Spinovanje

Povezani članci

• Zmije, telci i zvižduci
• PROTESNA NOTA INSTITUTA ZA ISTRAŽIVANJE GENOCIDA, KANADA ZBOG SRAMNOG, BEZUSLOVNOG PUŠTANJA OPTUŽENOG RATNOG ZLOČINCA VOJISLAVA ŠEŠELJA
• Dennis Gratz : Zakonom kazniti one koji negiraju ratne zločine
• Mogherini: Sva ljudska bića se rađaju slobodna s jednakim dostojanstvom i pravima, bez obzira na porijeklo, etničku pripadnost ili vjeroispovijest
• Kurspahić: Pred “otvorenim vratima”
• GS: Potpuni krah izdajničke politike Denisa Zvizdića

Spinovanje u doslovnom značenju znači „zavrteti” priču ili informaciju koja će javnost okrenuti na onu stranu koja odgovara interesima onih u čijem se interesu plasiraju informacije.

Piše: Radomir  Lazić

Ljude koji se bave ovim poslom nazivaju spin doktorima.  Naime, spin doktori su proizvod „demokratskog“ društva, čiji je posao da preko medija lansiraju određene teme u javnost u pogodnom trenutku.  Uglavnom su to teme koje u datom trenutku odvraćaju pažnju javnosti sa nekih “vrućih tema”, npr. afera, na neke druge stvari koje će privući pažnju velikog broja građana i na taj način sprečiti bilo kakvu iole ozbiljniju “pobunu”.  Spinovanje je, dakle, medijska manipulacija, instrument u rukama vlasti koji joj pomaže da održava mir u državi onda kada je to plasiranjem činjenica jednostavno neizvodljivo jer su iste veoma sumnjive.

Tek objavljeni spisak najvećih dužnika PDV-a izaziva bezbroj pitanja na koje vjerovatno nikada niko neće dati odgovore jer nejasna je i sama namjera onih koji su ga objavili. Ne očekujući  valjda da će dužnici, spašavajući čast i obraz, izvršiti kolektivno samoubistvo a kamoli platiti dug, krenuli su u avanturu koja u krajnjem slučaju dovodi  do pitanja:  Šta se do sada radilo.

 Letimičnim pogledom,  ipak,  lako se može ustanoviti sljedeće:

Najmanje 3 do 4 miliona maraka duga odnosi se na kineske firme kojih je, golim okom vidljivo, u gradu ostalo tek nekoliko. Pitanje se nameće samo po sebi a dužni su odgovoriti upravo oni koji su spisak objavili. Koliko vremena se dug gomilao, šta je učinjeno da se dug naplati i šta je, ako je,  moguće napraviti u vezi naplate od firmi čijih vlasnika i imovine već odavno nema.

Veoma mali broj poreskih dužnika je sa sjedištem u kantonalnim ili entitetskim centrima. Oni registrovani kao dužnici su ili pod zaštitom jačih stranaka ili su u većinskom vlasništvu entiteta ili kantona pa tako ispada da je država/entitet najveći dužnik i da su dužni sami sebi. Znači li to da će dug sami sebi i otpisivati.

Najveća enigma je dug Republičke i Federalnih robnih rezervi. Po logici stvari oni se u većini slučajeva javljaju kao kupci što njihov obračun PDV-a čini uglavnom potražnim u odnosu na Upravu za indirektno oporezivanje. U slučaju kada se javlja potreba za intervencijama iz robnih rezervi tada oni, kao i svaki drugi prodavac, obračunava na robu PDV i smanjuju svoju pretplatu. U idealnom slučaju saldo njihovih obaveza i potraživanja bi  trebao biti nula. Logično je onda pitanje odakle je stvoren dug u iznosu od oko 12 miliona KM. Moguća (matematička) pretpostavka je da je roba iz robnih rezervi prodavana (kome ?) po znatno većim cijenama od nabavnih, što je daleko od svrhe postojanja robnih rezervi. Znači li to da je ostvarena enormna zarada (na iznod duga od 12 miliona KM pretpostavka je da je to oko 80 miliona) i logično pitanje gdje je završio taj novac. Interesantno bi bilo pogledati i inventurne liste ovih ustanova i ustanoviti ima li u njima uopšte robe. Naivno zvuči pitanje kako je moguće da oni čije su ove ustanove ne mogu zahtijevati i narediti da se porez plati. Naivno bi bilo takođe tragati za podacima o onima koji su dužnici za prodatu a nenaplaćenu robu iz robnih rezervi.

Previše je nejasnoća u spisku i blago rečeno apsurda kao npr. da str. Trafika duguje iznos od 160 hiljada KM na ime PDV-a.  Trebalo bi da za godinu dana trafika ostvari promet od milion maraka i ne plati ni marku PDV-a. Obzirom da trafika toliki promet ne napravi ni za deset godina onda na račun ovog duga ima bar deset pitanja. Pod uslovom da trafika zaista prodaje ono što joj naziv označava.

Spisak dužnika sa manjim iznosima a koji će vjerovatno i jedini platiti svoja dugovanja, u većini slučajeva govori o  sljedećem: Biti u poslovnom odnosu kao npr. dobavljač, izvođač ili podizvođač onima koji duguju  iznose  od 100-500 i više hiljada KM znači pristati na rok plaćanja od najmanje 180 dana, ponekad i dvije godine, pristati na kompenzaciju umjesto plaćanja ili tužiti dužnika i čekati bar dvije, tri godine na rješenje spora, što ne znači i naplatu. I pri tome platiti PDV, sve doprinose, plate i eventualno dobavljače. Nemoguća misija.

Međutim, postoji još jedna kategorija onih koji su bili dužni platiti PDV a nisu to uradili i teško je povjerovati da će taj spisak ikad ugledati svjetlo dana. Prozivke za objavljivanjem imovine od strane nekih ambicioznih političara, a nešto ne vidjesmo puno entuzijazma da to prozvani  i urade, rezultirao bi spiskom dužnika koji, osim direktnih poreza koje nisu platili na silna primanja kojima se još uvijek i ne pokušava ući u trag, nisu platili ni indirektne poreze na recimo građevinski materijal ili usluge zidanja stambenih objekata čija se vrijednost procjenjuje na nekoliko miliona KM. Ta plaćanja su vršena uglavnom gotovinski i naravno bez obračunatog PDV-a.

Ako nekom nije još uvijek jasno šta je spinovanje, narodnim jezikom rečeno to znači:  koji, daleko veći lopovluk se pokriva ovim spiskom kad je jasno ko bijeli dan da najveći dio ovog duga neće biti nikad naplaćen.