Sramovi

Povezani članci

• Ljubo R. Weiss: Povodom presuda u Haagu: Mostar, Stari most – Bogdan Bogdanović i Vladimir Kreća
• Na prijevremenim lokalnim izborima u Splitu HDZ poražen, a SDP potučen do nogu
• BARIJERA MALOGA SEBE
• Trebinjac umro nakon nesuglasica sa popisivačem
• KNIN SE KNINOM IZBIJA
• Prva procjena štete od požara u Hrvatskoj

Foto: Juraj Filipović

Zbilja uvažena robo, drugačije vas ne mogu nazvati, jer u ljude svakako ne spadate, imate li vi, bahata, samozadovoljna, gadljiva „robo“ uopće osjećaj za riječ, običnu riječ i njeno suptilno značenje?

Već nekoliko dugih, iscrpljujućih dana pratim, kao uostalom i čitava Hrvatska, farsu i cirkus koji su nam priredili naši uvaženi, bahati i samozadovoljni saborski zastupnici. Nekoliko riječi dominira dugotrajnim i isrpljujućim sjednicama, jedna od njih je svakako riječ „većina“ i ne mogu se oteti dojmu, ma koliko je vani lijep dan, da se ta riječ odnosi upravo na hrvatske građane koji prate sav taj jad, bijedu i blamažu ljudi koji sebe još valjda samo u svojim familijama nazivaju ljudima.

Većina je riječ koja se etiketira danas, kako zastupniku Jandrokoviću, kojeg silno žele na mjestu predsjednika sabora, većina je riječ koju izgovaraju kako klubovi zastupnika SDP-a, tako i oni klubovi zastupnika manjina, HNS-a (imaju li oni uopće klub?), no „većina“ je riječ koju nitko od njih nije kao poveznicu, fusnotu, paragraf, stavio uz hrvatski narod, koji je jedina istinska većina koja sve to gleda, prati i konzumira, a da toga izgleda ti ljudi – nisu svjesni.

Još jedna riječ sijevnula je danas, nakon mučnih, dugotrajnih pregovora, dogovora, trženja i tezgarenja, kupovanja, robne razmjene, mijenjanja sličica nogometaša, a ona se stidljivo pojavila, tiho izrekla, gotovo neprimjetno prošla. Riječ „sram“, koju je izgovorio bojažljivi zastupnik Živog Zida, a koja je, očekivano ostala da lebdi u zraku, neprepoznata, odbačena i potpuno i nepovratno ignorirana. Sijevnula je nakon toliko dana jada, mizerije, ljudske bijede, gubljenja samopoštovanja, kukavičluka, sa javne saborske govornice upravo maločas, ničim izazvana.

Riječ „sram!“

Zbilja uvažena robo, drugačije vas ne mogu nazvati, jer u ljude svakako ne spadate, imate li vi, bahata, samozadovoljna, gadljiva „robo“ uopće osjećaj za riječ, običnu riječ i njeno suptilno značenje?

Jednu riječ od obična četiri slova, riječ potpuno zatrtu u vašoj branši, svijesti pa i savjesti. Imate li riječ „sram“ u vašem vokabularu, ima li ona za vas kakvu težinu?

U nominativu, da vas podučim, iako ćete me pitati čemu, sram je u množini „sramovi“, u genitivu, a vi ćete me upitno pogledati, sram ima množinu „sramova“, dativ je rezolutan, on sram karakterizira kao množinu sa „sramovima“, a akuzativ, (gledate me blijedo), sram vas sve krsti kao „sramove!“ Lokativ, uvaženi sramovi, sve će vas okarakterizirati „sramovima“, a instrumental (nije muzička pogloga Miljacka i slično), vaši sramom će se zvučno nasladiti krstivši vas sve „sramovima.“

Sram u akuzativu ima dinamičan odnos, vaš sram je među, nad, pod i pred vama, a ako ga dijelimo s instrumentalom (nije Thompson uvaženi sramovi, ponavljam), i on u akuzativu označava gdje radnja završava, dok sramne prijedloge, u;o; i po dijeli s lokativom (ne, uvaženi srame, nije s Šeksom), u akuzativu koji je uvijek vezan uz sramni glagol kretanja. Meni osobno najdraži je sram u upotrebi dativa, dativ (taj vas najbolje opisuje), kao neizravni objekt ili onaj koji prima neku radnju (pare, beneficije, oslobođenje od kriminalnog djela, zapošljavanje uže rodbine i sl.), najčešće se upotrebljava u hrvatskom jeziku.

Navest ću primjer:
Dao sam ti pare.
Učini mi uslugu.

No dativ srama je zbilja krasan. On se kao padež koristi i u nekim priložnim konstrukcijama kao:
Drago mi Vas je upoznati srame.

Teško joj priznati sramotu. (ne, ne mislim na Brunu Esih)

Gotovo svaki posvojni pridjev ili zamjenica (atribut) mogu se zamijeniti dativom, on vas zbilja najsjajnije opisuje kod riječi sram, i to navet ću primjer – Sram mu je na putu, Sram mi vas je upoznati.

Dativ se, dakle, upotrebljava prije određenih prijedloga (zakona, glasovanja i sl.), usprskos, unatoč, prema, nasuprot sramu, a kod dodavanja dativu osobnih zamjenica (mi, ti, nam, vam krademo), dobijemo i formalni objekt, a prava mu je svrha isticanje bliskosti s onim kome se govori. (Todoriću, Agrokoru). U tom slučaju dativ se zove – etički dativ.

Glagoli koji čine dativ, (ne kolutajte očima uvaženi sramovi, trebali ste to učiti u školi), su činiti se/ učiniti se sramom, gaditi se/ zgaditi se ili smučiti se i tim glagolima ja bih završio ovu malu lekciju iz hrvatskih riječi vama, uvaženi sramovi, nadodajući onu koju ste najčešće upotrebljavali ovih dana, a ona je – većina.

Dakle. Sumirajmo.

Uvaženi sramovi, većina koja vas prati i gleda, nije ona u vašem okruženju, već je ona zgranuta, osupnuta, šokirana, za malim ekranima, a ona je, u glagolu srama koji zahtjeva dativ – gaditi se sramovi/zgaditi se sramovi ili smučiti se sramovi vašim mučnim, neljudskim trgovinama ljudima!

Kome? Čemu?

E jebiga, sad smo ušli u genitiv.

Hrvatski narod srami se, jer vi to niste u stanju, podrijetla, pripadnosti, uzročnika radnje, (od) koga? (od) čega? Od vas naravno i jebe mater u dativu, (Kome?, Čemu? Upitat ćete me poštovani sramovi, tezgari, jadnici i beskičmenjaci preplašeno?)

Samog sebe što to gleda.

Koji je to glagol sada, upitat ćete me sramovi?
Prijelazni. Iz jedne fotelje srama, u drugu.
Iz čovjeka – u pizdu!