Stjepan Mesić: Nacizam, fašizam i ustaštvo bili su zločin kao ideja i zločin kao realizacija te ideje

Izdvajamo

• Notorna je, međutim, neistina da sam propustio kritički se osvrnuti na svoje izjave s početka devedesetih godina. Upravo suprotno. Vrlo jasno i konkretno označio sam ih kao „pogrešne i promašene taktičke ustupke“, priznajući da sam „dopustio da budem upregnut u kola u najmanju ruku jednostrane interpretacije povijesnih zbivanja“, te da sam govorio „u funkciji ratne propagande i s pozicije stranačkog čelnika HDZ-a“.

Povezani članci

• Elvedin Nezirović: Svi mi koji smo preživjeli opsadu istočnog Mostara, na neki način smo već iskusili svoju smrt
• Vedran Sršen: TITOV SU SPOMENIK BILI SRETNI LJUDI
• Ante Pavelić i Radovan Karadžić na listi najbrutalnijih diktatora u posljednja dva vijeka!
• Alem, meko ć
• RTRS I BNTV: PROIZVODNJA ZABORAVA
• Dežulović: Čijoj se to pravomoćnoj slobodi Milanović i Josipović nadaju?

Bivši predsjednik RH Stjepan Mesić obratio se javnosti priopćenjem reagirajući na izjavu saborskog zastupnika Mire Bulja, koji je, vezano za prozivke ministra kulture Hasanbegovića, upitao kada će se ‘ispričati bivši predsjednik Mesić što je u Australiji držao govore i veličao NDH i ustaštvo’ – naglasivši kako je »neistina da se propustio kritički osvrnuti na svoje izjave s početka 90-tih godina«, te da ih je jasno označio kao svoje »pogrešne i promašene taktičke ustupke«

‘Kako u aktualnim kontroverzama oko ministra kulture Zlatka Hasanbegovića i njegovoga odnosa prema tzv. NDH i ustašama, odnosno njihovim zločinima, neki – uklučujući i saborskog zastupnika Mosta, Mira Bulja, nisu moglo odoljeti napasti da me pokušaju uvući i u taj slučaj, isključivo zbog potpune informiranosti javnost, upozoravam na sljedeće.

                Istina je da sam početkom devedesetih godina prošlog stoljeća sudjelovao na nekim skupovima u Australiji i da sam u to vrijeme i tada, i u Hrvatskoj, dao neke izjave koje su mogle otvarati mjesta sumnji u moju čvrstu opredijeljenost za antifašizam.

                Istina je i to da sam cjelokupnim svojim djelovanjem na položaju predsjednika Republike Hrvatske, kao i nakon isteka mandata, potvrđivao i potvrdio kako nedvojbeno smatram antifašizam temeljem današnje hrvatske države, kako visoko cijenim Narodno-oslobodilačku borbu i kako držim nužnim reafirmiranje antifašizma kao ljudskog i civilizacijskog opredjeljenja u funkciji nezaobilaznog uvjeta za izgradnju demokratske Hrvatske, zemlje ravnopravnih građana.

                Notorna je, međutim, neistina da sam propustio kritički se osvrnuti na svoje izjave s početka devedesetih godina. Upravo suprotno. Vrlo jasno i konkretno označio sam ih kao „pogrešne i promašene taktičke ustupke“, priznajući da sam  „dopustio da budem upregnut u kola u najmanju ruku jednostrane interpretacije povijesnih zbivanja“, te da sam govorio „u funkciji ratne propagande i s pozicije stranačkog čelnika HDZ-a“.

                Nisam brisao tragove svoje prošlosti na internetu, nisam sakrivao, niti negirao ono što se dogodilo. No, svojim javnim istupanjima i djelovanjem jasno sam stavljao do znanja da su „nacizam, fašizam i ustaštvo kao njihova hrvatska inačica bili zločin kao ideja i zločin kao realizacija te ideje“.

                Oni koji nemaju pametnijega posla nego da me neosnovano i neutemeljeno prozivaju, neka pročitaju moja javna istupanja na web stranici Ureda Predsjednika RH i na web stranici Ureda bivšeg Predsjednika. Možda im tada ipak neke stvari postanu jasne.’