Sred pušaka, bajoneta

Gradimir Gojer
Autor 2.1.2017. u 09:29

Izdvajamo

  • Biće tako tek onda kada se naši građani postide što punoljetni četvoronoške pužu gotovo četvrt stoljeća pred političkim autoritetima koje su sami birali ili su sopstvenom pasivnošću omogućili da im ih drugi biraju (nerijetko za kilo kafe i šećera), koji, bjelodano je, svakodnevno krše zakone zarad sopstvenog interesa...

Povezani članci

Sred pušaka, bajoneta

Siguran sam u jedno – nije daleko dan kada će partizanska logika, logika proizišla iz temeljnih versa Bilećanke postati logika svakog dijela ove napaćene, umjetno razdijeljene zemlje. Uz nju bi svaki upliv blaziranih i BiH nesklonih stranaca bio suvišan, a oslanjanje na vlastite snage, naravno one koje imaju certifikat poštenja i pravednosti, bio bi jedini spas od potonuća BiH u besmislenim nacionalističkim podjelama i daljem trijumfu krupnog kapitala koji je već do sada uništio kompletnu gospodarsku infrastrukturu, a daljim razvojem hoće od radnika koji su postali proleteri najniže vrste, većina i beskućnici, napraviti ljude koji besciljno lutaju i  traže mogućnost bijega iz vlastite zemlje.

Davno je bila 1941. godina.

Davno je bilo doba partizanske antifašističke borbe za oslobođenje zemlje, za jednakost i pravdu, konačno za oslobođenje od fašizma kao najvećeg zla dvadesetog stoljeća ma odakle i od koga dolazilo…

Danas je, deklarativno, dakako, vrijeme mira i demokracije. Mrski totalitarizam je poražen ili se i dalje u hodu poražava! Koja licemjerna niska neistinitih floskula?!

Niti je fašizam poražen, niti je bilo koji oblik totalitarizma ustuknuo… Sve laž do laži.

Živimo, dakle, doba enormnih laži. Fašisti su svuda oko nas, bilo da su proistekli iz klero-nacionalističkih jezgara, bilo da su odvajkada članovi fašizmom nadahnutih organizacija ili porodica. Oni su u školama gdje provode aparthejd i segregiraju djecu, oni vode tvornice privatizirane metodologijom divljeg kapitalizma (po logici: što je tko jamio jamio je…!?) Na sveučilištima su, ekskluzivno nacionalnim, na kojima se znanstveni program u mnogim predmetima povjesno falsificira i pretvara u program nacionalističko-fašističke obrade najmlađih generacija…

Fašizam je i u zdravstvu ispoljen kroz nacionalšovinističku, grupno svojinsku i totalitarističku logiku. U takvoj situaciji, u kojoj se progoni drugačije, manjinsko, sljedstveno tome antifašističko mišljenje (slučaj odnosa policije prema Štefici Galić!) možemo samo konstatirati da u BiH nemamo uopće izoštren refleks demokratskih političkih snaga koje bi se suprotstavile nadirućoj fašizaciji sa istoka i sa zapada, ali ponad svega uzgajanju najzornijih oblika fašizma u samoj BiH.

Razjedinjena, u najboljem slučaju potkupljena i sedirana ljevica je u fazi stalnih obećanja, koja idu u nedogled, da će već na narednim izborima pobjediti i skinuti mrske nacionaliste s vlasti.

Takva situacija pogoduje isključivo kapitalistima, koji su to postali klasičnom pljačkom društvenih dobara.

Narod(i) mirno promatraju sopstvenu bijedu kreiranu nezapamćenom bezobzirnom krađom koja se u bh. slučaju zove privatizacijom??!!

Fašizam na ovim prostorima, iznjedren iz raznih oblika porodičnog nasljeđa, klerikalizma, šovinizma i nacionalizma nemoguće je pobijediti bez nenasilnih radikalnih oblika građanskog neposluha, koji bi legitimirao kakvu-takvu želju da se svi u BiH vratimo životu koji neće imati samo odlike normalnog, već će predstavljati stanovitu platformu za ozdravljenje svih oblika društva u cjelini.

Taj nenasilni radikalizam ne može se dalje izbjegavati. Njegove metode ne podrazumjevaju tek i samo izlazak na ulicu, jer smo svjedoci da je niz takvih pokušaja u BiH rezultirao pucnjem u prazno. Koordinirana akcija, prije svega novih političkih snaga, neopterećenih dosadašnjim ideologijskim obrascima, a konstituiranih na temeljima socijalne logike mogao bi uz potporu, naravno, svih dijelova društva koji misle dobro BiH pokrenuti val socijalnih prosvjeda koji ne bi imali eminentno auspiciju niti jedne političke formacije, već bi bili organizirani na logici uništenja jednog arhaičnog nacional-šovinističkog modela življenja i kapitalizma temeljenog isključivo na krađi i prevari. Da bi se ostvario takav oblik građanskog neposluha zasigurno moraju postojati ličnosti iznimne moralne vrijednosti, kojima njihov pošteni curiculum vitae osigurava svojevrsnu karizmu. To je u ovom trenutku sitnog piljarskog strančarenja i podjele najprije po entitetskim crtama, a onda i podjele po stranačkoj logici unutar entiteta gotovo nezamislivo?! Ali, Bosanci i Hercegovci imaju iskustva, treba se prisjetiti kako je boj vodio sa austrijskim vlastima, pa i pred bosanskim Saborom Petar Kočić, treba se prisjetiti Jure Keroševića i Husinske bune, da ne govorim o socijalnoj dimenziji narodno oslobodilačkog rata 1941. – 1945… Zašto ne kazati i činjenicu da je početak otpora srbočetničkoj agresiji u ratu 1992.-95. nosio jedinstven bh. predznak… Kasnija metamorfoza Armije Republike BiH u vojsku sa pretežito jednonacionalnim predzankom naravno da je smanjivala potencijal otpora…

Navođenje ovih nekoliko primjera govori u prilog činjenici da BiH neminovno u bližoj ili daljoj budućnosti očekuje oblik socijalne (r)evolucije koji će sigurno morati nositi i elemente obračuna sa onim retrogradnim snagama koje preko različitih oblika klerikalizma, nacional-fašizma i otvorene fašizacije flertuju, pa sve češće i paktiraju sa četničkim i ustaškim reprezentima koje su javno na političkoj pozornici Srbije i Hrvatske.

Siguran sam u jedno – nije daleko dan kada će partizanska logika, logika proizišla iz temeljnih versa Bilećanke postati logika svakog dijela ove napaćene, umjetno razdijeljene zemlje. Uz nju bi svaki upliv blaziranih i BiH nesklonih stranaca bio suvišan, a oslanjanje na vlastite snage, naravno one koje imaju certifikat poštenja i pravednosti, bio bi jedini spas od potonuća BiH u besmislenim nacionalističkim podjelama i daljem trijumfu krupnog kapitala koji je već do sada uništio kompletnu gospodarsku infrastrukturu, a daljim razvojem hoće od radnika koji su postali proleteri najniže vrste, većina i beskućnici, napraviti ljude koji besciljno lutaju i  traže mogućnost bijega iz vlastite zemlje.

Sljedeće godine biti će stotinu godina od kada je Miroslav Krleža napisao pjesmu Plameni vjetar, koja je jednako aktualna i danas. Osiromašeni, ugroženi i do kraja poniženi bh. građani metodama građanskog neposluha, nenasilnog ali radikaliziranog u mjeri dalje bešćutnosti nacionalističkih oligarha, mogu napraviti kraj agoniji. I biće tako samo onda kada ih prva kiša ili prvi mrak ne bude sa trgova vratio u lažnu sigurnost hladnih stanova i praznih frižidera. Biće tako onda kada se podsjete da se petstotina hiljada (500.000!!!) srednjoškolaca iz Čilea nakon tromesečnih svakodnevnih mirnih demonstracija izborilo za smjenu tri ministra (edukacije, policije i privrede)!!!

Biće tako tek onda kada se naši građani postide što punoljetni četvoronoške pužu gotovo četvrt stoljeća pred političkim autoritetima koje su sami birali ili su sopstvenom pasivnošću omogućili da im ih drugi biraju (nerijetko za kilo kafe i šećera), koji, bjelodano je, svakodnevno krše zakone zarad sopstvenog interesa…

Biće tako kada se naši građani usprave, podignu glavu i shvate da nemaju druge, a istovremeno imaju moć, jer njihov strah nije veći od straha (od njih!) tih istih političara i klera koji im uništavaju živote, da moraju rastjerati, najbukvalnije rastjerati fašiste koji uzimaju pozicije u svim sferama bh. društva jer život već postaje pakao, a besmislenost življenja i opstanka u BiH iskazuju sve veće kolone onih koji spas traže van granica ove lijepe zemlje.

A Krleža je prije sto godina pjevao našu pjesmu i za sutra:

U potresu će onda strahotnom
rasplinut se simboli kletve i tamjana,
komedija i crkvi, bolnica i kavana,
ludnica, bordela i samostana,
jednoga dana, o, jednoga dana!
A pjevat će zvona,
stjegovi i glazbe i gnjev kazniona.
Pjevat će plameni vjetar svetu pjesmu vatre, kaosa i eona…

Gradimir Gojer
Autor 2.1.2017. u 09:29