Sve se pita gazdu

Ivana Kunc
Autor 21.2.2018. u 17:30

Izdvajamo

  • Već nekoliko godina svakih nekoliko dana navodno ga pokušava istraživati posebna jedinica stručnjaka za zamračivanje novaca. Znate li što su pronašli? To nitko neće niti saznati dok je on u moći i na poziciji gazde u gradu Zagrebu. Tek kad padne krenut će šutiranje. Kao što je krenulo šutiranje i ostalih spomenutih zamračitelja novaca.

Povezani članci

Sve se pita gazdu

Foto: SANJIN STRUKIĆ (PIXSELL)

Sve se pita gazdu. Zagreb više nije Zagreb. Novo mu je ime Gazdagrad. I tako će biti dok je on tu. Sve ideje su njegove,  svi ljudi oko njega su u njegovom podaničkom ropstvu, svi zaposleni su u  njegovoj nemilosti, cijeli glavni grad poduzetnika je njegov, njegov je utjecaj osjetila policija, financijska agencija , administracija, pravosuđe, zdravstvo…, sve je u njegovoj mreži i njegovom zagrljaju i  svi to vide i znaju.

To je Zagreb danas  To je gazdin grad još neko vrijeme  dok, očito sam ne padne na tlo. To je i  Hrvatska danas. To je i  Sabor danas. To je i razlog zašto ljudi doslovno bježe od nepravde i izrabljivanja države, grada, županije – a Zagreb je najrazvijeniji grad.

Policija je utvrdila da je gradonačelnik potpuno transparentan i da mu treba vratiti pare i nekretnine. To je Gradonačelnik odobrio jer mu nisu uspjeli ništa pronaći što je potvrda da je pametniji od njih. To je Premijeru napredak, Ministru policije učinkovitost, direktoru FINE je to poslovni uspjeh, administraciji je to ažurnost, Ministru zdravstva je to poboljšanje učinkovitosti. Dobar je on sa svima.

Ali to nije život koji itko u Zagrebu  želi živjeti. Osim Milana Bandića i poslušnika.

Izvršne funkcije obnašaju isključivo poslušnici  – osim nekoliko izuzetaka kojima ne može stati na rep.

Njega istražuju godinama, ali od je potpuno nevin čovjek s imovinom koju nitko živ ne zna kolika je, je li njegova, ali svi znamo da on o njoj odlučuje. Nema sukoba interesa.  Nema Dalije Orešković.

„Dokažite mi da sam nekome pogodovao“ – sve je bilo po zakonu, na natječaju…., ali nikako mu se „ne može“ ništa dokazati.

milan-bandic

 To je policijsko – kulturološka činjenica, a  kulturološka činjenica Milana Bandića je puno šireg dometa jer to nije samo njegova kulturološka činjenica.

 To je i kulturološka činjenica svih građana Zagreba. Mi smo svi Bandićeve ovčice, a  on je naš pastir.

Ako on hoće nešto izgraditi, kupiti, premjestiti, srušiti – tko će ga uopće pokušati zaustaviti? HDZ? SDP? Udružena ljevica? Skupština? Policija? Struka? Građani? Ne.

Njega može, očito, zaustaviti samo priroda.

U našem gradu njega danas nitko ne može spriječiti ni u čemu.

Čovjek je  doslovno „vlasnik svega“ – uključujući i intelektualce iz HAZU-a, raznih „zmajeva“, raznih zavičajnih, domovinskih, manjinskih i kakvih hoćeš još udruga, interesnih skupina, vjerskih grupacija…., a o lobijima zavičajnih glavešina različitih plemena da i ne govorimo jer i oni su mu na prioritetnoj listi.

Bitno je da je on, Gradonačelnik „osvojio“ šestu zlatnu medalju za redom i pobijedio svoje nedorasle suparnike i da „svi delaju kak vurice“ u njegovom gradu.

Oni rade što im gazda kaže,  a struka i sumnjiva škola i stručna sprema je samo alat kojim se služe da bi on ostvarivao ciljeve…

„Geniji“  iz posebnih jedinica pravosuđa kao što je USKOK  tako su „na finjaka“ raspoređeni da mu, eto, oni, kao takvi stručnjaci nikad i  „nikako ništa nisu pronašli“ – niti će mu ti odabrani ikad išta pronaći…, dok je god on za kormilom broda od dvije milijarde eura zvanog  Zagreb.

I to će tako trajati valjda dok on sam  ne tresne  o pod – i vidjet ćete kako će se tada naći argumenata, dokaza, materijala, i  svega će se tu naći, ali novaca se neće naći….kao i kod svih prije njega….

Potrošio je taj čovjek svake godine po dvije milijarde eura u ovih sedamnaest godina, dakle ukupno je potrošio 34 milijarde eura što iznosi oko 250 milijardi kuna.

Od tog silnog novca „zadato je u proračunu gotovo sve. Pa kako onda on gazduje“?

Od dvije milijarde godišnje nije bilo novaca za žičaru, nije bilo novaca za Jakuševac, nije bilo novaca za infrastrukturu, za promet, za novu bolnicu, za termalnu rivijeru, za grad kulture, za novu industrijsku zonu, za sve ove ad hoc nabrojane nužno potrebne sadržaje jednog glavnog grada, ali uvijek je on imao „svoj diskrecioni dio proračuna s kojim on može raspolagati“ za „delati kak bi pobedil na izborima“. Šatori na Trgu, kućice, zastavice, udrugice, ugovorčići, javna nabava, odabiranje izvođača radova, zamjene zemljišta…, ajoooj koliko bi papira trebalo za sve to pobrojati u ovih 17 godinica….

Bilo je novaca za stanove u Sopnici Jelkovec – njih cca 2800,  bilo je novaca za kupnju Gredelja, Zagrepčanke, bilo je i za zaduživanje na Londonskoj burzi od 300 milijuna eura i, naravno bilo je novaca za „uvjerljivo dogovaranje“ doslovno svakog drugog poduzetnika, svakog drugog gradskog službenika plus potrebni broj poslušnika koji mu ispunjavaju svaku želju.

Provizije za savjetničke i konzultantske usluge nisu nikad bile pod povećalom, zato jer ih u papirima jednostavno – nema –  ali lako je „snimiti“ imovinu povezanih subjekata i zaključiti „di su pare“ kako je nesuvislo zavrištao njegov učenik Bernardić – najbolji oporbeni  lik u povijesti…

Uspio je Milan Bandić, politolog i sveznadar iz sela u susjednoj državi – kako kaže Juncker – „izvesti“ svoje rodno selo  i sve svoje poslušnike iz zavičaja u glavni grad. Za istinu, morao je uključiti i širu okolicu svojeg sela jer – malen je taj zaselak pokraj većih sela kao što su Mamići npr… Upravo sad dok ovo pišem ne može nitko postaviti pitanje niti dobiti odgovor što on ima, a što on nema u ovoj našoj selendri od glavnog grada. Da mu sad uzmete sve, baš sve na svijetu  –  naći će se njih tisuću koji će ga financirati do kraja života – toliko ih je obilato „podijelio ljubavi i dobrote“ u ime Zagreba u ovih 17 godina da će mu to jataganci  napraviti sa zadovoljstvom.

Ali, to je naša sramota. To je naša savjest. Mi smo ga izabrali. A svjesni smo i mi i on  njegovih limita.

Ne govori jezike, ne shvaća glazbu, umjetnost mu je strana tema, modni je tutlek, šlifa nema – ima samo kikaševsku logiku,  poslušne ovisnike i – nitko mu ništa ne može, za sad – ali ne za dugo…, sitno broji i naš gazda. „Tko se mača laća od mača i pogiba“ – isti je slučaj i s tuđom lovom….

Dakle uspoređujući Zagreb mojeg djetinjstva i Zagreb djetinjstva moje djece:

– u moje je doba  bilo moguće i skijati i plivati i svirati i učiti jezike i živjeti  bez tutora Bandića – dok je danas upravo on zaslužan da to naša djeca ne mogu u Bandićevom Zagrebu gradu.

Da nema njega ne bi nama bilo života jer on je taj naš vlasnik koji zna što je lijepo, što je dobro i, uopće on je mjerilo i vremena i prostora – barem što se Zagreba tiče.

On je momentalna i mentalna ikona Zagreba kao glavnog u Hrvata i on je za pravo glavni Hrvat.

Zašto je on glavni Hrvat u Hrvata? Zato jer je od nikoga i ničega postao glavni Hrvat. Hrvat iber alles.

Kako?

Ako svaki sljedbenik zaradi prosječno samo tisuću eura godišnje na bilo koji način od Bandićevog indirektnog nedokazivog pogodovanja – koliko ljudi stane „u diskrecioni dio proračuna s kojim on može raspolagati“ za „delati kak bi pobedil na izborima“.

Stane barem 200 tisuća ljudi.

Znate li koliko je glasova dobio Milan Bandić na posljednjim lokalnim  izborima?

Manje od 200 000 glasova. A Zagreb ima precizno 801 000 stanovnika.

Kažu da je Sanader radio što je htio…, to su iznosi od deset milijuna eura, 28 milijuna kuna, 7 milijuna kuna, nekoliko stotina tisuća eura… Uviđate li koliko su malešni ti nekakvi koje mi spominjemo…, ili sad ovaj Ramljak iz Agrokora s 250 000 tjedno, a ukupno 12 milijuna godišnje – koji je to amater za Milana Bandića, kakav sitan lik…, ma svi su sitni likovi za njega…

Todorić je zadužio svoju tvrtku za 60 milijardi – i to je za Bandića tek maleni dio od 250 milijardi koje su Milanu Bandiću protutnjale kroz ovih 17 godina…

Vidošević je zamračio nekoliko stotina milijuna, eto milijardicu, recimo…, – koji je to amater za našeg velikog gazdu…

Nema on konkurencije. On je najveći, najjači  i neustrašivi ljubitelj moći i love  na ovim prostorima.

Već nekoliko godina svakih nekoliko dana navodno ga pokušava istraživati posebna jedinica stručnjaka za zamračivanje novaca. Znate li što su pronašli?

To nitko neće niti saznati dok je on u moći i na poziciji gazde u gradu Zagrebu. Tek kad padne krenut će šutiranje. Kao što je krenulo šutiranje i ostalih spomenutih  zamračitelja novaca.

Ono što je najgore u svemu tome jest činjenica da je Zagreb počeo živjeti mentalitetom njegovog prvog čovjeka Milana Bandića.

Danas je moderno biti u timu Milana Bandića. To je danas in u gradu. Bez njegove dozvole niti kestene se ne može prodavati na Cvjetnom niti se može izgraditi bilo što, niti se može prodavati na placu niti se može parkirati po gradu, a o kaznama, komunalnim redarima, plaćanju vode, plina, itd da i ne govorimo…

Sve se pita gazdu. Zagreb više nije Zagreb. Novo mu je ime Gazdagrad. I tako će biti dok je on tu.

Ajmo dečki iz HDZ-a, ajmo Švaljek, Mrak, Kosor, ajmo i ljevica i  „ljuta“ desnica –  dolazi vam na Skupštinu veliki gazda Milan Bandić najveći Gradonačelnik ikada – nakon borbe na krvavom mostu – ajmo sjest u klupe i poslušat genija, najvećeg Hrvata, nedodirljivog neokrunjenog kralja svih feudalaca i zmaja nad zmajevima.

Skupština je mjesto gdje vam svima uzima mjeru. Mislite li da je vlast dobio negdje drugdje?

Ivana Kunc
Autor 21.2.2018. u 17:30