepiru ima li još dovoljno vremena da donesu alkohol do blagajne.

Kod nameta na nezdravu hranu bojazan da će neko biti prikraćen je još opravdanija. Prazne kalorije su bitno jeftinije od voća i povrća. Siromašniji se zato u prosjeku hrane manje zdravo i imaju više problema sa težinom. 2007. godine je prekomjernu težinu imalo 40 % odraslih državljana, a debelih je bilo 17%. Taj udio se u odnosu na izvještaj ‘Nejednakosti u zdravlju’ u Sloveniji inače povećao u svim socijalno-ekonomskim skupinama, a najmanje u skupini sa najvišim socijalno-ekonomskim položajem. 2007. godine je bilo prekomjerno hranjenih i debelih 38% ljudi sa niskim socijalno-ekonomskim položajem, a kod ljudi sa visokim socijalno-ekonomskim položajem 26%. Dio debelih je istovremeno veći kod ljudi sa nižim stupnjem obrazovanja i među nezaposlenim. U stara vremena je pomanjkanje značilo glad, danas znači izobilje neprimjerenih a jeftinih prehrambenih proizvoda. Kad su u SAD raspravljali o poskupljenju brze i prazne hrane kao mjeri za zaustavljanje epidemije gojaznosti, protivnici su upozoravali da će time siromašnima oduzeti skoro jedinu radost u životu. U pozadini dušebrižništva te vrste je bila industrija nezdrave hrane, koja zbog naše želje za slatkarijama, slanim i masnim – dobro zarađuje. Kako je jak njen utjecaj pokazuje i niz neuspješnih pokušaja da se u Europi ograniči reklamiranje takvih proizvoda. I u Sloveniji roditeljima stalno iznova lažu da će njihova djeca biti zdrava, jaka i vesela ako budu jela “mliječne” pločice ili kekse koji sadrže 40% šećera.

Iako su jeftini, ti potpuno nepotrebni prehrambeni proizvodi koji su postali dio svakodnevnice, puno koštaju. Dijabetičara je sve više, čak i među djecom. Cijenu na kraju krajeva plaća pojedinac, kad se razboli, a i zdravstvo, jer je liječenje sa debljinom povezanih bolesti izuzetno skupo. Nameti, kojima budu te proizvode poskupili i time makar djelimično smanjili njihovu privlačnost, tako kao i većina javnozdravstvenih mjera, će naravno ispasti  kao još jedno miješanje države u pravo na užitak. Zato će biti nužno da ih usmjere za programe u zdravstvu koji na ovaj ili onaj način smanjuju štetu zbog nezdravog načina života. Mogućnosti je puno, od preventivnih programa za djecu do pomoći dijabetičarima. U vrijeme krize bi bilo potrebno istovremeno se pobrinuti da zdrava prehrana i rekreacija ljudima bude bliža i kroz cijenu. U Ministarstvu finansija navodno neslužbeno imaju priličito nedoumica u vezi sa idejom o novim nametima. Ako se trošarine budu na kraju kompromisno izgubile u državnom proračunu, dobronamjerna upozorenja će biti samo opravdanje za još jedno zatvaranje novčanika – upravo tako praznih, kako su prazni proizvodi koje namjeravaju poskupiti.

Debate.si

Sa slovenačkog prevela Nada Zdravič