Srce političara

Povezani članci

• Prosvjed protiv Zakona o radu na Markovom trgu
• Zločin i kazna: MILOŠEVIĆ PONOVO MEĐU SRBIMA
• Lucić: Dodik pjeva Slobodnoj Evropi
• Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom
• 168 GODINA ZATVORA, BEZ IJEDNOG DOKAZA
• Zloguki porok

Zaključno rečeno srcem smo obranili domovinu, a sad moramo gledati kako bez srca vladaju nama.

Piše: Igor Serdar

Složno, jedinstveno, hrabro, promišljeno i pametno reagirala je hrvatska politika – tako piše u svim novinama –  na očiti pokušaj slovenske akcije oko Piranskog zaljeva. „Savudrijska vala ujedinila je hrvatsko političko srce. Hrvatska konačno složna. Hrvati jedinstveni u nepokolebljivom stavu“.

Očiti napad na hrvatske državne interese i hrvatski teritorij –  jedini je način postizanja suglasja.

Srce političara u Hrvata kuca „kao jedno“ –  jedino ako doživi napad izvana. To je zaključak.

 Inače ne.

Tako malena zemlja Hrvatska, toliko još manja zemlja Slovenija, tako povezani ljudi….

 Zapravo svi Slovenci idu na more kod nas i svi Hrvati ih smatraju „domaćima“.

Ali,   političko srce Hrvata i Slovenaca želi „dokazati da brane interese svoje nacije“. Političari.

I što sad da rade obični Slovenci i obični Hrvati? Mislim, svi koji nisu članovi neke  stranke.

Sad bi se trebali i ovi obični ne – članovi  početi svađati i dokazivati da su lojalni svojoj domovini.

I tako nastaje najprije sumnja pa zatim nelagoda, a iz toga nastane nepovjerenje iz kojeg izrastaju sve teži i teži odnosi,  i,  ode dobra volja, izgubi se veselje i radost življenja…, jebeš more, planine, dobru volju, zajebanciju…., uglavnom – nastane apatija, bezvoljnost, izgubi se sve dobro što je bilo.

Istu terminologiju, koreografiju, scenografiju i sličan sadržaj prakticiramo sa svim susjednim državama. S Bosnom, Srbijom, Mađarskom i Slovenijom.

S  Italijom i Austrijom – ali i svim ostalim EU državama i ostalim „moćnicima“ – prakticiramo glumatanje“ korektnosti, uvažavanja, poštovanja jednakosti i sličnih političarskih floskula i običnih sranjiranja kojima prikrivamo vlastitu beznačajnost i malešnost naših naroda“.

Tako kucaju srca svih  političara u Hrvata. Tako kucaju i srca političkih Slovenaca, Srba, Bosanaca i svih koji „politički“ djeluju kroz svoje stranke na ovim prostorima. Nema neke značajne razlike. Nikakve.

 Tko politički „misli“ – taj ne može imati slobodan stav – mora imati „srce političara“. Poslušnik biti.

Osobno, privatno, lično – da istu stvar namjerno napišem politički korektnim jezikom za sve  – svi mi imamo normalno srce, ali političko srce mora biti drugačije.

Tu je problem političke svijesti stranačkih sljedbenika i normalne životne besvjesti stranačkih ignoranata. To su ljudi koji prate politiku, ali im se gadi biti dio tog smiješnog fejk igrokaza.

Što se događa kad nema političke agresije? Kad političari žele pokazati razumijevanje?

Onda se ljube pred kamerama.

Ljube se dva puta, tri puta, ljube se –ko na filmu – za ovu televiziju, za onu drugu televiziju, onda se grle u eksterijeru, interijeru, na jezeru u čamcu, na stepenicama….

To je tako kazališno – pozorišno – teatralno i tako amaterski odigrano i primitivno režirano da se to uopće ne može gledati.

Inače – to rade redatelji – ljudi koji znaju zanat. Danas to rade tzv. PR – stručnjaci. Tečaj maheri. Sapunice najjeftinijih strasti, najglupljih likova i nejbezveznijih priča – za takve su političke igrokaze – režirane od PR prdonja –  poput Shakespearea, Moliera, poput Čehova u najboljoj verziji.

I sada iz dana u dan gledamo različite TV -dnevnike željni nekih dobrih vijesti, pozitivnih pomaka, poštenih primjera i dobrih prognoza, ali nije to današnji svakodnevni urednički zadatak. Upravo obratno.

Današnji  je normalni i poželjni  razvoj događaja kontinuirana proizvodnja loših vibracija s naglaskom da „kod nas još uvijek nije tako loše“ – „znate, onima tamo je još gore i ovo što mi ovdje imamo – to je super“. Takav „veltanšaung“ su nam smislili ovi genijalni PR prdonje koje političari puše u velikoj cigari za velike pare.

I Slovence i Hrvate i Srbe i Bosance i sve ostale na ovom prostoru smara se i muči po istom principu.

Da političari imaju srce normalnog čovjeka – primijetili bi da nas se tlači po istom predlošku.

Da se pojavi političar koji bi razmišljao uključivši i srce uz potreban razum – bio bi „zvijezda“.

Kao dokaz da je tomu tako pogledajmo što se događa kad nas ne napadaju „zločesti“ Slovenci:

Recimo, na primjer,  „hadezeovka u Briselu“ – Maletić „štektača od koje i majka popizdi“ :

Njezino srce kuca samo zato da ocrnjuje poteze vlasti u Zagrebu – zato jer je član HDZ- a, a SDP je na vlasti. Vidjet ćemo kako će „mlatiti“ ako HDZ dobije izbore.

 To radi s poligona „europarlamentarke“ – da vidi EU kako smo mali i jadni i jalni – ma što to značilo.

 Inače, to ne znači ništa jer je Hrvatska po svemu unutar EU vidljiva u promilima. Slovenija još manje.

Što rade , recimo političari u Istri? Trguju svojim političkim srcem. Kontaminiraju – popularno rečeno.

Što rade političari grada Zagreba? Trguju svojim političkim srcem. Tu je pak svi protiv svih + Bandić.

Što rade političari HDZ- a? Isto to. Političari SDP-a? ORAH-a? HNS-a? Svi trguju i nude svoje glasove – ako se ispuni neki njihov zahtjev? Dakle, rade bez srca s trgovačkim namjerama na radost svojih.

Ljudi koji nisu političari, ljudi koji realno žive ne mogu da ne slušaju što im srce govori.

Njima je srce važno jednako kao i pamet.

Ljudima koji su daleko srce pati.  Ljudima koji pate srce je slomljeno. Općenito srce je ljudima skoro na prvom mjestu.

Ljudima koji su sretni srce je puno. Boli ih briga za politiku. Zato su političari svi redom nesretnici.

A gdje je srce političarima? Gdje je srce članovima stranaka? Gdje je nestalo srce šefovima i najmanjih društvenih organizacija? Članovima raznih političkih odbora i uprava?

Čovjek ima dušu, ima pamet, inteligenciju, ima moralnu vertikalu – o tome neću ni riječi, ali gdje je nestalo srce? Središte tijela i duše. I nema veze s religijama. A svi su nekakvi sljedbenici vjera.

Onog trenutka kad dolaze izbori politika želi „pokazati“. Mi živimo u „pokaznoj vježbi“ nekakvih „lidera“ koji nam povremeno „pokazuju“, a mi ih gledamo i odlučujemo hoćemo li izabrati ove ili one.

Ne pitamo se niti za dušu, niti za tijelo, niti za srce – pitaju nas samo za koga glasamo. Za nas ili protiv?

Po mogućnosti bilo bi dobro da glasamo srcem, za naše , naravno, a oni će nas braniti „svim srcem“.

Zaključno rečeno srcem smo obranili domovinu, a sad moramo gledati kako bez srca vladaju nama.