SUFIZAM DŽEMALUDINA LATIĆA

Povezani članci

• “Skup razuma” istovremeno u Zagrebu i Splitu
• Marijana Puljak: “Želimo pravdu, a ne predizborni cirkus”
• AKTIVIRAN “PLAN B”: Čović krenuo na sve ili ništa, Izetbegović pod pritiskom da izda interese države
• Ekstremni desničari pred migrantskim centrom
• NEPROFITNI MEDIJI: U TEŠKOJ SMO SITUACIJI
• Promocija knjige “Uloga svjedoka u dokazivanju krivičnih djela ratnih zločina u Bosni i Hercegovini” Sandija Dizdarevića u Mostaru

Baš kao što su se stidjeli oni prolaznici, koji su prije desetak godina zaustavljali Marka Vešovića da mu kažu kako je strašno to što je Džemaludin Latić napisao u svom tekstu pod naslovom „Baš onako vlaški“, stidio sam se neku veče i ja, dok je taj isti Latić na vlastitoj promociji u Mostaru, publiku zabavljao nebulozama koje, kako to Vešović kaže, tuknu na fašizam.

O pogubnosti Latićevih nebuloza, ja ne znam kako drugačije nazvati govor tog čovjeka, mislim da ne treba suditi, jer su te nebuloze same po sebi osuđene. Bar se ja  nadam. O njima treba govoriti kao o primjerima moralnih anomalija, odnosno kakvi ljudi ne bi trebali biti. U govoru koji je priredio sebi u čast, na promociji sebe kao najvećeg živućeg muslimanskog i bošnjačkog pjesnika, našlo se nekoliko neumjesnih izjava kojih bi se bilo neprirodno, kao pripadnik ljudskog roda,  ne stiditi.

Po saznanjima ovog velikog pjesnika, među muslimanima na ovim prostorima, nekad davno kad su ih naseljavali isključivo oni, nije bilo uopšte psovke. Ona je ustvari došla od onih koji žive istočno od Drine. Mislio je, valjda, na Srbe, ili kako to on voli reći vlahe. Ne znam kad je bilo to davno prošlo vrijeme, niti mi pada na pamet kojim se to naučnim metodom koristio ovaj pjesnik, koji tvrdi da je i naučnik, pri dokazivanju ove ludorije. Mislim da je rekao, kako mu je to neko ispričao.

Zatim je objašnjavao (to se sve dešavalo između rečenica vlastitog hvalospjeva) historiju evropskih naroda. Postavio je pitanje: „Znate li vi zašto je historija evropskih naroda krvava?“, na koje je naravno sam dao odgovor, a koji je glasio: „Zato što im je Bog krvav“.  Iz čega bi se, recimo, moglo zaključiti kako su „vlasi“ , zahvaljujući slici Boga koji u rukama  ima čavle, skloniji nasilju od muslimana.

Onda je govorio o tome kako je Meša Selimović samo površno poznavao sufizam, za razliku recimo od njega koji se nalazi na tragu Rumija i Gazalija. Latić nije, kako  to on kaže, pjesnik, već odabrani od Boga da sabire Božiju svjetlost i predaje je ljudima u formi koja im je razumljiva. Ja sam neku veče, od te svjetlosti skoro oslijepio.

Pred kraj te mučne večeri, sve prisutne, kao i Bošnjačku naciju uopšte, nazvao je neznalicama koje drže da im je Abdulah Sidran najveći živući pjesnik. Nije da ne cijeni tog čovjeka, ali on je napisao tek jednu ilahiju, koja se niti rimuje, a kamoli šta drugo.

I da ne zaboravim, pohvalio se taj Latić kako ga neki nazivaju fundamentalistom i dodao da takvih fundamentalista kao što je on, treba više njegovoj naciji, kako joj se ne bi opet desilo da po ko zna koji put bude žrtva. Valjda je mislio na to, kako  bi s takvim kao što je on,  njegova nacija konačno dobila  ulogu krvnika.

Cijelo vrijeme dok je govorio o sufizmu, kao da je pokušavao  svoje pokrete uskladiti sa pokretima Ahmeda Nurudina, a ja sam vidio nešto sasvim drugo, nešto što je tom Mešinom Ahmedu  čista suprotnost. Vidio sam i pogubnost površnog pristupa tog čovjeka, kako za okolinu, tako nadam se i za njega samoga. I to me je tješilo…