Srebrenički brojevi

Autor/ica 10.7.2012. u 14:25

Srebrenički brojevi

Novih 520 identifikovanih žrtava srebreničkog genocida biće pokopano u sredu, 11. jula 2012. Među njima je i šest osoba koje su u trenutku egzekucije imale manje od 15 godina, te tri žene od kojih je najstarija imala 94. Na mezarju u Srebrenici dosad je sahranjeno 5.137 žrtava. Njihovi posmrtni ostaci prikupljeni su iz primarnih i sekundarnih masovnih grobnica u široj okolini Potočara, sedišta holandske baze u kojoj su proterani Bošnjaci jula 1995. potražili sklonište od srpskih snaga. Prema ažuriranim podacima Međunarodne komisije za nestala lica, rečeno je nedavno na suđenju Radovanu Karadžiću, do sada je na osnovu DNK analize posmrtnih ostataka identifikovano 6.606 osoba iz srebreničkih masovnih grobnica. Prema dokumentima na koje se oslanja Tribunal u Hagu, nedostaje još oko 1500 osoba koje su se tog dana zatekle u Potočarima ili u ”zoni zločina”.

Srebrenica je pala u ruke Mladićevih snaga 11. jula da bi uskoro – pod okolnostima koje je 2002, posle šest godina istrage, pokušala da objasni specijalna komisija holandske vlade – pala i UN baza u Potočarima sa oko 25.000 izbeglica. Žene i deca potrpani su u autobuse javnih preduzeća iz Srbije i prebačeni do baze UN kod Tuzle – izvan teritorije buduće Republike Srpske. Pripadnici Ujedinjenih nacija su zabeležili da 14. jula u Potočarima više nije bilo Bošnjaka. Muškarci su sistematski streljani danima. Područje koje obuhvata naselja Pilice, Kozluk, Petkovci, Orahovac, Zvornik i Bratunac istražitelji su nazvali ”zonom zločina” – to je prostor na kome je otkriveno na desetine masovnih grobnica, od čega tridesetak sekundarnih.

Ljudi koji danas svedoče na suđenjima u Hagu i pred bosanskim sudovima najčešće su se izvlačili ispod brda leševa u primarnim masovnim grobnicama. Sekundarne su pravljene uoči Dejtonskog sporazuma, u organizovanoj akciji prikrivanja zločina.

Takozvanu enklavu Srebrenica i Žepa – smeštenu u kotlini, prirodnom ”sabirnom centru” izloženog nišanima sa okolnih brda – činilo je, pored meštana i ”plavih šlemova”, na hiljade bošnjačkih porodica koje su tu našle pribežište od sistematskog progona iz naselja u severoistočnom delu regiona koji će kasnije postati autonoman entitet. Ovaj progon vršen je od 1992. godine, svedoče preživeli, dok ga sudski istražitelji nazivaju etničkim čišćenjem. Masakr počinjen u nekoliko dana jula 1995. godine – zbog čega je Draženu Erdemoviću, prvom optuženom pred Tribunalom koji je priznao učešće u pokolju, iskočio plik na prstu kojim je povlačio obarač – bio je tek finale velikog projekta, danas poznatog pod nazivom Republika Srpska.

Prema podacima Balkanske istraživačke mreže, za zločine i genocid počinjen u julu 1995. godine u Srebrenici, ukupno su dosuđene 733 godine zatvora i dve doživotne kazne. U Haškom tribunalu i Sudu BiH krivim je proglašeno 38 bivših pripadnika vojske i policije Republike Srpske. U proteklih 17 godina, pravosnažno je osuđena 21 osoba, na ukupno 406 godina zatvora, od kojih je samo jedna proglašena krivom za genocid. Ostalih 15 bivših pripadnika vojske i policije čeka konačnu presudu u Haškom tribunalu ili Sudu BiH. Dvojica od tih nepravosnažno osuđenih dobili su doživotnu kaznu, a ostali ukupno 327 godina zatvora.

Ovog leta Tužilaštvo BiH podnelo je sudu dve nove optužnice za genocid u Srebrenici protiv dvojice osumnjičenih koji su danas državljani Srbije. Jedan svoje zemaljske dane troši na slobodi u Beogradu, drugi u Sremskoj Kamenici.

Ne postoji ni okvirna procena koliko je ukupno ljudi bilo angažovano na poslovima istrebljenja srebreničkih Bošnjaka jula 1995. a koliko na ”asanaciji terena”. U presudama se navodi da su za čuvanje, prevoz i pogubljenje bosanskih muslimana, angažovane jedinice VRS, uključujući pripadnike Drinskog korpusa, odnosno Bratunačke i Zvorničke brigade, te Desetog diverzantskog odreda – te da ”učešće tako velikog broja jedinica pokazuje do koje je mere proces bio isplaniran”.

Poslove drugog dela projekta zvanog Republika Srpska – onog koji se tiče poricanja genocida, opravdavanja masovnih zločina protiv civila kao i političke instrumentalizacije srebreničkih procesa – većina u Srpskoj i Srbiji obavlja dobrovoljno. Stručnjaci su, međutim, dobro plaćeni. Kako je utvrdio autor američkog portala Foreign policy, od 2008. godine do danas nevladinoj organizaciji “Istorijski projekat Srebrenica” iz budžeta je isplaćeno više od milion dolara. Projekat vodi izvesni Stefan Karganović čija je zbirka ”dokaza” da su u Srebrenici pobijeni neprijateljski vojnici u pravednoj i fer borbi, nedavno zabranjena za distribuciju u Bosni i Hercegovini. Da je reč o probitačnom poslu za koji je uvek potrebna pomoć s ove strane Drine, govori i činjenica da se kao suizdavač na koricama ove studije pojavio beogradski nedeljnik Pečat.

 
Peščanik.net

Autor/ica 10.7.2012. u 14:25