Surferi na tuđoj dasci

Povezani članci

• To više nije za podsmjeh
• Etička (ne)odgovornost
• Rastislav Dinić: Stevan Filipović upoređuje islam sa nacizmom, a islamske vernike sa nacistima
• Slovenski sud potvrdio – Hrvatska sudjelovala u lančanom nezakonitom protjerivanju migranata
• HGK promovira Varšavsku, a ne Zagrebačku burzu
• Bh. vlasti čekaju novac MMF-a

Druga hrvatska samouprava u BiH – pompezno najavljivana kao svehrvatski, a započeta kao politički sabor dva HDZ-a i nekolicine minornih satelita politike Dragana Čovića i Bože Ljubića – zamalo da bude zaboravljena već četiri mjeseca nakon uspostave. Da drugi Hrvatski narodni sabor (HNS) ne potone u zaborav, oličen u provincijskoj svađi njegovih osnivača oko vlasti, pobrinuo se Martin Raguž. Imenovanje njegove službene dužnosti u HNS-u broj dva oduzelo bi previše prostore, a može stati samo u pet riječi: Čovićev i Ljubićev šef diplomatije.

Kao takav, Raguž je za Deutsche Welle (Danke Deutschland, milioniti put) izjavio, a Srna uredno prenijela, “da postojeća diplomatsko-konzularna predstavništva BiH ne daju dovoljno objektivnu sliku o stvarnom stanju u BiH, o položaju hrvatskog naroda, kao ni o legitimnim zahtjevima hrvatskih političkih predstavnika u BiH”. Zato je najavio otvaranje predstavništava HNS-a u Washingtonu i Bruxellesu već do kraja godine i pojasnio motive tog državničkog čina jednog faktički udruženja građana:

“Uz pravovremenu razmjenu informacija s glavnim institucijama u Bruxellesu i Washingtonu, naš glavni cilj je da zaustavimo i promijenimo negativnu percepciju o hrvatskim legitimnim zahtjevima kada je riječ o hrvatskoj ustavnoj, institucionalnoj i stvarnoj poziciji u BiH, poštujući, naravno, integritet i subjektivitet BiH i njenih institucija.”

Dvoglava partija Naravno, mediji su prenijeli ovu Srninu posuđenu informaciju uz, opet naravno, riječi podrške Rajka Vasića da “svako takvo predstavništvo može da doprinese realnoj slici BiH u svijetu, koja je znatno ocrnjena i devastirana od rata do danas sistemskom propagandom Sarajeva”.

Tako o odluci stožernih Hrvata reče glavni Dodikov dobošar, a za HNS, koji je donio takvu odluku, predsjednik Hrvatskog narodnog vijeća (HNV) fra Luka Markešić kaže ovo:

“Ja osobno, kao i drugi Hrvati u BiH, koji ozbiljnije razmišljaju o političkom interesu i općem dobru svog naroda, od početka držimo da to nije ni svenarodni ni svehrvatski sabor, nego tek jedna sjednica jedne dvoglave političke partije. Zato to i nije svenarodni, nego politički sabor, i to u ograničenom smislu. Taj sabor je instrumentaliziranje onoga što bi sabori uopće trebali značiti u političkom životu jednog naroda – zajedničke interese i opće dobro, a u ovom slučaju nije riječ o tome.”

Fra Luka Markešić dijeli mišljenje da se u ovom slučaju zapravo radi o pokušaju oživljavanja propale ideje Ante Jelavića. Probali su, veli, idejom o objedinjavanju teritorija pod većinskom vlašću njihovih stranaka, ali je to propalo.

“Umjesto da priznaju taj svoj neuspjeh unutar BiH, oni idu vani i organiziraju nešto sa hrvatskim udrugama, upotrebljavajući dijasporu za svoj interes. Oni hoće svu vlast, a na prošlim izborima izgubili su dobar dio onoga što su imali. Sada po ko zna koji put potvrđuju da su izgubljeni u političkom prostoru BiH, da zapravo ni ne znaju šta je politika. Zato i postavljaju zahtjeve koji su sami po sebi nemogući”, kaže Markešić.

Bolju budućnost Hrvata on vidi u izgradnji ravnopravnosti u odnosu na druge, ali prije svega u jedinstvu unutar najmalobrojnijeg konstitutivnog naroda jer, objašnjava: “Hrvati iz drugih dijelova BiH nisu ravnopravni u odnosu na Hrvate u Hercegovini, a bez te nema ni one druge ravnopravnosti.”

Za lidere dva HDZ-a BiH kaže da se ne mogu dogovoriti niočemu čak ni unutar jednog kantona i zaključuje:

“Uzmite primjer Livna, a sad idu u Washington i Bruxelles. Oni su prepotentni političari koji rezultatski gube, a onda traže nemoguće. U politici toga nema.”

Rasturanje BiH Markešićevo mišljenje o karakteru HNS-a dijeli i Ante Čolak, predsjednik HSS-NHI BiH.

“To nije HNS, to je sabor dva HDZ-a. Jer, da je HNS, onda bi se organizator potrudio da u njemu sudjeluju svi nositelji mandata dobijenih na izravnim izborima, bez obzira iz koje su stranke. Prema tome, nesudjelovanje svih hrvatskih parlamentarnih stranaka ili pak onih kroz čije su liste Hrvati na bilo kojoj razini i bilo gdje u BiH ostvarili mandat govori dovoljno samo o sebi da to ne može biti HNS”, kaže Čolak, a onda otvara kontekst za koji drži da je iznjedrio ovakvo ponašanje dva HDZ-a.

“Drugi dio ove priče odnosi se na temeljni dogovor oko rasturanja Bosne i Hercegovine. To je dogovor Dodik – Čović, zbog čijeg ambijenta uopće ne čudi ova inicijativa dva HDZ-a, jer je Dodik to već učinio. Sad na tom planu udružuju snage oko posla na rasturanju BiH. Kod nas su ljudi kratkog pamćenja pa stoga treba podsjetiti da se sve temelji na podvali Slobodana Miloševića oko etničke identifikacije prostora, gdje je on prvi na ovim prostorima uveo takvu strategiju. Ni nakon dvadeset godina oni još uvijek nisu skontali da se surfaju na dasci velikosrpske politike. Zato pojedinci prisvajaju pravo ekskluzivnih zastupnika hrvatskog naroda, a zaboravljaju šta su sve radili u dogovoru sa Slobodanom Miloševićem pa nastavljaju sa politikom etničke identifikacije prostora i teritorijalizacije prava, što izravno ruši bilo koju višenacionalnu državu, a naročito BiH, s obzirom na to da je dio međunarodne zajednice sponzorirao Slobodana Miloševića i njegov projekat i tim sponzorstvom praktički legitimirao sva sredstva koja je Miloševićeva politika upotrijebila na ovim prostorima, od etničkog čišćenja, do ratnih zločina za koje se u Haagu ne odgovara na adekvatan način”, kaže Čolak.

Je li to odgovor na pitanje zašto su dva HDZ-a podršku za svoj najnoviji projekt dobili samo do SNSD-a? Čolak veli da za takav projekt “oni ne mogu dobiti bilo kakvu podršku od bilo koje ozbiljnije institucije”, a najavu otvaranja zajedničkih predstavništava u inostranstvu, u vrijeme kad ne mogu niočemu da se dogovore ni u svojoj kući, objašnjava sljedećim riječima:

“Ovdje se radi o tome da takvo pravo sebi uzimaju ljudi koji su se na kraju svog životnog vijeka sjetili da su Hrvati. I sad će oni širiti istinu o hrvatskom narodu. Nema niko pravo svojatati narod, bilo koji, pa tako i hrvatski. Zato bi im bilo bolje da pojasne kako su oni kao bivši komunisti, koji su gušili bilo koji nacionalni poriv i svijest hrvatskog naroda, naprasno počeli promoviranje tog istog naroda. To je politička šizofrenija koja će u konačnici koštati sve, a najviše Hrvate. Jer, Hrvati su u ovom trenutku možda jedini narod u Evropi koji je u situaciji da su mu nakon pada komunizma komunisti ostali u vlasti.”

Politika vlastitih interesa Razlog što takvu svoju politiku lideri dva HDZ-a promovišu u Bruxellesu, Washingtonu i Banjoj Luci Čolak vidi u borbi za lične, a ne interese hrvatskog naroda, za što naglašava još jedan motiv:

“Sve vrijeme se vrti ta krinka kojom su oni saborske interese podredili svojim privatnim i to nije nikakva tajna. U ovom trenutku to je možda značajno jedino zato što se u Hrvatskoj vodi niz istraga oko djelovanja i rada, kako oni kažu, stožerne stranke HDZ-a i istresanju nekih stranačkih torbi koje su išle iz ruke u ruku, što stranačkih prvaka u Hrvatskoj, što ovih ovdje u BiH. Zato će se vjerovatno okupiti i treći put pa osnovati i treći HDZ.”

Povodom osnivanja trećeg HDZ-a Čolak zaključuje:

“To ne bi bilo loše, da bude jedan izvorni HDZ koji je bio i na početku. Ovako, ovi samo kamufliraju vlastitu odgovornost za jednu propalu politiku koja je nakon dvadeset godina na izdisaju, što je Hrvate najskuplje koštalo. Kad svodite učinke te globalne politike koja je vođena na ovim prostorima, onda ćete vidjeti da oni u BiH nikada nisu imali nikakvu vlastitu politiku osim ostvarivanja vlastitih interesa. To je bilo dobro kamuflirano dok im je Zagreb vodio politiku. Međutim, kada se ta politika u Zagrebu konačno ugasila, onda su oni počeli bauljati kao slon u staklarnici. Zato i rade ovakve gluposti, koje su ih dovele u situaciju da su glavni protagonisti velikosrpskog projekta.”

DANI