Struka – politika – smeće

Igor Serdar
Autor/ica 25.4.2018. u 17:05

Izdvajamo

  • Upravo iz navedenih razloga iseljavaju se iz naših zemalja svi oni ljudi kojima se „logički aparat“ još nije sasvim ugasio. Političari mogu osvojiti mandate, mogu biti „izabrani“, mogu biti „voljeni“ mogu izvoditi razne predstave, ali normalnim ljudima koji imaju stručno znanje ne mogu ugasiti „logički aparat“.

Povezani članci

Struka – politika – smeće

Foto: Marko Prpic/PIXSELL

Neće nam biti bolje dok god političari ne prestanu proizvoditi „stručnjake“ za vlastitu upotrebu. Nakon proizvodnje „istomišljenika“ unutar vlastitih stranaka definitivno su pretjerali kad su počeli proizvoditi i „stručnjake“ i „profesore doktore“ i, možda najgore od svega „povjesničare“ za vlastitu upotrebu.

Tko se bavi problemom smeća, na primjer –  u hrvatskoj metropoli?

To je pitanje od milijun dolara i stanuje u Zagrebu još od prošlog tisućljeća.

Što će biti s našim domaćim zagrebačkim smećem koje se za sad samo stavlja na jednu veliku hrpu nasuprot gorja imenom Medvednica i opasno konkurira svojom visinom?

O tome odlučuje Gradonačelnik. Odluka se usvaja u gradskom parlamentu. Skupštini Grada.

Što Gradonačelnik predlaže? On nije stručnjak pa je odlučio „angažirati“ stručnjake.

Došli stručnjaci. Rekli da je potrebno sagraditi pogon za razvrstavanje otpada. Ne samo jedan. Potrebno je sagraditi četiri takva pogona. U staroj cementari, u istočnoj i zapadnoj toplani i na Jakuševcu. Domaća tvrtka, domaća pamet, priznata tehnologija, povoljan kredit…

Je li prijedlog zbrinjavanja i recikliranja otpada predložen prije više godina u kojem stručne osobe za pitanje otpada garantiraju učinkovitost? Je. Prijedlog sadrži sljedeće vrijednosti:

  • 25% komposta
  • 40% kao 8 vrsta sirovina
  • 35% RDF goriva za toplane

Je li stručna ekipa „za smeće“ oko Gradonačelnika prihvatila da se instalira 4 predložena pogona koji obrađuju 20 tona na sat, koštaju svaki po 6 milijuna eura i uspostavlja se povrat investicije za 5 godina? Nije.

Domaća pamet takve je pogone napravila na svim kontinentima, ali u Zagrebu postoji i druga domaća pamet. To je ona pamet koja radi zato da bi oponirala domaćoj pameti.

Jadan Gradonačelnik. Razapet između dvije domaće pameti sastavio je neki svoj prijedlog.

Ako ga se prihvati biti će glupo. Ako ga se ne prihvati isto će biti glupo.

Glupost nam je sudbina. Po proceduri moramo biti osuđeni na glupost. To je stanje stvari.

Ako odluka o smeću bude izglasana – imati ćemo jedno rješenje o kojemu jedni stručnjaci nemaju dobro mišljenje ali je jako dobro da se politička odluka uspješno ostvarila.

Ako odluka o smeću ne bude izglasana –  onda gradski zastupnici u Skupštini nisu prihvatili odluku Gradonačelnika i, i , i.., – ništa mu drugo ne preostaje nego nastaviti uporno raditi na daljnjem rješavanju problema sa smećem grada Zagreba. Odgovornost je na njima.

Je li stručna stvar predana u ruke političara koji nisu stručni za taj problem? Je.

Je li smeće stručno pitanje? Je.

Zaključno govoreći o smeću i politici možemo konstatirati da nam se smeće nagomilava zato jer imamo stručnjake i imamo stručnjake koji su „stručnjaci“ jer su ih političari prihvatili kao stručnjake i da smo u teškoj banani jer stručnjake danas proizvode i politika i struka.

Samo je jedno važno: vjerujete li da se problem smeća u gradu Zagrebu može riješiti za 24 milijuna eura ili je bolje da se rješava za 135 milijuna eura?

  • Jeste li vi gospodine svjesni koliko iznosi provizija od 24 milijuna, a kolika je provizija od 135 milijuna eura? – pitali su me neki političari.

Namjerno sam se poslužio primjerom smeća u Zagrebu, ali činjenično je stanje na svim ovim prostorima da struka ovisi o politici. Kupujemo i primjenjujemo onu tehnologiju za koju se može donijeti politička odluka, a ne onu tehnologiju koju preferira struka.

I tu je problem. Avioni, lijekovi, ceste, brodogradilišta, reforma školstva, reforma uprave, recikliranje otpada, LNG terminal, Pelješki most itd,itd,itd – koja je odluka donesena na temeljima kuju je predložila  struka? Sve je doneseno odlukom politike.

Na tešku žalost svih „najvažnijih čimbenika današnjice“ -političara-  za posao političara formalno ne postoje ama baš nikakvi uvjeti. Nema nikakvih uvjeta za biti političar. Političar zaista i de fakto i de jure može biti svatko.

I tako se „vozi“ politika na ovim našim prostorima kao najstručnija stvar na svijetu za koju se ne mora imati niti osnovna škola, niti zdravstveno uvjerenje niti se mora uopće išta „imati“ osim da se „konja veže gdje gazda kaže“.

Skupština Grada koju čine zastupnici građana će podržati njegov prijedlog ili ga neće podržati.

Važno je da je Gradonačelnik predložio, a hoće li takva njegova odluka biti prihvaćena ovisi o gradskim zastupnicima. Nije on kriv ako on predlaže a Skupština to ne prihvaća. Nitko mu ne može zamjeriti ako njegov prijedlog nije prihvaćen. I tako može do besvijesti. Zakon je zakon.

Upravo iz navedenih razloga iseljavaju se iz naših zemalja svi oni ljudi kojima se „logički aparat“ još nije sasvim ugasio. Političari mogu osvojiti mandate, mogu biti „izabrani“, mogu biti „voljeni“ mogu izvoditi razne predstave, ali normalnim ljudima koji imaju stručno znanje ne mogu ugasiti „logički aparat“.

Zato nam neće biti bolje dok god političari ne prestanu proizvoditi „stručnjake“ za vlastitu upotrebu. Nakon proizvodnje „istomišljenika“ unutar vlastitih stranaka definitivno su pretjerali kad su počeli proizvoditi i „stručnjake“ i „profesore doktore“ i , možda najgore od svega „povjesničare“ za vlastitu upotrebu.

Ima li primjera za to i negdje kod vas u vašem kraju?

Igor Serdar
Autor/ica 25.4.2018. u 17:05