Snežana Čongradin: Kad ponovljena istina postane laž

Autor/ica 21.8.2011. u 07:23

Snežana Čongradin: Kad ponovljena istina postane laž

Na pečatu Carine Kosovo nema obeležja državnosti Kosova i na njemu nigde ne piše Republika Kosovo. Međutim, srpski zvaničnici će svojim veštim pregovaračkim potezima, u sledećoj fazi dijaloga sa predstavnicima Evropske unije i kosovskih institucija, uspeti da izdejstvuju da na tom pečatu ne bude obeležja državnosti Kosova, odnosno da nigde ne piše Republika Kosovo. Kako je moguće izbrisati nešto čega nema, odnosno na koji način će sa tog pečata biti uklonjen natpis „Republika Kosovo“, ako to na tom pečatu uopšte ni ne piše.

Na šta računaju državni zvaničnici kada tako brutalno lažu građane? Da ti građani nikada neće saznati za njihovu prevaru, ili da eventualno saznanje neće imati po njih nikakvo negativno dejstvo. Sledstveno tome, postavlja se pitanje na koga računaju predstavnici vlasti u sprovođenju te gromadne prevare. Odgovor je očigledan, kao i sama prevara – na medije, koji bi čin laganja trebalo da prećute, ili da ga čak afrimišu u saučestvovanju.

Zbog čega su mediji spremni da postanu saučesnici u toj ogromnoj laži? Zbog sopstvenih, pojedinačnih interesa, koje će im predstavnici vlasti zauzvrat ostvariti. Koliki je njihov rizik u sprovođenju te prevare, odnosno da li su građani pogodni za nametanje ovako jeftine, potpuno očigledne, materijalno lako dokazive neistine?

 

Muke srbijanske diplomatije: Pečat kosovske Carine

Photo: pescanik.net

Iako se na prvi pogled čini da jesu, ipak je to pitanje bespredmetno. Naime, ako nema medija da posreduju između građana i izvršne vlasti, onda zapravo nema ni građana. Preostaje samo vlast naspram potčinjenih. A kada su okolnosti takve prirode, onda nije ni potrebno lagati. Uvertira za takvo stanje je upravo međufaza kojoj svedočimo – najbezobzirnija laž. Ona ne strepi, ne naginje ka istini nimalo. Ohola je do te mere da ostavlja bez reči, zaprepašćuje. Takva laž vodi ka sumnji da je kao takva moguća, pa se odmah eliminiše iz konteksta neistine i pripisuje posmatraču kao nerazumevanje, nedovoljna obaveštenost. Traži se složeniji pristup u sagledavanju problema na koji se odnosi, jer je laž tolika da deluje kao potpuno nemoguća za iznošenje.

Ta je laž poput kradljivca u velikoj gužvi, koji na jedinog slučajnog svedoka uperuje nožem preteći mu da ne reaguje, dok lopov vadi novčanik iz nečije torbe illi džepa i nestaje u opštem metežu. Na kraju, laži takvog kalibra podrazumevaju ogroman potencijal unošenja zabluda i manipulacija koje, po očiglednosti, nisu tako nametljive, ali čine okosnicu za posmatranje krive slike sveta oko nas.

Tvrdnja o potpunoj kontrolisanosti medija u Srbiji ostavlja građane krajnje ravnodušnim. Toliko puta ponovljena istina, u ovom slučaju, postaje laž. Sve dok se na tržište ne probije medij, koji će se baviti Srbijom i drugim državama bivše Jugoslavije (sličnog govornog područja), ali čiji je centar poslovanja u nekoj drugoj zemlji, građani, u stvari neće ni postojati. Nastaće tek kada budu čuli glasove koji će negirati njihovu celokupnu stvarnost. Biće to jedinstven slučaj buđenja građanske svesti na evropskom tlu, kako i priliči građanima Srbije.

tekst prenosimo sa prijateljskog portala e novine

Tagovi:
Autor/ica 21.8.2011. u 07:23